English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Tema broja

 ostali 鑜anci
  

Spolno prenosive i one koje to nisu

  

Pokazatelji visokog rizika

  

Postupci u radioterapiji

svi 鑜anci »

Tema broja: Gljivi鑞e infekcije

Gljivi鑞e infekcije za箃o - gdje - kako

Podijeli

Autor:
Melita Petrovi, mag. pharm.
objavljeno u broju 109 (06/18)

Gljivi鑞e infekcije za箃o - gdje - kako

Iako je temelj dijagnostike gljivi鑞ih infekcija mikolo筴a obrada, koja uklju鑥je uzimanje uzorka i identifikaciju uzro鑞ika, pacijenti obi鑞o najprije tra緀 pomo u ljekarni bez prethodnog dermatolo筴og pregleda, koji bi bio vi筫 nego po緀ljan

U dana筺jem ubrzanom 緄votnom ritmu, uz veliku koli鑙nu svakodnevnog stresa, nekvalitetnu prehranu i izlo緀nost razli鑙tim 箃etnim tvarima, ljudski je organizam podlo緉iji raznim oboljenjima, pa tako i gljivi鑞im infekcijama koje su u znatnom porastu. Njihova pojavnost usko je povezana sa stanjem imunosnog sustava, pa su tako najvi筫 izlo緀ne osobe slabijeg imuniteta poput dijabeti鑑ra te osoba na terapiji antibioticima, citostaticima ili onih koje boluju od nekog oblika imunodeficijencije.

Gljivi鑞e infekcije ili mikoze spadaju me饀 naj鑕规e bolesti koje naru筧vaju kvalitetu 緄vota, iako rijetko ugro綼vaju 緄vot. Naj鑕规e su dermatomikoze, dok se one koje zahva鎍ju cijeli organizam (sustavne mikoze), sre鎜m, rijetko pojavljuju. Naj鑕规i uzro鑞ici gljivi鑞ih infekcija ko緀 鑟vjeka su dermatofiti (gljivice roda Microsporum, Trichophyton i Epidermophyton), kvasci i, malo rje餰, plijesni. Osim ko緀, noktiju i vlasi箃a, mogu zahvatiti i sluznice raznih dijelova tijela, poput sluznice usne 箄pljine, sluznice genitalne regije, 鑑k i sluznice sinusa.
Dermatomikoze naj鑕规e su lokalizirane na dijelovima tijela gdje se poja鑑no trlja ko綼 o ko緐 (intertriginozne regije) poput pazu筺ih jama, podru鑚a ispod dojki te prostora izme饀 prstiju na stopalima (ali i na rukama).

Vlasi箃e i ostale lokalizacije

Naj鑕规i oblik gljivi鑞e infekcije, koji se naziva tinea, uzrokuje Trichophyton. Tinea pedis (na stopalima) i tinea manus (na rukama) po鑙nje svrbe緊m ko緀, posebice me饀 prstima, uz osje鎍j peckanja, a ko綼 je suha, crvena i prekrivena ljuskama. U te緄m oblicima dolazi do pucanja ko緀, javlja se bol i pove鎍va mogu鎛ost pojave sekundarne bakterijske infekcije. Njezinu nastanku pogoduje vla緉o okru緀nje, odnosno poja鑑no znojenje i uporaba zajedni鑛ih higijenskih prostorija. To je i razlog 箃o se ova dermatomikoza 鑕sto javlja kod ljudi koji ve鎖nom nose zatvorenu obu鎢, naj鑕规e kod mla餴h mu筴araca, kao i u sporta筧, zbog 鑕ga se jo naziva i "atletsko stopalo".

Osim na ko緄, gljivi鑞a infekcija mo緀 se pojaviti i na vlasi箃u - tinea capitis. Povr筰nsku infekciju, koja se 鑕规e javlja, karakteriziraju 綼ri箃a veli鑙ne kovanice prekrivena sitnim ljuskama i nepravilno prelomljene vlasi, dok se duboka dermatomikoza vlasi箃a, koja se rje餰 javlja, o鑙tuje pojavom mjehuri鎍 gnojnog sadr綼ja.

