Tema broja: Hormonsko nadomjesno liječenje - istine i zablude

Istina može biti apsolutna i relativna

Stav struke o HNL-u proistječe iz iskustva 60-godišnje primjene kod više od 100 milijuna žena diljem svijeta i rezultata brojnih kontroliranih kliničkih istraživanja

HNL na udaru medijskog linča

Treba napomenuti kako je hormonsko nadomjesno liječenje posljednjih godina u svijetu izloženo snažnoj negativnoj medijskoj pa i stručnoj kampanji kao posljedica objavljivanja rezultata dvaju velikih kliničkih ispitivanja. Sredinom 2002. u SAD-u su objavljeni rezultati WHI (Women's Health Initiative) ispitivanja, a potkraj 2003. u Velikoj Britaniji rezultati MWS-a (Million Women Study). Najviše straha i zabrinutosti u javnosti izazvala je interpretacija rezultata tih ispitivanja o povezanosti korištenja hormonskoga nadomjesnog liječenja i povećanja rizika za razvoj raka dojke, srčanog i moždanog udara te tromboze.
Rak dojke kao najčešća maligna tumorska bolest žena tema je koja uvijek izaziva veliku pozornost javnosti. Pozornost osobito povećava u javnosti plasirani podatak izveden iz rezultata navedenih ispitivanja o 26-postotnom povećanju rizika razvoja raka dojke u žena koje se tretiraju hormonskim nadomjesnim liječenjem. Iako su te informacije posljedica neodgovarajućega i pogrešnog tumačenja rezultata velikih kliničkih ispitivanja, na žalost je vrlo teško demantirati tako uznemirujuće javno izrečene informacije. Takve informacije učinile su golemu štetu ženama koje su pod njihovim utjecajem odustale od daljnjeg korištenja lijekova za hormonsko nadomjesno liječenje. Ginekolozi praktičari bili su zaprepašteni načinom objavljivanja rezultata u dva vrlo ugledna stručna časopisa, a pogotovo tumačenjem epidemiologa koji se ne bave praktičnom medicinom i koji nikad nisu ordinirali takvu terapiju. Dakle, rezultate su tumačili epidemiolozi, stručnjaci koji nemaju iskustva ni s tegobama klimakterija, odnosno postmenopauze u žena, ni s koristima, odnosno djelotvornošću hormonskoga nadomjesnog liječenja u uklanjanju navedenih tegoba. Rezultate ispitivanja statistički su prikazali relativnim, a ne apsolutnim rizikom, što je bitno promijenilo percepciju potencijalnih rizika terapije i učinilo ih znatno češćim i ozbiljnijim nego što objektivno jesu.

Ginekolog praktičar o HNL-u

Stav struke o HNL-u proistječe iz iskustva 60-godišnje primjene u više od 100 milijuna žena diljem svijeta i rezultata brojnih kontroliranih kliničkih istraživanja. Medicina temeljena na dokazima osnova je formiranja stručno-znanstvenog mišljenja, ali samo pod uvjetom objektivna i pravilna tumačenja dobivenih rezultata. Upravo su rezultati kontroliranih kliničkih ispitivanja formirali stav većine stručnjaka, liječnika praktičara, prije svega ginekologa, o potrebi i koristi liječenja HNL-om odgovarajuće skupine žena s tegobama klimakterija, odnosno postmenopauze, ali i o nejednakosti lijekova koji se koriste za hormonsko nadomjesno liječenje te o potrebi prilagodbe terapije i uravnoteženja koristi i rizika za svaku ženu pojedinačno. Hormonsko nadomjesno liječenje terapija je izbora za mnoge žene u kojih su korist uklanjanja tegoba i posljedica postmenopauze veći od rizika.
Činjenica je da treba izbjegavati nekritičnu primjenu HNL-a svim ženama u postmenopauzi. Hormonsko nadomjesno liječenje nikad nije bilo namijenjeno baš svim ženama niti se nekritički primjenjivalo svim ženama u postmenopauzi. Stručnjaci ginekolozi moraju procijeniti opravdanost primjene HNL-a u svake žene pojedinačno, uskladiti narav i intenzitet tegoba postmenopauze te moguće čimbenike rizika s karakteristikama izabranog lijeka.