Psihologija

Hrvatska glazbena kolijevka - Art-odgoj prije rođenja - II dio

Ako u vidu obogaćenog okoliša roditelji osiguraju primjeren podražaj, pazeći pritom da se ne pretjera (10-15 min. na dan), nije teško zaključiti kakvu dobrobit to može imati na razvoj mozga kod predrođenčeta

Važnost obogaćenog okoliša u trudnoći

Postoji značajan broj ozbiljnih studija s laboratorijskim životinjama koje pokazuju kako prenatalno izlaganje primjereno obogaćenom okolišu (stimulativni okoliš) potiče rast neurona i olakšava stvaranje funkcionalnih neuronskih mreža (grananje dendrita - nastavaka živčane stanice i povećanje broja sinapsi - mjesta prekapčanja jedne živčane stanice na drugu). Kod prenatalno stimuliranih miševa po okotu je dokazana bolja prostorno-vremenska orijentacija kao i obrasci ponašanja.
Iz studija o razvoju mozga danas se zna kako čovjek ima najveći broj živčanih stanica u mozgu tijekom 30.-31. tjedna trudnoće kao zalog mogućem razvoju, a da potom  počinju odumirati zbog različitih razloga. Jedan od najvažnijih razloga predstavlja manjak podražaja koji bi poticali korištenje postojećih živčanih stanica radi stvaranja aktivnih neuronskih mreža. Ako dakle u vidu obogaćenog okoliša roditelji osiguraju primjeren podražaj, pazeći pritom da se ne pretjera (10-15 min. na dan), nije teško zaključiti kakvu dobrobit to može imati na razvoj mozga kod predrođenčeta. Na taj način roditelji zapravo mogu sačuvati određeni broj živčanih stanica mozga koje bi inače propale.
Ponajbolja referenca je velika nacionalna longitudinalna i standardizirana studija "Projecto Familia" (Projekt Obitelj), koju je dr. Beatriz Manrique provela 90-tih godina u Venezueli. Dr. Manrique je pratila utjecaj prenatalne stimulacije te je utvrdila kako su majke u test skupini imale bolje obrasce ponašanja tijekom poroda u usporedbi s kontrolnom skupinom. Novorođenčad tih majki imala su bolju kontrolu glave i tijela kao i odlično vidno i slušno zapamćivanje. Istraživači su pratili djecu do 6. godine života te utvrdili značajan i progresivan porast motornog i mentalnog kvocijenta inteligencije u usporedbi s djecom iz kontrolne skupine. Još je važnije napomenuti kako su svi stručnjaci u području prenatalne i perinatalne psihologije i zdravlja uočili kako prenatalno stimulirana djeca imaju izrazito razvijenu emocionalnu inteligenciju i empatiju, da su društveni i sigurni u sebe. Također, kod njih nisu primijećeni znakovi agresivnosti.

Prenatalno zapamćivanje

U prilog postojanja određenih proto-kognitivnih procesa u predrođenčeta ide i serija studija psihologa Anthony DeCasper-a, koji je kod novorođenčadi ispitivao eventualno prenatalno zapamćivanje te razlikovanje i naklonost prema zvukovima i glazbi kojima su bili prenatalno izloženi. Rasporedio je 16 trudnica u tri grupe, a svakoj od njih je rečeno da svakodnevno na glas čita istu priču svome predrođenčetu. Jasno, svaka grupa je imala svoju priču. Za potrebe nastavka studije nakon poroda uključenih trudnica, DeCasper i njegov istraživački tim su vrlo domišljato osmislili tzv. "suck-o-metar" (cuclo-metar u slobodnom prijevodu) koji je povezivao dudu varalicu s glazbenom linijom spojenom na računalo. Sustav je radio na taj način da je novorođenče različitim brzinama sisanja (cuclanja) moglo na glazbenoj liniji mijenjati snimljene glasove majki koje čitaju jednu od priča. Rezultati su oduševili istraživače, budući se pokazalo kako je novorođenčad sisala onom brzinom da bi slušala priču koju im je upravo čitala majka tijekom trudnoće. To upućuje na formiranje nekakvog prenatalnog zapamćivanja koje omogućuje novorođenčetu da samo nekoliko sati nakon poroda razlikuje glas svoje majke od ostalih glasova.
Zapažanja dr. Brazeltona pokazuju da će novorođenče, ukoliko je otac komunicirao s njim u prenatalnom razdoblju, već pri samom porodu okretati glavu u smjeru iz kojeg mu se obraća otac. Studije J. M. Standley i C.K. Madsen pokazuju kako dojenče može razlikovati i primjereno odgovarati na zvučne podražaje.
Na istom tragu je i nedavno istraživanje dr. N. Masatake iz Japana, rezultati kojeg pokazuju kako novorođenčad stara dva dana imaju istančanu naklonost prema određenoj glazbi temeljenoj na malim razlikama u načinu izvođenja. Naime, istraživanje je provedeno s novorođenčadi  gluhonijemih roditelja koji nisu imali odgovarajuću prenatalnu izloženost govoru i glazbi. Ipak, oni su mogli razlikovati istu pjesmu snimljenu na nosač zvuka pjevanu djeci i odraslima, usmjeravajući svoju pažnju na onu pjevanu djeci. U prilog ide i zapažanje kako majke mijenjaju svojstva glasa kada komuniciraju s novorođenčetom, a isto dakako vrijedi i za komunikaciju s predrođenčetom. U svakom slučaju, zaključak koji se može izvući iz ovog istraživanja je kako su djeca sposobna izdvojiti emocionalni sadržaj iz pjesme i glazbe. Na ovome mjestu valja naglasiti kako ništa ne može zamijeniti roditeljsko pjevanje ispunjeno ljubavlju i radošću koje predrođenčetu donose toliko potrebne osjećaje sigurnosti i prihvaćenosti.

Pred-svjesnost nerođenog djeteta

O svemu tome iz jednog drugog kuta svjedoče, u prethodnom članku spomenuta, dva primjera iz psihologijske i psihijatrijske prakse. Prvi je tek nedavno opisani sindrom nestalog blizanca, kada trudnoća započinje kao blizanačka, ali dolazi do odumiranja jednog čeda, što se u većini slučajeva događa do 15. tjedna trudnoće. Preživjeli blizanac nerijetko ima čitav niz psiholoških i psihijatrijskih simptoma, a tek spoznaja o tome da je postojalo drugo čedo otvara mogućnost da se primjerenom terapijom, poput hagioterapije, razriješi problem. Drugi primjer je pojava tendencije sezonskim samoubojstvima nekih osoba koje se pokušavaju ubiti svake godine u točno određenom mjesecu. Medicinskom i psihijatrijskom obradom takvih osoba ustanovljeno je kako je jedini statistički značajan uzročni čimbenik u stvari neuspješan pokušaj pobačaja majki tih osoba, a kojeg su pokušale upravo u tom mjesecu. Htjeli mi to priznati ili ne, ovakva nas zapažanja opominju kako je čovjeka već od trenutka začeća potrebno promatrati u svoj njegovoj cjelovitosti i nedjeljivosti.