Tema broja: Psihosomatska bol

Potisnuta energija koja vodi u bolest

Dugotrajno potiskivanje misli, osjećaja ili ponašanja može dovesti dijete u rizik za tjelesne bolesti, jer energiju osjećaja preusmjerava u svoju unutrašnjost

Tijekom osnovnoškolske dobi djeca se vrlo često tuže svojim roditeljima na bolove u tijelu. Najčešće ih boli glava ili trbuh, no neka djeca imaju bolove u grudima, osjećaj nedostatka zraka, mučnine... Kada takve smetnje traju duže vrijeme, roditelji obično potraže pomoć liječnika te započinju niz medicinskih pretraga kako bi se pronašao uzrok poteškoćama.
Kada medicinske pretrage ne otkriju ništa što bi se moglo povezati s navedenim bolovima, postoji opasnost da se zaključi kako dijete izmišlja da ga boli... No, bol je stvarna. Naime, jedna od poteškoća koje se javljaju tijekom ove dobi je psihosomatska bol. Psihosomatske teškoće ne uključuju umišljene, izmaštane bolove, već se radi o pravim fizičkim smetnjama, iako je organizam zdrav. 

Krivo shvaćanje osjećaja 

Svako dijete, kao i svaka odrasla osoba, brani se na sebi specifičan način od prevelikih zahtjeva ili stresora. Pritom će neki postati izuzetno borbeni i aktivno će nastojati riješiti nastali problem, a neki će se otvoreno buniti protiv zahtjeva koji su suviše veliki da bi ih mogli podnijeti. Takve obrane su zrele i primjerene situaciji te obično ne dovode do pojave psihosomatskih smetnji. No, s druge strane, postoje djeca koja su sklona potiskivanju misli i osjećaja, koja se ne znaju braniti na odgovarajući način i po svojoj prirodi nisu dovoljno otvorena prema svojim intrapsihičkim sadržajima. Kada se takva djeca nađu u pretjerano zahtjevnim uvjetima ili pod velikim pritiscima (škola, obitelj, izvanškolske aktivnosti) kojima ne mogu udovoljiti ili ih ne mogu podnijeti, razvit će opisane smetnje.

Potiskivanje misli ili osjećaja izuzetno je naporno. Tijekom vremena, takva inhibicija slabi obrambene sustave organizma djeteta. Kao i drugi stresori u životu, i samo potiskivanje može utjecati na imunološke funkcije organizma, na srčani ritam i krvožilni sustav, na biokemijske procese u mozgu i živčanom sustavu. Ukratko rečeno, pretjerano i dugotrajno potiskivanje misli, osjećaja ili ponašanja može dovesti dijete u rizik za tjelesne bolesti. Naime, kada dijete doživi neke osjećaje, bilo pozitivne bilo negativne, te je osjećaje potrebno sebi osvijestiti, a po mogućnosti ih i izraziti. Osjećaji su izrazito važan dio našeg života i jedan od medija komunikacije s okolinom. Međutim, neka djeca, svjesno ili nesvjesno, ne dozvoljavaju svojim osjećajima da izađu na površinu, ne prepoznaju ih i ne izražavaju, već ih često potiskuju. Na taj način djeca energiju osjećaja preusmjeravaju u svoju unutrašnjost, svoje tijelo: mišiće, unutarnje organe, krvne žile, autonomni živčani sustav, žlijezde s unutarnjim izlučivanjem, itd.

Uslijed te potisnute energije tjelesni sustavi mogu početi nepravilno funkcionirati, što se može očitovati u pretjeranoj zgrčenosti mišića, kontrakciji krvnih žila, nepravilnom radu autonomnog neuro-vegetativnog sustava itd. To može biti praćeno i raznim neugodnim simptomima, kao što su: bolovi, mučnine, vrtoglavice, opća slabost, hladni i vlažni dlanovi, lupanje srca, stezanje u grudima, osjećaj da nam nedostaje zraka, proljevi, zatvor i slično.
Djeca se mogu pogrešno odnositi prema svojim osjećajima iz različitih razloga. Opažajući kako roditelji i drugi ljudi koji ih okružuju reagiraju na izražavanje njihovih osjećaja, djeca mogu naučiti kako nije dobro pokazati osjećaje. Mogu se početi bojati izraziti neki svoj negativni osjećaj. Naime, ukoliko roditelji na plač djeteta, koji predstavlja jedan način izražavanja tuge, reagiraju izjavama poput "Nemoj plakati, ti si veliki dečko.", dijete će primiti poruku kako je bolje sakriti tugu i praviti se snažnim. Također, ukoliko roditelji ili drugi važni odrasli na djetetovo izražavanje ljutnje reagiraju neodgovarajućim kritikama poput "Vidiš kako si zločest!" i kaznama, djeca mogu naučiti da nije u redu biti ljut i izraziti ljutnju.
Nije samo problem u izražavanju negativnih osjećaja, već i pozitivnih (radost, zadovoljstvo, smijeh, opuštenost itd.). Mnoga djeca imaju iskustvo da su i pozitivni osjećaji opasni. Kada su dobre volje postoji opasnost da okolina iskoristi takve trenutke i djeci "uvali" nekakav zahtjev, podsjeti na obaveze, prijašnje propuste i slično, a sve u "dobroj namjeri" kako će djeca tada prije poslušati.