Tinea corporis i tinea unguium zahva鎍ju neobrasle dijelove ko緀, odnosno nokte.

Onihomikoze

Onihomikoza je kroni鑞a gljivi鑞a infekcija noktiju na rukama i/ili nogama, koja dovodi do uni箃avanja nokatne plo鑕, uglavnom na noktima nogu. Bolest podjednako zahva鎍 緀ne i mu筴arce, a 鑕规e se javlja na nogama nego na rukama. Procjenjuje se da 25 posto odraslih boluje od gljivi鑞e infekcije nokta.
Naj鑕规i uzro鑞ici onihomikoza su gljivice iz roda Trichophyton, Candida, plijesni, rje餰 Epidermophyton. Gljivice se prenose u kontaktu s 鑟vjekom ili 緄votinjom, ali i preko razli鑙tih predmeta (podloge po kojoj hodamo, zajedni鑛ih papu鑑, ru鑞ika ili pribora za manikuru). Spore gljivica veoma su otporne te mogu dugo 緄vjeti na vla緉im povr筰nama u i硅ekivanju povoljnih uvjeta za razvoj, 箃o mo緀 trajati i godinama. Uz onihomikoze 鑕sto se javljaju i gljivi鑞e infekcije ko緀 stopala ili dlanova, iako mogu nastati i samostalno.
Osim genetske predispozicije, razvoju bolesti na noktima no緉ih prstiju pridonose deformacije stopala, dugotrajno no筫nje zatvorene obu鎒, lo筧 higijena stopala, diabetes mellitus i drugi metaboli鑛i poreme鎍ji, kao i 鑑rape od sinteti鑛ih materijala koje zadr綼vaju vlagu i pogoduju razvoju gljivica.
Gljivice u po鑕tku zahva鎍ju samo povr筰nu nokta, no s vremenom mogu prodrijeti duboko u nokat, 鑑k i u sam njegov korijen. Zara緀ni nokat karakteristi鑞og je izgleda: 緐鎘asto ili sme鎘asto obojen, zadebljan i promijenjenog oblika. Ako se ne lije鑙, nokat sve vi筫 propada, po鑙nju se odvajati komadi鎖, a mo緀 do鎖 i do ispadanja nokta u cijelosti.
Iako se onihomikoze 鑕sto smatraju u prvome redu estetskim problemom, zapravo je rije o bolesti koja mo緀 dovesti do pojave razli鑙tih komplikacija.

Kandidijaza

Kandidijaza je 鑕sta dermatomikoza uzrokovana kvascima, naj鑕规e iz roda Candida (Candida albicans). Candida albicans dio je fiziolo筴e flore na sluznicama zdravog organizma (u crijevima, usnoj 箄pljini, gornjim di筺im putevima te analnom i vaginalnom podru鑚u). Problem se javlja u trenutku kada se naru筰 ravnote綼 mikroflore, 箃o za posljedicu ima prekomjeran rast i razmno綼vanje Candide albicans. Jedan od naj鑕规ih razloga pojave kandidijaze upravo je dugotrajna terapija antibioticima jer zbog uni箃avanja bakterija dolazi do poreme鎍ja osjetljive ravnote緀 crijevne mikroflore. Zbog toga se uz kori箃enje antibiotika preporu鑥je istodobna primjena probiotika, uz napomenu da probiotik valja uzeti najmanje tri sata nakon antibiotika, odnosno tek nakon 箃o se antibiotik resorbira iz probavnog sustava. Me饀 sljede鎒 razloge ubrajamo primjenu oralnih kontraceptiva, kortikosteroida ili citostatika, s tim da i prisutnost drugih oboljenja, trudno鎍 ili nedostatak 緀ljeza, cinka, folne kiseline i vitamina B12 tako餰r mogu pogodovati razvoju gljivica.
Kandidijaza se mo緀 pojaviti u bilo koje 緄votno doba, no, s obzirom na to da je prije svega vezana uz pad imuniteta, mnogo je 鑕规a kod djece, trudnica, starijih osoba i onih s deficitarnim imunitetom, a prati i mnoge druge bolesti poput dijabetesa, karcinoma, AIDS-a itd.

