Javno zdravstvo

Cijepljenje - vrste cjepiva i primjena

Novim tehnologijama nastoji se dobiti cjepivo visoke imunogenosti i niske reaktogenosti, no popratne pojave su često neizbježne

U nastavku priče iz prethodnog broja, kada smo dali kratki pregled povijesnog razvoja cijepljenja, u ovom broju nastojati ćemo upoznati vas s vrstama cjepiva i njihovom primjenom.
Cjepiva se dijele na razne načine. U prvom redu prema namjeni - protiv bakterija, virusa ili drugih mikroorganizama. Međutim, češća je podjela na cjepiva koja se sastoje od živih, ali oslabljenih (atenuiranih) uzročnika bolesti i na ona koja se sastoje od mrtvih bakterija i virusa ili njihovih dijelova.
Među cjepiva koja sadrže žive mikroorganizme ubrajaju se cjepiva protiv variole (velikih boginja), tuberkuloze, poliomijelitisa, morbila (ospica), rubeole, parotitisa (zaušnjaka), influenze (gripe), žute groznice, tularemije i bruceloze.
Cjepiva koja sadrže mrtve mikroorganizme su cjepiva protiv pertusisa (hripavca), poliomijelitisa, morbila, influenze, krpeljnog meningitisa, bjesnoće, kuge, kolere, pjegavca, Q-groznice, RockyMountain groznice.
Cjepiva koja sadrže izlučevine mikroorganizama su anatoksin (toksoid) difterije, tetanusa i antraksa.
Nadalje, cjepiva koja se daju samostalno samo za jednu određenu bolest nazivaju se monovalentna cjepiva. U nas dostupna takva cjepiva su BCG-cjepivo protiv tuberkuloze, anatoksin tetanusa, cjepivo protiv morbila, rubeole, parotitisa, krpeljnog meningoencefalitisa, hepatitisa B, influenze, Haemophylusa influenzae, bjesnoće, tifusa, kolere.
Polivalentna cjepiva su u stvari kombinirana cjepiva protiv više vrsta bolesti. Korisna su jer se broj pojedinačnih peroralnih (na usta) ili parenteralnih cjepiva (ubodom u mišić ili pod kožu) značajno smanjuje. U nas su to cjepivo protiv difterije, tetanusa, pertusisa (DiTePer, DTP), morbila, rubeole, parotitisa (MoPaRu, MPR, MMR) i živo trovalentno cjepivo protiv poliomijelitisa (Sabin) koje sadržava sva tri tipa (1, 2 i 3) živog oslabljenog virusa poliomijelitisa. Od 1996. u Europskim zemljama je u uporabi Infanrix+Hib - kombinirano cjepivo protiv difterije, tetanusa, pertusisa i bolesti uzrokovanih Haemophylusom influenzae tip B, a od 1997. kombinacija Infanrix-Ipv-Hiberix - cjepivo protiv difterije, tetanusa, pertusisa, Haemophylusa influenzae i poliomijelitisa koje sadrži toksoide difterije i tetanusa, acelularno cjepivo protiv pertusisa, konjugirano cjepivo protiv Haemophylusa influenzae i inaktivirano cjepivo protiv poliomijelitisa (Salk). Ovakvim kombiniranim cjepivima se jednim ubodom zaštićuje od četiri, odnosno pet zaraznih bolesti. Postoji i kombinacija koja kao šesti sastojak sadrži cjepivo protiv hepatitisa B (Hexavac), koja nije registrirana u RH.
Sva kombinirana cjepiva imaju neke zajedničke karakteristike. Zaštitna učinkovitost (imunogenost) tih cjepiva za svaku pojedinu komponentu jednaka je učinkovitosti cjepiva kada se primjenjuju pojedinačno i prema istraživanjima iznosi oko 90%. Ukupna učestalost nuspojava koje prate njihovu primjenu nije veća od one koja se javlja kod primjene svakog pojedinačnog cjepiva.
Kombinirana cjepiva su dobro ispitana, kako u brojnim kliničkim studijama objavljenim u vodećim stručnim časopisima, tako i u širokoj primjeni.
Nadalje, cjepiva mogu biti celularna (cjelostanična) ili acelularna (ne sadrži cijele stanice nego neke dijelove) - npr. cjepivo protiv pertusisa. Cjelostanično cjepivo načinjeno je od cijelih, toplinom inaktiviranih bakterija Bordetelle pertussis. U RH se nalazi u kombiniranom DTP cjepivu i pruža dobru zaštitu, ali je jače reaktogeno tj. karakteriziraju ga češće, nerijetko burne nuspojave, osobito povišena temperatura.
Acelularno cjepivo protiv pertusisa (DI-TE-aPER ili Infanrix) načinjeno je od dijelova inaktiviranih bakterija koji sadrže dva do pet antigena B. pertussis. Ovo cjepivo ima jednaku zaštitnu učinkovitost kao i cjelostanično, ali značajno manju reaktogenost tj. mnogo blaže nuspojave. Nova generacija acelularnih cjepiva je u brojnim studijama pokazala za 30-50% manje nuspojava od cjepiva s cijelim bakterijama. Većina tih nuspojava je lokalne prirode (bol, otok, crvenilo), dok je općih reakcija vrlo malo.