Udruge oboljelih

Djeca i roditelji u borbi protiv opake bolesti

Jako bitan čimbenik je okružje malog bolesnika, gdje mu roditeljska ljubav daje dodatnu snagu da izdrži na trnovitom putu do izlječenja

U razvijenim zemljama nesreće su najčešći uzrok smrti djece do 16. godine života, a nakon toga odmah slijede maligne bolesti. U Hrvatskoj svake godine od malignih bolesti oboli nešto više od stotinu djece - skoro polovicu čine djeca oboljela od leukemija i malignih limfoma, a drugu polovicu djeca oboljela od solidnih tumora.
U našoj zemlji od leukemija oboli četrdesetak djece, od čega su 80% akutne limfatične leukemije koje se najčešće javljaju u dobi od 2. do 6. godine života. Uzročnici leukemija još uvijek nisu sa sigurnošću otkriveni, ali je sasvim razvidno da naslijeđe, virusi, zračenje, neke kemijske tvari i neki sindromi (Downov, Turnerov, Bloomov, von Recklinghausenov...) imaju važnu ulogu u njihovom nastanku. U zadnjih godinu dana u svjetskoj medicinskoj literaturi često se pojavljuju članci koji dokazuju da postoji genetska sklonost nastanku tumora, a da drugi čimbenici (npr. virusi) u takvih osoba dovode do prijelaza "kritičnog praga" i početka nekontroliranog umnažanja malignih stanica.
Od solidnih tumora najčešće se javljaju tumori središnjeg živčanog sustava i to najviše u dobi od 5. do 8. godine života. Ostali solidni tumori dječje dobi (neuroblastom, tumori mekih tkiva, bubrega, kosti i sl.) rjeđe se javljaju.
Simptomi maligne bolesti u djece su u početku dosta nejasni pa je potrebno veliko kliničko znanje i iskustvo da bi se bolest prepoznala u početnom stadiju, obzirom da se u kasnijem stadiju većina  malignih bolesti jasno prepoznaje. Primjerice, infekciozna mononukleoza ili neke reumatske bolesti mogu u začetku jako nalikovati leukemiji. Uspjeh liječenja svakako ovisi o vrsti maligne bolesti, ali izlječenje je znatno bolje što je tumorska masa manja. Nakon postavljene sumnje potrebno je učiniti kompletnu dijagnostiku i nakon postavljanja patohistološke dijagnoze što prije započeti s liječenjem.
Zbog svoje prirode i kliničkog tijeka, maligne bolesti se trebaju liječiti u posebnim hemato-onkološkim središtima gdje rade iskusni timovi liječnika pedijatara, dječjih kirurga, radioterapeuta, neurokirurga, ortopeda, psihologa i drugih srodnih struka. Svakako je važna i prosudba rezultata liječenja pa je poželjna i suradnja između različitih središta. Većina terapijskih protokola liječenja sastoji se od davanja citostatika, zračenja i/ili kirurškog zahvata. Vrlo agresivni terapijski protokoli doveli su do značajnog rasta postotka preživljenja ove djece pa se tako neke bolesti liječe s uspješnošću i preko 90%, dok neki vrlo maligni uznapredovali tumori imaju vrlo skromno izlječenje. U tim slučajevima može se koristiti i transplantacija organa (npr. koštane srži). Navedeno liječenje često je povezano s brojnim neželjenim djelovanjima terapije pa se tijekom liječenja javljaju brojne komplikacije.

Jako bitan čimbenik je i okružje malog bolesnika, gdje mu roditeljska ljubav daje dodatnu snagu da izdrži na trnovitom putu do izlječenja. Nakon saznanja da dijete boluje od maligne bolesti, brojne obitelji posve mijenjaju svoj dotadašnji život i mjerila životnih vrijednosti. Vrlo često se radi o mladim roditeljima koji se u sadašnjoj socio-ekonomskoj situaciji jedva nose sa stambenim pitanjem, nezaposlenošću i drugim problemima tjeskobne realnosti.
Zbog svega gore navedenog, međusobno povezivanje roditelja djece oboljele od malignih bolesti važan je način uzajamnog potpomaganja.