Napredak u kontroli glikemije
Dobra regulacija glikemije odgađa komplikacije za čak 40 do 75 posto, poboljšava kvalitetu života i produljuje radni vijek oboljeloga
U svijetu i u nas bilježi se sve više oboljelih od šećerne bolesti (176,000.000 ljudi), uz razvoj kroničnih komplikacija kao posljedice loše regulacije glukoze u krvi. Cijena je njihova liječenja vrlo visoka. Velike znanstvene studije na nekoliko tisuća oboljelih dokazale su da se postizanjem i održavanjem dobre regulacije glikemije odgađaju komplikacije za čak 40 do 75 posto, a tako se uvelike štedi novac za liječenje (dijalize, amputacije i rahabilitacije, srčano-žilna oštećenja, rehabilitacija i sl.), poboljšava kvaliteta života i produljuje radni vijek oboljelog.
Metode kraćeg roka
Danas dostupna metoda dijagnostike reguliranosti šećerne bolesti unatrag nekoliko tjedana ili mjeseci je glukozilirani protein (HbA1c), čije vrijednosti označavaju prosječnu regulaciju glikemije u određenome vremenskom razdoblju. Drugim riječima, pretraga označava prosječnu razinu glukoze u krvi posljednja tri mjeseca i fruktozamina posljednja dva tjedna.
Trenutačni rezultat mjerenja glukoze u krvi provodi se, pak, pomoću malih aparata za mjerenje glukoze iz kapilarne krvi. Moguće ju je odrediti nekoliko puta tijekom 24 sata, ali s obzirom na to da se glukoza u krvi mijenja u nekoliko minuta, tijekom jednog sata može varirati i više od 10mmol/l. Zato se može dogoditi da mjerenja glukoze četiri puta na dan ukazuju na zadovoljavajuću regulaciju glikemije, a da vrijednosti glukoziliranog hemoglobina upućuju na lošu metaboličku regulaciju. To znači da je između tih mjerenja bilo većih oscilacija glikemije koje samokontrolom nisu zabilježene.
Kontinuirano mjerenje ipak najpreciznije
Godine 1970. u kliničkoj je praksi počela primjena umjetne gušterače (Biostatora), koja je kontinuirano mjerila razinu glukoze u krvi tijekom 24 sata i prema izračunu računala ubrizgavala potrebnu količinu inzulina. Aparat je bio velik poput ormara, pa je bolesnik morao biti vezan uz krevet, što opet nije dočaravalo realnu sliku kretanja glukoze u krvi. Ipak, već su tada primijećene velike oscilacije glikemije za jednog sata koje se laboratorijskim metodama mjerenja glukoze nisu bilježile zbog potrebe čestog uzimanja uzorka krvi. Osobito velike oscilacije primijećene su nakon obroka ili tijekom noći. Stoga se počelo s metodom kontinuirana mjerenja glukoze kako bi se dobio bolji uvid u kretanje glikemije tijekom 24 sata i terapija prilagodila tome. Aparat i senzor postali su prihvatljive veličine, lako prenosivi. Istraživanjem različitih metoda i mogućnosti dobiveni su zadovoljavajući rezultati mjerenjem potkožne razine glukoze koja se podudara s oscilacijama glukoze u krvi s vremenskim odmakom od oko 15 minuta. Rezultati se mogu bilježiti i više od 72 sata bez odbacivanja senzora, što je bio slučaj s postavljanjem senzora u krvnu žilu.
