English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Alergologija

 ostali članci
  

Insekti napadaju

  

Nutritivne alergije u porastu

  

Alergene (ne)možemo izbjeći

svi članci »

Alergologija

Snižen prag podnošljivosti histamina

Podijeli

Autor:
doc. prim. dr. sc. Teodora Gregurek Novak, dr. med., spec. dermatovenerolog
objavljeno u broju 109 (06/18)

Snižen prag podnošljivosti histamina

Nakon konzumiranja hrane ili pića koji sadrže histamin, kod pojedinaca s intolerancijom pojavljuje se akutna reakcija s crvenilom i svrbežom koja se katkad pogrešno opisuje i kao trovanje histaminom

Histamin je već dugo poznat kao pokretač (medijator) akutnih alergijskih reakcija u ljudi. Dokazano je i njegovo izlučivanje iz mastocita i bazofila nakon spajanja alergena i antitijela (specifični IgE) na njihovoj površini koja sadrži receptore za IgE. Kako bi se moglo ispitivati njegovo djelovanje, sintetiziran je i laboratorijski još 1907. godine, a dobio je ime po grčkoj riječi "histos" što znači tkivo. Dajući ga intravenozno životinjama, Henry Dale dokazao je njegov jak učinak na spazam bronha i pojavu širenja krvnih žila (vazodilatacija). Odgovoran je i za nastanak urtika (plikova) na koži zbog izlaska tekućine i staničnih elemenata u potkožje, što izaziva edem, crvenilo i svrbež.

Do danas su otkrivene tri vrste receptora za histamin - H1 receptori nalaze se u koži, H2 receptori smješteni su duž cijelog probavnog sustava od jednjaka do debelog crijeva, a u novije vrijeme sve se više spominju i H3 receptori koji su uglavnom vezani za tkiva centralnog živčanog sustava (CNS). Stoga prema mjestu vezanja i nastaju različiti oblici alergijskih reakcija: od onih tipičnih na koži i u području dišnih puteva (spazam bronha) gdje se vezanje odvija preko H1 receptora, preko gastrointestinalnih alergija, u slučaju kojih se vezanje događa u području H2 receptora, do nekih neuroloških ispada (vrtoglavice, glavobolje) ako dolazi do vezanja na H3 receptore. U generaliziranim reakcijama tipa anafilaksije dolazi do vezanja na sve receptore s posljedično šarolikom simptomatologijom. Uglavnom, rijetko se događa vezanje na samo jednu vrstu receptora, a češće je riječ o različitim kombinacijama.

Terapijski učinak postiže se grupnim lijekovima, antihistaminicima, koji sprječavaju vezanje na receptore i ubrzavaju razgradnju i izlučivanje oslobođenog histamina iz organizma. Samo njihovom upotrebom postiže se izlječenje u oko 75 posto alergijskih reakcija. Najbolji rezultati postižu se kod reakcija vezanih uz H1 receptore na koje antihistaminici najbolje djeluju. Kod gastrointestinalnih reakcija moraju se dodavati i blokatori H2 receptora, dok blokiranje H3 receptora zasad nije pokriveno pa se pokušava raznim kombinacijama već spomenutih lijekova jer je i inače prolaz lijekova u područje CNS-a otežan zbog cerebro-likvorske barijere.

Međutim, vrlo je važno znati da se histamin ne oslobađa samo tijekom alergijskih reakcija. Naime, možemo ga unijeti u organizam i vanjskim putem, konzumiranjem raznih vrsta hrane i pića koji prirodno sadrže histamin kao aktivni sastojak ili on nastaje tijekom njihove razgradnje. Kod nekih osoba javlja se intolerancija na histamin koju se katkad pogrešno opisuje i kao trovanje histaminom. Naziv trovanje nije prikladan jer nije riječ o reakciji koja će se nakon konzumiranja hrane ili pića koji sadrže histamin pojaviti kod svih ljudi koji su je uzimali, već samo kod pojedinaca kod kojih je prag podnošljivosti prema histaminu niži nego u većini populacije. Sličan mehanizam prepoznajemo i kod intolerancije na glukozu, koja može prethoditi dijabetesu, ali je zapravo riječ o niskom pragu podnošljivosti na unos šećera, koji je također izražen samo u pojedinaca, a očituje se u porastu vrijednosti šećera u krvi nakon uzimanja slatke hrane, što se spontano smiri.

Važno je znati da...

