English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Kirurgija

 ostali članci
  

Oprezno s opeklinama

  

Zahvat koji vraća samopouzdanje

  

Oprezno i s manjom ozljedom

svi članci »

Kirurgija

Dijabetičko stopalo - pitanja i odgovori

Podijeli

Autori:
Marijan Koršić, dr. med., spec. kirurg, voditelj kirurške poliklinike
Slaven Suknaić, dr. med., liječnik za specijalizaciju iz opće kirurgije
objavljeno u broju 26 (10/02)

Gubitkom funkcije živaca bolesnik gubi osjet i ne osjeća bol, što dovodi do gubitka najvažnijeg obrambenog mehanizma


Slika 1 - Rana nastaje i na mjestu deformiteta koje je sve izloženije velikom opterećenju

Doktore, nije li to gangrena? Zašto rana na mom stopalu tako dugo cijeli, ima neugodan miris i iscjedak, a ne boli? Kakvu obuću smijem nositi? Moram li mirovati? Koliko dugo uzimati antibiotike? Hoće li mi amputirati nogu? Ovo su samo neka od mnogobrojnih pitanja koja se svakodnevno postavljaju liječniku koji se bavi problemom stopala oboljelih od šećerne bolesti. Kroz ovaj i napise u sljedećim brojevima pokušati ćemo odgovoriti samo na neka od pitanja i ukazati na uzroke nastanka, liječenje i prevenciju ove teške komplikacije šećerne bolesti.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, dijabetičko stopalo je promijenjeno oblikom i funkcijom zbog infekcije, ran‰ i razaranja tkiva te oštećenja živaca i bolesti krvnih žila nogu. Uzrokom je više od 50% svih amputacija nogu u oboljelih od šećerne bolesti. Prema novim podatcima, u svijetu je registrirano više od 150 milijuna oboljelih od šećerne bolesti. Smatra se da će se njihov broj do 2025 godine udvostručiti i to zbog produžene životne dobi, debljine, manjeg kretanja i promjena prehrambenih navika, a svaki četvrti će razviti kliničku sliku dijabetičkog stopala. Liječenje je dugotrajno i skupo, a rezultati neizvjesni i često s lošom prognozom.


Slika 2 - Nastanak rane (ulkusa) na izbočenju koje čini glavica prve kosti stopala

Poremećaji metabolizma pokretač lančane reakcije...  

Karakteristike posebne, savršeno usuglašene anatomske arhitekture stopala, prilagođene podržavanju cijele tjelesne težine su zadebljana koža, potkožni masni jastučići i mišići smješteni u mišićne odjeljke. U građi stopala sudjeluje 26 kostiju s više od 57 zglobova, 107 ligamenata, 19 mišića stopala te 23 mišića potkoljenice koji su važni za njegovu funkciju. Navedenim anatomskim strukturama treba dodati krvne žile, živce i limfne putove koji prolaze kroz uske koštano-vezivne kanale uz tetive i sluzne vreće.
Pri stajanju i hodanju stopalo je izloženo velikim opterećenjima, pa će tako npr. čovjek mase 100 kg opteretiti svoje stopalo silom od gotovo 1 kN (kilonjutna), točnije 981 N (njutna). Velika opterećenja koja trpi stopalo moguća su samo u slučaju da su sve navedene anatomske strukture usuglašene u svom djelovanju. Šećerna bolest zbog poremećaja u metabolizmu uzrokuje oštećenje svih tkiva u organizmu pa je tako oštećen i živčani sustav, a krvne žile su sužene i promijenjene. Navedene promjene početak su lančane reakcije koja se zbiva u organizmu (slika 3).

Gubitkom funkcije živaca bolesnik gubi osjet i ne osjeća bol, što dovodi do gubitka najvažnijeg obrambenog mehanizma. Stopalo je "kao mrtvo". Istodobno se opuštaju mišići stopala i potkoljenice. Urušava se i razara prirodna građa stopala. Dolazi do povećanog pritiska na mjestima ispod izbočenja koja čine glavice kostiju stopala kao i na mjestima gdje su nastala nova izbočenja zbog spuštanja i deformiranja svoda stopala.
Koža je suha, tanka i ranjiva, a na povećano opterećenje odgovara stvaranjem roževine. Roževina puca, a uvijek prisutne bakterije ulaze u tkivo. Upala se širi uz tetive i sluzne vreće i limfnim putovima. Stjenke krvnih žila oštećene su nakupinama masti (ateromi) koje ih sužavaju. Zbog toga je opskrba tkiva stopala arterijskom krvi bogatom kisikom još slabija. Stvara se podloga za rast bakterija koje za svoj rast i razmnožavanje ne trebaju kisik. Još uvijek se raspravlja o udjelu mikrocirkulacije u nastanku bolesti. Takva situacija još više pogoršava stanje i znatno narušava funkciju stopala. Tada i dodatna manja ozljeda može biti kobna.
Opisani procesi najčešće se događaju usporedno i zbog uzajamnog djelovanja pogoršavaju bolest stopala koja rezultira razvojem gangrene.

U sljedećem broju: Klinička slika i liječenje dijabetičkog stopala