Interna medicina / Urologija

Inkontinenciju treba rješavati, a ne skrivati - Mokrenje i urodinamska ispitivanja

Veliki broj oboljelih navodi niz simptoma, ali ne navodi inkontinenciju, pri čemu se obično radi o sramu ili neznanju

Željko Krznarić, dr. med., spec. gastroenterolog

Nevoljno pražnjenje crijeva

Inkontinencija stolice je nevoljno pražnjenje stolice u neprikladno vrijeme i na neprikladnom mjestu. Predstavlja čest medicinski problem koji nije dovoljno i na odgovarajući način istaknut u medicinskim izvješćima i statistikama. Smatra se da u blagom obliku pogađa 7% opće populacije - blagi oblik predstavlja gubitak kontrole ispuštanja vjetrova, uz vidljivo prljanje donjeg rublja zbog ispuštanja stolice i podjednako je zastupljen u oba spola. Teži oblik se javlja u 1% opće populacije i dvostruko je češći u žena (više od 3% žena koje su rodile prirodnim putem) - predstavlja nemogućnost zadržavanja stolice u potpunosti.
Inkontinencija stolice u ljudi starije životne dobi javlja se kao posljedica slabljenja sfinktera (kružnog mišića na kraju debelog crijeva) zbog generalizirane ateroskleroze, neuroloških bolesti (demencija, multipla skleroza, inzult), stanja nakon operativnih zahvata na prostati, debelom crijevu te ginekoloških operativnih zahvata. Može se javiti i zbog učestale opstipacije, primjene medikamentozne terapije kao i uslijed uvjeta promjene okoline, gdje novo okruženje pacijenta (npr. bolnica ili dom umirovljenika) dovodi do promjena njegovih ustaljenih navika.
Inkontinencija stolice značajno utječe na kvalitetu života takvih bolesnika, jer dovodi do nesanice, depresije i umora, kroz ograničenu pokretljivost do usamljenosti i izolacije, a u težim oblicima i do pojave lokalnih i sistemskih infekcija te stvaranja dekubitusa. Čest je razlog smještaja u institucije za stariju životnu dob, gdje se inače inkontinencija stolice javlja u 16-60% bolesnika.

Što više utjecati na kvalitetu života

Procjena bolesnika s inkontinencijom stolice prvenstveno obuhvaća razumijevanje problema i utjecaj na kvalitetu života. Usmjerena je na otkrivanje potencijalno izlječivih stanja koja su dovela do ovog poremećaja te na razumijevanje patofizioloških zbivanja zbog pravilnijeg terapijskog pristupa. Zbog nelagode pred liječnikom, pacijent kod pregleda često taji podatke o inkontinenciji. Zato je važno direktnim pitanjima otkriti mogući uzrok i stupanj inkontinencije. U dijagnostici inkontinencije se uz fizikalni pregled koriste i brojna ispitivanja kao analna i rektalna manometrija, elektrofiziološke metode, endoskopija, radiografski testovi, analna endosonografija te magnetna rezonancija.  

U liječenju inkontinencije stolice je, osim liječenja osnovne bolesti koja je u podlozi, važno i rješavanje psihosocijalnih problema takvih bolesnika. Jedini lijekovi koji u praksi imaju učinka su opijatni lijekovi protiv proljeva. Osim toga koriste se "biofeedback", elektrostimulacija te eventualno kirurške metode (npr. sfinkteroplastika, ali uz mogućnost nastanka komplikacija). U svakom slučaju, kvaliteta života takvih bolesnika može biti vrlo visoka ukoliko se primjenjuju odgovarajuća pomagala tj. pelene za inkontinenciju i na pravi način njeguje kože oko anusa uporabom medicinske kozmetike i antidekubitalnog programa.
Kvaliteta života bolesnika s inkontinencijom može biti vrlo visoka ukoliko se primjenjuju odgovarajuća pomagala tj.
pelene za inkontinenciju i na pravi način njeguje kože oko anusa uporabom medicinske kozmetike i antidekubitalnog programa.