Razli鑙te lokalizacije - Intertriginozna kandidijaza 鑕sto zahva鎍 podru鑚a na kojima dolazi do poja鑑nog trenja ko緀 o ko緐 (npr. pazu筺e jame, prepone, podru鑚e ispod dojki), a o鑙tuje se kao pojava crvenih 綼ri箃a s rubnim lju箃enjem i pucanjem ko緀, pra鎒nih osje鎍jem svrbe綼. Oralna kandidijaza (soor) rje餫 se javlja, uglavnom kod imunokompromitiranih bolesnika, u formi bijelih membranoznih naslaga na sluznici jezika i usne 箄pljine.
Vrlo je 鑕sta i genitalna kandidijaza, koja se manifestira svrbe緊m, peckanjem, crvenilom i oteklinom sluznice uz prisustvo bjelkasto-緐鎘astog sirastog iscjetka, a kod mu筴araca crvenilom i o箃e鎒njem povr筰ne glavi鎍 penisa uz pojavu bjelkastih naslaga, pe鑕nje i svrbe. Razlozi te 鑕ste genitalne gljivi鑞e infekcije su brojni, a, me饀 ostalim, uklju鑥ju prekomjernu uporabu antibiotika 筰rokog spektra, prekomjernu higijenu spolnih organa uporabom alkalnih sapuna koji uni箃avaju normalnu floru i pH, trudno鎢, kori箃enje neodgovaraju鎒g (sinteti鑛og i preuskog) donjeg rublja, neodgovaraju鎖h higijenskih ulo綼ka te nereguliranu 筫鎒rnu bolest.
Infekcija se mo緀 pojaviti i kod dojen鑑di u pelenskoj regiji u obliku o箃ro ograni鑕nog crvenila ko緀. Novoro餰na鑛a kandidijaza nastaje kao posljedica infekcije ko緀 kandidom iz crijevnog sadr綼ja, a pra鎒na je vla緀njem i izrazitim crvenilom. Taj oblik gljivi鑞e infekcije vrlo dobro i brzo reagira na lokalnu primjenu antimikoti鑛e terapije, koja se u te緄m slu鑑jevima kombinira s lokalnim kortikosteroidnim pripravcima s ciljem ubla綼vanja upalnog procesa.
Osim infekcije na ko緄 i sluznicama, Candida mo緀 dovesti i do znatno opasnije sustavne infekcije. Op鎒nito, klini鑛a slika ovisi o zahva鎒nom podru鑚u, prethodnom stanju ko緀 i op鎒m stanju bolesnika.

