Tema broja: Hormonsko nadomjesno liječenje - istine i zablude

Istina može biti apsolutna i relativna

Stav struke o HNL-u proistječe iz iskustva 60-godišnje primjene kod više od 100 milijuna žena diljem svijeta i rezultata brojnih kontroliranih kliničkih istraživanja

Poruke svjetskih stručnjaka

Na nedavno održanom 11. svjetskom kongresu ginekološke endokrinologije u Firenzi u Italiji (veljača 2004.) detaljno se raspravljalo o današnjem položaju, značenju i važnosti hormonskoga nadomjesnog liječenja u tretiranju žena s tegobama postmenopauze. Ugledni svjetski ginekolog prof. dr. Andrea Genazzani, predsjednik Međunarodnog društva za ginekološku endokrinologiju i predsjednik Europskog društva za ginekološka i opstetrička ispitivanja, u svom obraćanju sudionicima kongresa istaknuo je kako vjeruje da trenutačno postoji dovoljan broj dokaza koji podupiru pažljiv izbor vrste lijeka, doze, načina i režima primjene HNL-a, naravno prilagođeno karakteristikama svake žene s izraženim tegobama nedostatka hormona (poput vrućih valova, noćnog znojenja, nesanice, suhoće rodnice). Potrebno im je ukloniti tegobe te poboljšati kvalitetu života, odnosno spriječiti razvoj osteoporoze i invalidnosti.

Voditelj komisije za konsenzus o HNL-u pri Royal College of Physicians u Edinburghu, prof. dr. David Purdie, također je istaknuo potrebu individualiziranog pristupa svakoj ženi koja uzima HNL. Apsolutni rizik razvoja raka dojke vrlo je malen i iznosi od dva do šest dodatnih slučaja obolijevanja na 1000 žena koje HNL uzimaju pet godina, naravno ovisno o njihovoj dobi i vrsti primijenjenoga lijeka. HNL je vrlo učinkovit u olakšanju tegoba postmenopauze pa to treba staviti u pravi omjer prema malenom povećanju apsolutnog rizika obolijevanja od raka dojke.
Svakoj ženi koja se odluči za HNL u razgovoru treba objasniti apsolutne rizike i koristi, a izbjegavati korištenje relativnog rizika i postotaka. Žene trebaju apsolutnu istinu o planiranoj terapiji, a ne relativnu istinu ili postotak istine. Još je dodao da bi lijek za HNL trebalo primijeniti u najmanjoj, a još djelotvornoj dozi. Hormoni koji se primjenjuju trebali bi biti isti ili što sličniji endogenima, tj. onima koje jajnici stvaraju u reproduktivnoj dobi. Osim toga, svim ženama podvrgnutim HNL-u trebalo bi osigurati najmanje jedan kontrolni pregled godišnje u svjetlu najnovijih spoznaja i eventualnih promjena čimbenika rizika.
Nadalje treba istaknuti kako HNL, a to pokazuje i WHI studija, smanjuje rizik prijeloma, osobito prijeloma zgloba kuka. Vođen ovom činjenicom, prof. Purdie istaknuo je kako ne treba zaboraviti da četvrtina žrtava prijeloma kuka umire, a 50 posto nakon prijeloma više nije samostalno.

Stručnjaci za HNL nadalje naglašavaju da su ženama i njihovim liječnicima na raspolaganju lijekovi različitih karakteristika estrogenske i gestagenske komponente te da nisu svi isti! Prof. dr. John Stevenson, predsjednik Britanskog društva za osteoporozu, skupni naziv "HNL" za lijekove različitih karakteristika slikovito je usporedio s nazivom "automobili" te u šali rekao: "Prof. Genazzani vjerojatno vozi Lamborgini, a ja Trabant. I jedno i drugo su automobili, ali bitno različitih karakteristika". U tom je kontekstu na konferenciji za novinare u sklopu kongresa farmaceutska tvrtka Solvay pharmaceuticals, poznati svjetski inovator i proizvođač lijekova, upoznala stručnu i širu javnost sa svojim i u Hrvatskoj odobrenim lijekovima za HNL koji sadrže komponente identične (17 beta estradiol) ili vrlo slične (didrogesteron) prirodnim hormonima koje jajnici stvaraju u reproduktivnoj dobi žene. Iako se danas na tržištu pojavljuju brojne alternative HNL-u, ispitivanja ekonomske isplativosti pokazuju da je pažljivo izabrana hormonska nadomjesna terapija u skladu s potrebama žene trenutačno najdjelotvornija terapija kojom se ženi može pomoći u uklanjanju tegoba klimakterija. Kad je posrijedi sprječavanje razvoja osteoporoze, HNL nedvojbeno ostaje najproučenija i troškovno najisplativija terapija u odnosu na postojeće alternative.

Individualan pristup - procjena - praćenje

Hormonsko nadomjesno liječenje definitivno će biti predmetom brojnih rasprava u budućnosti. Rezultati mnogih kontroliranih kliničkih ispitivanja uz desetljetna iskustva sigurne primjene u milijuna žena diljem svijeta osiguravaju mjesto hormonskome nadomjesnom liječenju i u budućnosti. Treba istaknuti potrebu čvršćeg kontakta između žene i liječnika praktičara. Liječnik mora posvetiti osobitu pažnju svakoj ženi, njezinim tegobama, karakteristikama osobnosti i stanju zdravlja, odnosno bolesti procijenjenog na temelju uočenih čimbenika rizika. Nadalje, liječnik mora objasniti ženi prednosti, odnosno rizike hormonskoga nadomjesnog liječenja u skladu s prethodno navedenim karakteristikama njezine osobnosti. I na kraju mora izabrati lijek koji će svojim karakteristikama zadovoljiti potrebe svake žene pojedinačno.
Nakon donošenja konačne odluke o izboru lijeka, a na temelju individualiziranog pristupa svakoj ženi, opravdanost primjene lijeka svakako treba redovito procjenjivati, barem jednom godišnje, i to u svjetlu najnovijih spoznaja o mogućim promjenama čimbenika rizika za zdravlje žene.