  • histamin nastaje kao razgradni produkt bjelančevina (meso, mliječni proizvodi, jaja) pa se u njima može nalaziti u količinama koje prelaze prag tolerancije,
  • hrana zbog duljeg stajanja ili eventualnog početka kvarenja sadrži povećane količine histamina,
  • jela koja se često podgrijavaju ili dulje čuvaju, pa čak i u hladnjaku, automatski sadrže velike količine histamina, zbog čega je preporučljivo uvijek jesti svježe pripremljenu hranu,
  • histamin se ne razara kuhanjem, smrzavanjem ili grijanjem u mikrovalnoj pećnici (što je danas vrlo popularan način pripreme hrane),
  • uzimanje alkohola u kombinaciji s hranom koja sadrži histamin pojačava njegovo djelovanje pa je i reakcija jača (npr. crveno vino i sir).

Brza pojava simptoma

Kod osoba koje spadaju u skupinu s nižim pragom tolerancije, oko pola sata nakon konzumiranja određene hrane ili pića najčešće se javlja difuzno crvenilo kože uz jak svrbež (rjeđe su tipične urtike), glavobolja, mučnina, povraćanje, proljev, katkad i otežano disanje zbog moguće pojave laganog spazma bronha, ali ne s edemima kao kod prave alergijske reakcije. Promjene se obično spontano povuku tijekom najviše 24 sata.
Katkad se zbog akutnog početka s crvenilom i svrbežom pomisli na anafilaksiju, međutim, u ovom slučaju nema znakova ugrožavanja vitalnih funkcija u smislu promjene tlaka, gubitka svijesti, izraženoga gušenja, edema i slično. Bolesnik obično zna što je prethodno pojeo pa ga je dovoljno upozoriti da ubuduće ne uzima hranu koja sadrži histamin i dati mu antihistaminik (u tabletama) koji će u ovom slučaju pomoći bržoj razgradnji histamina jer nije riječ o alergijskoj reakciji pa nije potrebno vezanje za histaminske receptore i njihova blokada.

Hrana koja sadrži histamin

Osoba koja je intolerantna na histamin sljedeće namirnice smije konzumirati samo u malim količinama:

  • alkoholna pića: crveno vino, bijelo vino, šampanjac, pivo,
  • sirevi: tvrdi sirevi, sirevi s plijesnima, sirevi za mazanje,
  • riba: tunjevina, sardine, srdele, skuše, haringe; osobito su opasni dimljeni ili konzervirani proizvodi, ali svježu ribu ne treba izbjegavati,
  • salame: parizer, šunka, jeger, pršut, sušeno meso, trajne salame (zimska i sl.),
  • povrće: kiselo zelje, špinat, pasta i kečap od rajčice, gljive, ukiseljeno povrće.

Što se smije jesti...

  • slabo masni mliječni proizvodi (jogurt, svježi sir, mlijeko) - jedan do dva dnevno,
  • salata i svježe povrće - u neograničenim količinama,
  • svježe voće - nekoliko puta dnevno
  • hrana koja sadrži žitarice (kruh, pahuljice, tjestenina, krumpir, riža) - najmanje tri puta dnevno,
  • svježa riba te lagano i kuhano meso (piletina, teletina, kuhana šunka u malim količinama) - jednom tjedno,
  • nekalorična tekućina (voda, mineralna voda, razrijeđeni sokovi) - popiti dvije litre na dan.

Skrivena iza brojnih alergija

Vjerujem da se iza velikog broja alergija koje su se u životu pojavile samo jednom do dva puta i bile opisane kao akutna alergijska reakcija koja se za jedan dan povukla, zapravo krije proces intolerancije na histamin. To nam potvrđuju i negativni alergološki testovi u takvih bolesnika. Uzimanjem iscrpne anamneze, praćenjem razvoja simptoma i davanjem samo antihistaminika, uz gore navedena upozorenja bolesniku, moguće je izbjeći u ovom slučaju bespotrebno davanje kortikosteroida ili druge diferentne terapije. Bitno je praćenje razvoja simptomatologije, uz jasno upoznavanje bolesnika s pojmom intolerancije.

Nadoknaditi ono što nedostaje

Unosom DAO enzima izvana nadoknađuje se nedostatak endogenog enzima u crijevima, odnosno nadopunjuje njegova količina na mjestu na kojem nedostaje, u tankom crijevu, te se tako na prirodan način razgrađuje hranom unesen histamin. Nadoknada se preporučuje 15 - 20 minuta prije konzumacije obroka koji se sastoji od hrane za koju postoji sumnja da sadrži više histamina.