Psihologija

Dijete izvan kontrole II

Ozbiljni bračni problemi djelomično su posljedica i djetetova poremećaja pažnje uz hiperaktivnost

OBITELJ POD OPSADNIM STANJEM

Djeca s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti mogu imati teškoće kod kuće. Njihovi su roditelji isprobali sve moguće metode kojih su se mogli sjetiti kako bi postigli da im se djeca ponašaju prikladnije. Vrlo je vjerojatno da će, čak i u najbrižnijim obiteljima, međusobni odnosi biti opterećeni velikom napetošću.
Hiperaktivnoj djeci često je potrebno manje sna negoli ostalim ukućanima, što rezultira kroničnim umorom članova obitelji. Roditelji često imaju premalo vremena za sebe. Stalno pričanje, buka, skakanje, trganje igračaka, olovaka, bojica, uništavanje televizora i drugih vrijednih stvari neizbježan su dio života mnogih obitelji s hiperaktivnim djetetom. Česti su ozbiljni bračni problemi, koji su barem djelomično posljedica djetetova poremećaja pažnje s hiperaktivnosti. U mnogim obiteljima taj je poremećaj uzrokom rivaliteta među braćom i sestrama.
Katkad je u jednoj obitelji nekoliko hiperaktivne djece, pa ostali članovi imaju pune ruke posla. Roditelji su premoreni i iscrpljeni stalnim pozivima u školu zbog problematična ponašanja njihova djeteta, izbjegavaju ih prijatelji i šira obitelj te ih ne pozivaju na socijalna okupljanja i događaje.
Roditelji se počnu osjećati nekompetentnima i nesposobnima za odgoj, što utječe na njihovo samopoštovanje. Nekima su članovi rodbine ili čak profesionalci doista rekli da su nesposobni za roditeljstvo. Posljedice su tog poremećaja dalekosežne i često zahvaćaju sve članove obitelji.

Savjeti za roditelje

Hiperaktivna djeca moraju, želite li da ostvare kontrolu nad svojim ponašanjem, vidjeti posljedice svog ponašanja koje su predvidljive, konzistentne i jasne te dobivati povratnu informaciju češće i brže negoli ostala djeca. I sekundarne nagrade (primjerice, pohvale) i primarne (igračke ili privilegije) moraju se davati češće kada hiperaktivna djeca surađuju ili su uspješna. Roditelji trebaju imati na umu da hiperaktivna djeca vjerojatno rjeđe dobivaju pozitivne reakcije od braće ili sestara te se moraju dodatno potruditi održati ravnotežu u pohvalama. Ne dobiju li pozitivnu pažnju, potrudit će se da budu zamijećena i ponašanjem privući negativnu pažnju. Ako su posljedice takvog ponašanja pozitivne za dijete, odnosno ako dobije pažnju, pa makar i negativnu, povećat će se vjerojatnost pojavljivanja takvog ponašanja. No, ako nepoželjno ponašanje nije potkrijepljeno, vjerojatno se neće ponoviti.

Zadatak je roditelja da budu pozitivni, da promatraju, komentiraju i nagrađuju dobro i poželjno ponašanje. Kako to učiniti? Slijedi nekoliko savjeta:

• Pohvala mora neposredno slijediti poželjno ponašanje.
• Mora biti povezana s konkretnim ponašanjem.
• Treba biti konkretna i specifična (ŇSretna sam kad se tako tiho igraš".).
• Pohvaljujte dijete smiješkom i pogledom, ali i riječima.
• Uz frazu, pomilujte, zagrlite ili poljubite dijete.
• Primijetite i pohvalite dijete svaki put kada se dobro ponaša, nemojte čuvati pohvale samo za savršeno ponašanje.
• Koristite pohvale konzistentno, svaki put kada uočite ponašanje koje želite potaknuti.
• Pohvaljujte dijete i pred drugima. Bilo koje ponašanje postat će učestalije ili snažnije ako dovodi do pozitivnih posljedica.
• Specificirajte s djetetom ponašanje koje očekujete od njega, što točnije i konkretnije možete. Trebate pokušati osigurati da dijete razumije koje je ponašanje prihvatljivo, a koje nije. Pokušajte objasniti djetetu što točno mislite pod određenim terminima, poput "biti dobar" ili "biti zločest", jer mu oni mogu biti zbunjujući. Dobro je reći djetetu: "Sviđa mi se kako lijepo podijeliš čokoladu sa sestrom", "Sviđa mi se kako pospremiš igračke prije nego što dođe baka", "Ne sviđa mi se kako vičeš u dućanu". Roditelji moraju jasno komentirati ponašanje djeteta kako bi ono počelo shvaćati što se očekuje od njega.
• Objasnite djetetu posljedice dobrog ponašanja kako bi znalo kada i što će dobiti ako se ponaša prikladno.
• Nagradite dijete za poželjno ponašanje jer će tako početi vjerovati da može uspjeti. Važno je početi pohvaljivati ili nagrađivati dobro ponašanje.
• Ignorirajte nepoželjno ponašanje. Ako su djeca stalno u kazni zbog nečega, mogu se obeshrabriti i prestati pokušavati biti dobra. Promijenite li ono što dijete sluša o sebi te umjesto da kritizirate zločesto počnete pohvaljivati dobro, potaknut ćete ga da se ponaša pohvalno.
• Pomozite djetetu da ostvari dobro ponašanje tako da unaprijed planirate. Pokušajte ne dovoditi ga u situacije u kojima će vjerojatnije ispoljiti neželjeno ponašanje. Primjerice, ne vodite dijete u kupnju kada vam se jako žuri, a ono je umorno.

Svako je dijete drukčije. Neke će nagrade polučiti uspjeh kod neke djece, kod druge ne. Trebate naći one na koje će vaše dijete reagirati. Uspješne nagrade mogu biti odlazak u šetnju s mamom i tatom, obiteljsko igranje neke društvene igre i slično. Ne trebaju biti skupe. Postoje jeftinija i bolja rješenja od novca i darova. Djeca odlično reagiraju na jednostavnu pohvalu ili poljubac. Nagrade moraju uslijediti što je moguće neposrednije nakon što se pojavilo neko ponašanje. Hiperaktivno dijete ne može čekati do kraja tjedna da dobije nagradu. Ne zaboravite da hiperaktivnoj djeci nedostaje strpljenja i da su impulzivna, pa će im čekanje nagrade biti vrlo teško i šanse za uspjeh bit će vrlo male. Važno je stvari ne postaviti tako da dijete ne uspije. Nagrade nakon određenog vremena gube snagu, pa ih je dobro mijenjati svakih nekoliko dana.
Često nije dovoljno povećati učestalost poželjnih ponašanja nego treba i smanjiti pojavljivanje nepoželjna ponašanja. Vrlo je korisna tehnika smanjenja neželjena ponašanja hiperaktivne djece "isključenje" (time - out).
Isključenje podrazumijeva da maknete dijete iz konteksta u kojem se ponašanje pojavilo i da provede dogovoreno vremensko razdoblje na nezanimljivome, ali sigurnom mjestu. Vrijeme u isključenju mora biti pošteno mjereno, a ako dijete nastavi s ponašanjem zbog kojeg je uslijedilo isključenje, štopericu treba staviti na početak. Vrijeme koje mora provesti u isključenju ne smije biti predugo i treba biti u skladu s djetetovom dobi (obično se preporučuje onoliko minuta koliko dijete ima godina, ako je riječ o mlađoj djeci).
Važno je znati da se djetetovo ponašanje ne može promijeniti preko noći. Ono se učilo i izgrađivalo godinama i bilo bi nerealno očekivati da će se brzo promijeniti. Vrlo se često događa da u početku pokažu velik otpor prema novim pravilima. Mnogi roditelji navode kako su, neposredno nakon što su počeli primjenjivati nove tehnike, broj i ozbiljnost nepoželjnih ponašanja porasli. No, stvari će se sigurno popraviti ako ustrajete i dosljedno primjenjujete nove tehnike. Važno je da u obitelji postoji jedinstven set pravila koji će prihvaćati i primjenjivati svi odrasli članovi i da se ona primjenjuju na svu djecu u obitelji, bez obzira na to jesu li hiperaktivna ili ne, na isti način, u skladu s dobi djeteta.
Bez obzira na teškoće koje imate s hiperaktivnim djetetom, važno je razviti i održati pozitivan odnos s njim. Korisno je pronaći neku ugodnu aktivnost s djetetom i baviti se njome barem nekoliko puta na tjedan. Kada se djetetu omogući da izabere aktivnost za "svoje vrijeme" i preuzme inicijativu, povećava se dječje samopouzdanje.