Farmakolo筴i i nefarmakolo筴i pristup

Na鑙n lije鑕nja gljivi鑞e infekcije ovisi o lokalizaciji promjena, te緄ni klini鑛e slike i imunolo筴om statusu bolesnika. Provodi se uporabom lijekova koji uni箃avaju ili sprje鑑vaju rast gljivica (antimikotici). Me饀 naj鑕规e lokalne antimikotike, koji su dostupni u obliku kreme, gela, masti ili otopine, ubrajaju se nistatin, derivati imidazola i triazola (ekonazol, ketokonazol, klotrimazol, mikonazol i bifonazol) te preparati koji sadr緀 terbinafin, naftifin i amorolfin.
S obzirom na to da su neki lokalni antimikotici (ketokonazol, klotrimazol, bifonazol, naftifin i amorolfin) registrirani kao bezreceptni lijekovi, u samolije鑕nje takvim preparatima svakako treba uklju鑙ti savjetovanje s ljekarnikom u pogledu farmakolo筴ih i nefarmakolo筴ih mjera lije鑕nja. Naime, iako je temelj dijagnostike gljivi鑞ih infekcija mikolo筴a obrada, koja uklju鑥je uzimanje uzorka (s promijenjene ko緀, sluznice, nokta ili vlasi箃a) i identifikaciju uzro鑞ika, pacijenti obi鑞o najprije tra緀 pomo u ljekarni bez prethodnog dermatolo筴og pregleda. Me饀tim, iako su znakovi gljivi鑞e infekcije prili鑞o o鑙ti i prepoznatljivi, postavljanje dijagnoze ipak treba prepustiti specijalistu dermatovenerologu. Pri tome je va緉o napomenuti da prije uzimanja uzorka za mikolo筴u obradu bolesnik barem pet dana prije pretrage ne smije primjenjivati ikakvu lokalnu terapiju kako bi se izbjegla mogu鎛ost la緉o negativnih rezultata. S obzirom na to da se gotovo redovito pojavljuju recidivi, korisnicima valja naglasiti da terapiju lokalnim antimikotikom treba nastaviti i nakon povla鑕nja simptoma barem jo dva do 鑕tiri tjedna, a katkad i dulje.

Primjenom isklju鑙vo lokalne terapije ne posti緀 se zadovoljavaju鎖 terapijski u鑙nak u lije鑕nju te緄h i dugotrajnijih oblika gljivi鑞e infekcije vlasi箃a i noktiju, pro筰rene gljivi鑞e infekcije na ko緄 (diseminirana mikoza), kao ni infekcije kod imunokompromitiranih bolesnika. U takvim je slu鑑jevima, pored lokalne, potrebna i oralna terapija, kada se koriste sistemski antimikotici (flukonazol, itrakonazol ili terbinafin), a u nekim slu鑑jevima potrebna je i kombinirana terapija. Izlje鑕nje je najuspje筺ije ako se u terapiji primijene dva lijeka s razli鑙tim mehanizmom djelovanja.
Lije鑞ici vrlo oprezno propisuju oralne antimikotike jer ta skupina lijekova kao nuspojavu mo緀 imati pove鎍nje vrijednosti jetrenih enzima te kolesterola i triglicerida u krvi. Stoga se prije uvo餰nja sustavne terapije rutinski ordiniraju odre餰ne pretrage. Kod sustavne terapije antimikoticima bolesniku je va緉o objasniti da je lije鑕nje gotovo uvijek dugotrajno, da trajanje terapije ovisi o lokalizaciji promjene i klini鑛oj slici te da lijekove treba primjenjivati to鑞o prema uputi lije鑞ika, nakon obroka, kako bi se smanjile nuspojave u probavnom sustavu (mu鑞ina).

U lije鑕nju onihomikoza primjenjuje se lokalna terapija, u te緄m slu鑑jevima i sustavna terapija, kao i kombinirana terapija (npr. kad je u slu鑑ju onihomikoze infekcijom zahva鎒no vi筫 od 50 posto plo鑕 nokta i/ili kada je inficiran i matriks nokta), a mogu鎒 je i mehani鑛o ili kemijsko uklanjanje nokatne plo鑕. Bezreceptni lijekovi u obliku laka za nokte smatraju se vrlo djelotvornim jer se, u odnosu na druge lijekove, znatno dulje zadr綼vaju na inficiranom podru鑚u, 箃o je posebno va緉o kod pacijenata koji slabo sura饀ju. Preporu鑥je se koristiti i kreme s visokim postotkom ureje (30 - 40 posto) koje se nanose na sam nokat, 箃o dovodi do omek筧vanja promijenjenog dijela plo鑕 nokta i pobolj筧nja izgleda nokta.

