Tema broja

 ostali članci
  

Sposobnost cijeljenja - preduvjet uspjeha

  

Rehabilitacija u fizijatriji

  

Nove spoznaje o zdravlju uma i tijela

  

Plastičnost i prilagodljivost živčanog sustava

  

U ritmu težnje za vječnom ljepotom - Elancyl - stručnjak za celulit

svi članci »

Anketa

 
Ukoliko imate vaginalne tegobe, kao što su svrbež, iritacija, suhoća, pojačan iscjedak ili iscjedak neugodna mirisa, za pomoć ćete se obratiti:
ginekologu
liječniku obiteljske medicine
ljekarniku
informirati se iz medija i edukativnih letaka
pitati blisku prijateljicu
čekati da simptom prođe sam od sebe



» Rezultati
» Ostale ankete

 

Pretraživanje
 
Newsletter
 

Tema broja: Psihosomatska bol

Potisnuta energija koja vodi u bolest

Autori:
mr. sc. Nenad Jakušić, dr. med., spec. psihijatar
Iva Prvčić, prof. psiholog
Mihaela Rister, prof. psiholog
objavljeno u broju 31 (8/03)

Potisnuta energija koja vodi u bolest

Dugotrajno potiskivanje misli, osjećaja ili ponašanja može dovesti dijete u rizik za tjelesne bolesti, jer energiju osjećaja preusmjerava u svoju unutrašnjost

Stranica: « 1 [2] 3 »

Test I (preuzeto susretljivošću Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladeži)

Također, neka djeca mogu naučiti sakrivati svoje osjećaje kako bi zaštitila svoje roditelje, jer opažaju da su roditelji jako zabrinuti i ne znaju se nositi s djetetovom tugom, strahom, krivnjom i sl. Malo po malo, osjećaji postaju neželjeni teret, neka vrsta grijeha, iza kojih slijedi kazna neprihvaćanja ili iskorištavanja od svojih bližnjih.
Često se događa da djeca potiskuju svoje osjećaje i ne izražavaju ih, jer nikada nisu niti naučila prepoznavati i izražavati osjećaje. Važno je imati na umu da roditelji predstavljaju modele svojoj djeci, koja mnoge stvari uče upravo opažajući ponašanje svojih roditelja. Kroz načine na koje roditelji i druge djetetu bliske osobe izražavaju vlastite osjećaje i razgovaraju o njima, djeca će naučiti kako da ih i sami izražavaju. Ukoliko roditelji nastoje sakriti svoje osjećaje pred djecom, ili ih nisu u stanju niti prepoznati, ukoliko sami nikada pred djecom i s njima ne razgovaraju o vlastitim osjećajima, može se očekivati da djeca neće naučiti kako prepoznati i na koji način izraziti svoju tugu, strah, ljutnju...

Test II (preuzeto susretljivošću Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladeži)

Važno je vjerovati djetetu

Kada dijete pati od psihosomatskih bolova važno je da mu vjerujete. Međutim, važno je i da i vi i vaše dijete postanete svjesni psiholoških uzroka tih bolova, odnosno povezanosti između psihičkog i tjelesnog. Kada postanemo svjesni te povezanosti, problem se često do određene granice smanji. Postoji nekoliko razloga za to. Jednom kada uvidimo psihičku osnovu za pojedini zdravstveni problem, možemo početi koristiti tjelesne smetnje kao signal za preopterećenost ili stres. Čak i djeca to mogu. Kada postanu svjesna uzroka svojih tjelesnih tegoba, djeca mogu lakše usmjeriti svoje snage i energiju na smanjenje ili otklanjanje uzroka stresa, što im omogućuje da brže razriješe psihološke poteškoće, kojih u prvom trenutku često nisu ni svjesni. Nadalje, razumijevanje uzroka i posljedica djeluje blagotvorno, jer tada medicinski problemi djeci i roditeljima postaju više predvidljivi te ih je zbog toga lakše kontrolirati. Doživljaj kontrole i predvidljivosti u životu nužni su za dobro psihičko zdravlje.
U svakom slučaju, intenzivnije psihosomatske smetnje kod djece najčešće zahtijevaju istodobno praćenje i pedijatra i psihoterapeuta.

Ne zaboravite da je važno da:

  • osigurate da se dijete osjeća sigurnim i prihvaćenim kada pokazuje sve svoje osjećaje, bez obzira jesu li oni pozitivni ili negativni
  • omogućite djetetu da se osjeća sigurnim i prihvaćenim kao osoba čak i kada osjećaje izražava na neodgovarajući način, npr. kada ljutnju izražava fizičkom agresijom ne znači da odobravate djetetovu destruktivnost, ali znači da odobravate njegovo pravo na osjećaje i na to da ih izrazi. Kritizirajte djetetove postupke ("Nije u redu što si udarila sestru!"), jasno se pobunite protiv njih, ali nemojte kritizirati dijete kao osobu ("Ti si zločesta djevojčica!"). Dijete mora znati da ga nećete proglasiti lošim i da ga nećete prestati voljeti čak ni kada je agresivno. Kada se situacija smiri, mirno objasnite djetetu u čemu je pogriješilo. Recite mu da ga ne krivite što se tako osjećao (npr. bio ljut) te da je u redu da pokaže taj svoj osjećaj, ali mu  objasnite zašto njegov postupak nije bio dobar način izražavanja osjećaja te mu pomozite da smisli kako bi svoj osjećaj mogao izraziti na odgovarajući način koji nije destruktivan. Tako ćete mu pokazati da ga i dalje volite i prihvaćate, a istodobno ćete mu pomoći da nauči razlikovati prihvatljivo od neprihvatljivog ponašanja te da nauči izražavati svoje osjećaje na odgovarajući način.
  • naučite prepoznavati svoje vlastite osjećaje; naučite ih opisati i verbalizirati
  • naučite međusobno razgovarati o onome što osjećate
  • poradite na svom ponašanju i izražavanju osjećaja - ne zaboravite da dijete uči upravo od vas

Stranica: « 1 [2] 3 »