Od ljekovite biljke do lijeka
Mješavine s velikim brojem komponenata su neracionalne, jer niti jedna komponenta nije prisutna u dovoljnoj količini pa izostaje učinak
Fitoterapija kao znanstvena disciplina stavlja na prvo mjesto kontrolu kvalitete, sigurnosti i djelotvornosti finalnog proizvoda tj. biljnog lijeka (fitoterapika). Samo onda kada su zadovoljena sva tri parametra postoji garancija za njegovu zdravstvenu djelotvornost. Kvalitetu postižemo kontrolom uzgoja ljekovite biljke - od kvalitete sjemena, uvjeta rasta biljke, branja, skladištenja (kod samonikle biljke nemamo potpunu kontrolu kvalitete). Sigurnost podrazumijeva kontrolu količine pesticida, aflatoksina (otrovi nekih gljivica koje nalazimo na biljkama), mikroorganizama, radioaktivnosti kao i teških metala prisutnih u biljnoj drogi. Djelotvornost je osigurana uporabom proizvoda u kojima je dokazana prisutnost dovoljne količine djelatne tvari te njezina stabilnost (tzv. titracijom i standardizacijom proizvoda). Za postizanje terapijskog učinka veoma je važan oblik fitoterapijskog pripravka.
Prednosti i nedostatci nekih oblika fitoterapijskih pripravaka
Bazu tradicionalne fitoterapije čine biljne droge (monodroge), a danas na tržištu nalazimo veliki broj čajnih mješavina. Težište narodne medicine je priprema mješavina s velikim brojem komponenata. To su neracionalne mješavine, jer niti jedna komponenta nije prisutna u dovoljnoj količini pa izostaje učinak.
Racionalna čajna mješavina može sadržavati najviše pet biljnih droga:
- biljnu drogu najoptimalniju za postizanje željenog terapijskog učinka,
- biljnu drogu koja upotpunjuje djelovanje osnovne biljke,
- biljnu drogu koja poboljšava organoleptička svojstva(okus, boja, miris) pripravka (npr. menta, anis...),
- biljnu drogu za uljepšavanje pripravka (npr. ružine latice),
- biljnu drogu koja doprinosi homogenosti čajne mješavine.
Stranica:
[1]
2
»
|