U svijetu se danas u svakodnevnoj praksi (ambulantna i klinička primjena, klinička ispitivanja) koristi nekoliko metoda kontinuirana mjerenja glukoze:
Slika 1 - Kontinuirano mjerenje glukoze u potkožnom tkivu preko senzor-elektrode
Slika 2 - Nakon završenja mjerenja instrument se preko adaptera povezuje s računalom, a vrijednosti glukoze iščitavaju se grafički i/ili numerički
Slika 3 - Aparat koji koristi metodu mikrodijalize kojom se kontinuirano očitava glukoza na ekranu aparata
Pomoću enzimatske elektrode mjerenja se odvijaju preko potkožne platinaste elektrode u potkožnom tkivu koja mjeri napon struje nastao oksidacijom glukoze. Mjerenje se odvija kontinuirano tijekom 72 sata, a mjerni instrument bilježi vrijednosti glukoze svakih 10 sekundi, potom svakih pet minuta izračunava prosječnu vrijednost glukoze za navedeno razdoblje i pohranjuje je u memoriju. Shodno tome, instrument zabilježi 288 mjerenja u 24 sata, s tim da trenutačni rezultati nisu vidljivi na zaslonu aparata nego se iščitavaju nakon skidanja instrumenta. Postupak postavljanja senzora jednostavan je (kao primjena potkožne injekcije), a već nakon sat vremena u aparat se upisuje vrijednost glukoze kao kalibracijska točka, izmjerena aparatom za samokontrolu iz kapilarne krvi. Tankim optičkim kabelom senzor je vezan za mjerni instrument veličine kutije cigareta koji se nosi oko struka ili za pojasom (slika 1). Nakon završena mjerenja, instrument se preko adaptera povezuje s računalom, a vrijednosti glukoze iščitavaju se grafički i/ili numerički (slika 2).
Metoda mikrodijalize upotrebljava biokemijsku komponentu potkožnoga enzimatskog biosenzora u kombinaciji s mikrodijalizom. Kako je riječ o tehnici mikrodijalize, postavljanje je zahtjevnije, ali zato se trenutačni rezultati kontinuirana mjerenja glukoze mogu očitati na zaslonu aparata koji bolesnik nosi oko struka (slika 3). Aparat očitava glukozu u potkožnom tkivu svake tri minute tijekom 48 sati, a svi rezultati mogu se numerički ili grafički prikazati na računalu.
Postupkom reverzne iontoforeze iz malog aparata u obliku sata na ruci odašilju se elektroni slabe struje pod kožu uzrokujući gibanje glukoznih elektrona prema katodi. Na poleđini aparata nalazi se enzimatska gel-elektroda koja je prilijepljena na kožu bolesnika, a bilježi napon koji se pretvara u numeričke vrijednosti glukoze. Aparat u obliku sata služi za 12-satno monitoriranje u kućnim uvjetima (bilježi razinu glukoze u potkožnom tkivu svakih 10 minuta, pa tako prosječno izmjeri 70 vrijednosti glukoze tijekom 12 sati, a za novo mjerenje potrebno je samo promijeniti senzor-elektrodu).
Dielektrična spektroskopija mjeri učinak glukoze na uzorak električnog otpora nastalog vlastitom indukcijom na razini radiofrekvencije, a može se mjeriti aparatom koji hvata i odašilje magnetske valove.
Metodu kontinuirana mjerenja glukoze definitivno možemo svrstati među najpreciznije praćenje reguliranosti šećerne bolesti. Prema preporukama Američke asocijacije za dijabetes iz 2003. (ADA 2003), trenutačni rezultat glukoze u krvi može biti putokaz za svakodnevnu prilagodbu terapije u kućnim uvjetima. Za ambulantno praćenje reguliranosti glikemije preporučuje se:
- uvid u dnevnik samokontrole bolesnika
- mjerenje glukoziliranog hemoglobina A1c svaka tri mjeseca
- kontinuirano mjerenje glikemije tijekom 12 do 72 sata kako bi se dobio uvid u oscilacije glukoze i tome prilagodila terapija.
Zasad se kontinuirano mjerenje glukoze u našoj zemlji provodi samo u nekim specijaliziranim ustanovama za liječenje šećerne bolesti, a u svrhu kliničkih ispitivanja i uvođenja novih terapija (inzulinske pumpe). Kako su aparat i senzori izrazito skupi, šira primjena još nije moguća, ali pretraga je predložena Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje kao holter dijagnostička metoda za postizanje i održavanje dobre regulacije šećerne bolesti kod izrazito nestabilnih bolesnika liječenih inzulinskom terapijom. Time bi se i u nestabilnih i loše reguliranih bolesnika dobio bolji uvid u kretanje glukoze tijekom 24 sata, terapija prilagodila prirodi bolesti, dugoročno postigla bolja regulacija, a smanjila cijena liječenja kroničnih komplikacija šećerne bolesti.
|
