Tema broja: Hormonsko nadomjesno liječenje - istine i zablude

Osteoporoza - pokušati spriječiti i svakako liječiti

Razvoj i napredovanje osteoporoze u postmenopauzi valja spriječiti zdravim načinom života i, prema potrebi, odgovarajućim lijekovima

Iako osteoporoza zahvaća oba spola u različitim patološkim stanjima i različitoj životnoj dobi, ipak se najveći broj slučajeva bilježi kod žena u postmenopauzi. O postmenopauzalnoj osteoporozi govorimo kada je mineralna gustoća kosti više od dvije i pol (2,5) standardne devijacije ispod prosječne vrijednosti u mladih i zdravih žena.
U toj kategoriji osteoporoza je jedan od najznačajnijih uzroka obolijevanja, invalidnosti pa čak i smrtnosti. U SAD-u oko 20 posto žena bijele rase (četiri do šest milijuna) u dobi od 50 godina i starijih pati od osteoporoze, a čak 35 do 50 posto (12 do 15 milijuna) ima smanjenu koštanu gustoću. Zanimljivo je da je učestalost osteoporoze najveća u starijih žena bijele rase, a najmanja u starijih žena crne rase. Koliko je velik i opasan problem osteoporoze u starijih žena, najbolje pokazuje statistički podatak da 50-godišnja žena bijele rase u preostalom dijelu života ima 40 posto rizika za nastanak prijeloma kosti vezanog uz osteoporozu. S obzirom na lokalizaciju, ukupni životni rizik prijeloma kuka u žena bijele rase iznosi 17,5 posto, kralješka 15,6 posto, a podlaktice 16 posto.

Poremećaj dinamičke ravnoteže

Fiziološki proces pregradnje kosti od rođenja do smrti ima zadatak očuvati čvrstoću i elastičnost kosti, tj. obnoviti zastarjeli dio kosti. Tijekom djetinjstva pa sve do adolescencije, odnosno prestanka rasta, proces pregradnje kosti pomaknut je na stranu intenzivna rasta, odnosno ugradnje minerala u novostvoreni, organski dio kosti. Tako se osim čvrstoće i elastičnosti osigurava i povećanje koštane mase u skladu s rastom organizma. Potencijal razvoja koštane mase i krajnja visina pojedine osobe genetski su uvjetovani.
Nakon prestanka rasta postoji dinamička ravnoteža između razgradnje starijeg dijela kosti i stvaranja novog, čime se sprječava kronično starenje kosti, odnosno rizici koje ono može pratiti. Ako proces izgradnje novog dijela kosti zaostaje za procesom razgradnje starog dijela, dinamička ravnoteža pomiče se prema stanju demineralizirane, neobnovljene kosti koja tako postaje krhka, lomljiva i neotporna na fizička opterećenja.
Održavanje mineralne gustoće kosti, odnosno izgradnje novog dijela kosti i održavanje njihove čvrstoće i elastičnosti u žena ovisi o normalnoj koncentraciji estrogena u krvi (17 beta estradiola). Estrogene hormone, odnosno 17 beta estradiol, normalno luče jajnici. Kako potkraj generativne dobi funkcija jajnika počinje slabiti, tako se u skladu s navedenim postupno smanjuje koncentracija estrogena u krvi, što stvara preduvjete za razvoj osteoporoze u žena u menopauzi i postmenopauzi.

Genetika isprepletena životnim navikama

Osteoporoza žena u postmenopauzi vrlo je neugodna, a njezin razvoj i napredovanje potrebno je spriječiti zdravim načinom života i, prema potrebi, odgovarajućim lijekovima. Kada se osteoporoza jednom razvije, definitivno predstavlja stanje koje se više ne može izliječiti, ali se može u potpunosti zaustaviti njezino daljnje napredovanje i dijelom popraviti mineraliziranost kosti.
Iako su pojava i razvoj osteoporoze genetski uvjetovani, nedvojbena je činjenica da njezin početak i intenzitet napredovanja uvelike ovise o vanjskim čimbenicima, odnosno načinu života. Povećan rizik ranog razvoja i brzog napredovanja osteoporoze imaju žene koje se tijekom života ne hrane na odgovarajući način, ne unose hranom dovoljne količine kalcija i vitamina D (osobito tijekom drugog desetljeća života), nisu dovoljno fizički aktivne, puše i konzumiraju prekomjerne količine alkoholnih pića.

Preporuke Nacionalne zaklade za osteoporozu SAD-a

Nacionalna zaklada za osteoporozu SAD-a preporučuje farmakološke mjere liječenja radi sprječavanja rizika prijeloma kosti u žena čija je mineralna gustoća kosti više od dvije standardne devijacije ispod prosječnih vrijednosti mineralne gustoće kosti zdravih i mladih žena, ako nemaju dodatne čimbenike rizika te u žena čija je mineralna gustoća kosti više od jedne i pol standardne devijacije ispod prosječnih vrijednosti, a imaju dodatne čimbenike rizika prijeloma kosti. Žene starije od 70 godina treba liječiti neovisno o vrijednostima mineralne gustoće kosti ako su izložene čimbenicima rizika ili su imale prijelome kosti zbog njihove krhkosti.
Zaklada preporučuje mjerenje gustoće kosti u svih žena s medicinski uvjetovanim gubitkom mineraliziranosti kosti te u onih koje imaju 65 godina ili više bez obzira na pridružene čimbenike rizika. Mjerenje mineralne gustoće kosti učinkovito je i ekonomski isplativo u svih žena u dobi od 50 do 60 godina s pridruženim čimbenicima rizika te u starijih od 60 do 65 godina s pridruženim ili bez pridruženih čimbenika rizika.
Mineralna gustoća kosti mjeri se posebnim uređajem denzitometrom - određivanjem koeficijenta apsorpcije rtg zraka u kostima.
Kako se gubitak mineralne gustoće kosti počinje zbivati iznimno brzo nakon menopauze, u to vrijeme vrlo je važno procijeniti rizik mogućeg razvoja prijeloma kosti žene. U to vrijeme vrlo je važno početi terapiju ženskim spolnih hormonima, estrogenima, u svih žena s visokim rizikom za razvoj prijeloma kosti, odnosno u svih žena koje su na donjoj granici normalne mineralne gustoće kosti.