Psihologija

Igra mora biti dječja svakodnevica

Izrazito je važno da roditelji podržavaju spontanu igru djeteta pohvalama te da dozvole djetetovoj mašti da se razigra

Djetetova igra se s vremenom mijenja

Važno je imati na umu da se igra djeteta mijenja i s obzirom na društvenu razinu koju uključuje. U najranijoj dobi dominira neokupirajuća igra pri kojoj se dijete zapravo ne igra, već je zaokupljeno nečim od trenutnog interesa (npr. stoji na jednom mjestu, gleda po sobi ili radi neke pokrete koji nemaju određeni cilj).
Nakon neokupirajuće igre počinje se javljati promatranje. Ono podrazumijeva gledanje drugih kako se igraju, ali bez uključivanja u njihovu igru. Pri tome dijete može razgovarati s drugom djecom, postavljati im pitanja, davati svoje sugestije, ali ne ulazi u igru. Promatrač promatra određenu grupu djece, a ne bilo što što može biti od interesa. Ono što razlikuje promatračku igru od neokupiranog ponašanja je upravo aktivni interes promatrača.
Nakon faze promatranja javlja se samostalna igra djeteta koja podrazumijeva samostalno i nezavisno igranje bez pokušaja približavanja drugoj djeci. Dijete se igra samo, s igračkama koje se razlikuju od onih koje koriste druga djeca u blizini i ne pokušava im se približiti.
Kod mlađih predškolaca javlja se usporedna ili paralelna igra. Djeca se igraju pokraj druge djece sa sličnim materijalom, ali bez pravog druženja ili suradnje. Tako se često može vidjeti kako se više djece igra u pješčaniku, pri čemu svatko gradi nešto svoje, ali nema zajedničke suradnje. U ovom obliku igre često su angažirani i stariji predškolci.
Postoji i povezujuća igra u kojoj se javlja igranje s drugom djecom nečeg svima bliskog, ali bez podjele rada ili podređenosti nekom općem grupnom cilju. Djeca međusobno razgovaraju o igri, posuđuju si igračke, slijede jedan drugoga i pokušavaju kontrolirati tko se smije igrati u grupi. Svako dijete se ponaša u skladu s vlastitim željama pokazujući veći interes da bude zajedno s drugom djecom nego za samu aktivnost.
Najrazvijeniji stupanj igre je suradnička igra koja podrazumijeva igranje u grupi koja je stvorena radi obavljanja neke aktivnosti ili postizanja nekog cilja, pri čemu cilj može biti igrati određenu igru, napraviti nešto i slično. U suradničkoj igri su postupci djece usklađeni radi ostvarenja zajedničkog cilja. Ovaj oblik igre karakterističan je za srednje djetinjstvo i rijetko će se naći kod predškolske djece.

S obzirom na dob dječja igra postaje sve više socijalna i kooperativna. Međutim, u novije vrijeme se pokazalo da se igra predškolaca donekle promijenila u odnosu na prijašnje godine. Naime, pokazalo se da je igra današnjih predškolaca manje socijalna od igre predškolaca prije više godina. Smatra se da to može biti odraz promjena u okolini: danas djeca više gledaju televiziju pa su postala pasivnija, imaju naprednije igračke i manje braće i sestara te se češće igraju sama.
Iako se ranije smatralo da su mala djeca koja se igraju sama rizična za razvoj socijalnih, psiholoških i obrazovnih poteškoća, istraživanja su pokazala da se veliki dio nesocijalne igre sastoji od konstruktivnih ili edukacijskih aktivnosti koje unaprjeđuju djetetov kognitivni, fizički i socijalni razvoj. Samostalna igra može biti vrlo raznolika, od igranja s kockicama i građenja kula do crtanja. Važno je znati da samostalna igra može biti znak nezavisnosti i zrelosti, a ne nužno loše socijalne prilagodbe. Dakle, nije sva nesocijalna igra nezrela. Neka djeca jednostavno više uživaju u nedruštvenim aktivnostima, nego u grupnim aktivnostima. Također, igra se ne razvija kod svakog djeteta na isti način, kroz isti redoslijed faza. Tako, na primjer, neko dijete može sa samostalne igre odmah prijeći na suradničku, preskačući pritom fazu usporedne igre. Isto tako nije nužno da vrste igara koje se javljaju rano u životu kasnije u potpunosti nestanu. Samostalna i usporedna igra još uvijek su česte kod djece od četiri i pet godina. Ono što se mijenja s dobi je spoznajna složenost igre. Nedruštvena igra djece od dvije ili tri godine pretežno se sastoji od različitih vrsta funkcionalne igre. Starija djeca češće će čak i u nedruštvenu igru ugraditi konstruktivan ili dramatski kontekst.

U zaključku možemo reći da je igra nezaobilazan dio razvoja svakog djeteta. Važno je imati na umu:

• Istraživanje i igra su snažan pokretač spoznajnog razvoja. Kroz igru djeca uče o predmetima, oblicima, teksturama, prostoru. Manipuliraju, identificiraju, redaju, spajaju, mjere. Kroz građenje i rušenje djeca uče o svojstvima predmeta i stječu koncepte težine, visine, obujma i teksture.
• Igra priprema djecu za život prema njihovom vlastitom ritmu. U igri su djeca aktivni sudionici svijeta oko sebe, nisu samo pasivni primaoci. U obitelji i u školi djeca izvršavaju različite obaveze i zadatke prema unaprijed određenom slijedu, no u svijetu igre djeca mogu rastaviti realnost na njima prihvatljive dijelove i aktivno je mijenjati.
• Igra pruža mogućnost uvježbavanja odraslih uloga. Djeca se često igraju škole, obitelji, bolnice, dućana i okušavaju se u ulogama roditelja, učitelja, trgovaca, liječnika. Kroz igru djeca također uče izmjenjivati se u aktivnostima s partnerima u igri i nadovezivati se na uloge drugih.
• Igra pomaže djeci da razviju osjećaj identiteta. Kroz igru djeca mogu sagledati sebe same u drugom svjetlu i iz drugih perspektiva.
• Igra omogućava i maštu i stvarnost. Kroz igru se djeca mogu na siguran način suočiti sa svojim strahovima i brigama - vješticama, čudovištima, lavovima, lopovima, psima, duhovima - te se kroz epizode mašte sukobiti s tim likovima i možda ih i pobijediti.

Savjeti roditeljima

• svakoga dana odvojite vrijeme za igru s djetetom (osobito u predškolskom i ranom školskom razdoblju)
• neka to bude vrijeme u kojem će vaša pažnja biti rezervirana isključivo na dijete
• koristite društvene igre za zabavu i druženje cijele obitelji
• neka igra postane vaš obiteljski ritual
• tijekom igre ističite djetetove vještine i vrline, čime ćete potaknuti stvaranje djetetovog osjećaja kompetentnosti
• naučite dijete da prihvati i pobjedu i poraz kao normalan dio igre i aktivnosti
• ukoliko dijete mora prekinuti igru, omogućite mu prijelazno razdoblje tako da ga npr. upozorite da ima na raspolaganju još 15 minuta, pa još 5 minuta, nakon čega mora završiti s igranjem
• dodatno vrijeme zajedničke ili samostalne igre možete koristiti i kao nagradu za poželjna ponašanja djeteta

Obaveze koje dijete mora izvršavati pokušajte organizirati kao igru - i spremanje sobe može biti zabavno.