U terapiji gljivi鑞ih infekcija uzrokovanih Candidom albicans, ovisno o izra緀nosti klini鑛e slike i imunolo筴om statusu bolesnika, naj鑕规e se koriste lokalni antimikotici (klotrimazol, mikonazol), ponekad uz peroralnu antimikrobnu terapiju (itrakonazol). Osim lokalne i sistemske primjene antimikotika, mogu鎒 je primijeniti i "prirodan", nefarmaceutski na鑙n lije鑕nja. Istra緄vanja su dokazala u鑙nkovitost odre餰nog re緄ma prehrane, osobito u prevenciji i dugoro鑞om odr綼vanju ravnote緀 fiziolo筴e mikroflore. U tom smislu preporu鑥je se prehrana s maksimalno smanjenim unosom ugljikohidrata, osobito rafiniranih 筫鎒ra (najvi筫 prisutnih u slatki筰ma) te smanjenim unosom masti, mlijeka i mlije鑞ih prera餰vina, alkoholnih pi鎍 i ora筧stih plodova. Tako餰r se ne preporu鑥je konzumacija meda, vo鎛ih sokova niti pi鎍 s dodatkom 筫鎒ra. S druge strane, neke namirnice, odnosno aktivne supstancije, mogu pomo鎖 u borbi protiv gljivi鑞ih infekcija. To su prije svega "dobre" bakterije (naro鑙to Lactobacillus acidophilus) u fermentiranim mlije鑞im proizvodima i farmaceutskim preparatima za lokalnu primjenu (poput vaginaleta te oralnih i vaginalnih gelova), to jest probiotici. Pokazalo se da povoljno djeluju i propolis, Echinacea purpurea (ja鑑 imunitet, 鑙me indirektno poti鑕 borbu protiv umno緀nih gljivica) te neki za鑙ni kao 箃o su cimet, origano, 鑕筺jak, ru緈arin, kurkuma i maj鑙na du筰ca.

Za lokalnu uporabu kod gljivi鑞ih infekcija ko緀 koriste se i eteri鑞a ulja lavande ili klin鑙鎍, a kod vaginalnih gljivi鑞ih infekcija naj鑕规e se koristi ulje 鑑jevca. U lije鑕nju vaginalne kandidijaze danas su ponovno popularni magistralni pripravci u obliku vaginaleta koji u sebi sadr緀 eteri鑞o ulje 鑑jevca, kao i kombinacija s drugim uljima za lije鑕nje onihomikoza. Ulje 鑑jevca na ko緄 se mo緀 primjenjivati nerazrije餰no ili razrije餰no s maslinovim ili bademovim uljem (uobi鑑jena koncentracija za ko緐 je 5 do 10 posto). Kao prirodni antimikotik, djelotvoran kod vaginalne kandidijaze, mo緀 se koristiti i kupka ili oblog od 鑑ja vrkute.

Kada (ne)poduprijeti samolije鑕nje

U komunikaciji s pacijentom koji se odlu鑙 na samostalno lije鑕nje gljivi鑞ih infekcija, ljekarnik treba obratiti pozornost na opis i duljinu trajanja simptoma, na lijekove ili druge na鑙ne lije鑕nja koje je pacijent do tada koristio, kao i na mogu鎒 istodobno postojanje drugih bolesti. Nakon uvida u sve navedeno, mogu鎒 je preporu鑙ti neki od prirodnih na鑙na lije鑕nja, dodatak prehrani ili OTC lijek za lokalnu primjenu, uz napomenu o nu緉osti ustrajnosti u lije鑕nju i savjetovanje o op鎖m mjerama u pogledu prehrane i higijene, kao i op鎖m preventivnim mjerama s ciljem sprje鑑vanja recidiva.
U odre餰nim slu鑑jevima, primjerice, u slu鑑ju prisutnih kroni鑞ih, ponavljaju鎖h ili sekundarnih bakterijskih infekcija, nije prikladno preporu鑙ti samolije鑕nje, nego pacijenta treba uputiti lije鑞iku.

Izvor: http://www.inpharma.hr