Nutricionizam

Hrana kao zamka života

Prevelik unos hrane tijekom duljeg razdoblja, koji prelazi normalne potrebe organizma, može imati vrlo štetne posljedice na zdravlje

Moguće posljedice

Moguće negativne posljedice dugotrajno povišene razine inzulina u krvi prilično su brojne i raznovrsne.

U prvu skupinu ubrajamo već spomenutu inzulinsku rezistenciju s povećanom tjelesom masom i mogućim razvojem šećerne bolesti (Diabetes mellitus tip 2).

Kao dodatne posljedice povišene inzulinske rezistencije javljaju se:

• smanjenje unosa magnezija u stanice - sužavanje krvnih žila, povećanje krvnog tlaka
• zadržavanje natrija u organizmu - povećanje krvnog tlaka
• snažno djelovanje na simpatički živčani sustav - grčenje i suženje arterija, povećanje krvnog tlaka i mogućost razvoja srčanog udara
• proliferacija stanica arterija s razvojem upalnih procesa - ateroskleroza, plak, začepljenje arterija.

Ostale posljedice

- posljedice na ostalim organima i organskim sustavima u vidu raznih bolesnih stanja:
- smanjenje općeg i specifičnog imuniteta
- povećanje kiselosti (acidoza) i oštećenja pojedinih organa
- smanjenje elastičnosti tkiva
- manjak raznih minerala
- slabljenje vida
- osteoporoza
- propadanje zuba i parodontoza
- vrijed želuca i dvanaesnika
- rak jajnika
- žučni i bubrežni kamenci
- masna jetra
- hemoroidi
- proširene vene
- upala slijepog crijeva
- ekcem
- oštećenja bubrega
- oštećenja gušterače
- zadržavanje tekućine 
- glavobolje i migrena
- poremećaj u radu mozga s mogućim razvojem Alzheimerove bolesti
- depresija
- brže starenje
- razni upalni procesi 
- poremećaj rada štitne žlijezde 
- razvoj gljivičnih oboljenja...

Druga skupina posljedica su bolesti krvožilnog sustava:

• nakupljanje krvnih pločica, tj. stvaranje krvnih ugrušaka
• sužavanje arterija i povećanje krvnog tlaka
• poticanje upalnih procesa u krvnim žilama i razvoj ateroskleroze.

Dakle, posljedice opisanih stanja su razvoj bolesti srca i krvožilnog sustava, čije su vanjske manifestacije poznate kao povišenje krvnog tlaka, ateroskleroza, angina pektoris, tromboza, aritmije srca, zatajenje srca, infarkt srca i moždani udar. O ozbiljnosti problema svjedoči i podatak da danas u Hrvatskoj polovica svih umrlih umire od posljedica bolesti srca i krvožilnog sustava. Ova skupina manifestacija bolesti srca i krvožilnog sustava zajedno sa sindromom inzulinske rezistencije često se naziva Sindrom X.

Treća skupina mogućih posljedica su oboljenja uzrokovana poremećajem prostaglandina i leukotriena, koji imaju snažno djelovanje na stvaranje limfokina, odgovornog za imunološki sustav čovjeka. Zbog tog poremećaja mogu se razviti različite autoimune bolesti, razna alergijska oboljenja uključujući astmu, zatim artritis i multipla skleroza.

U četvrtu skupinu mogućih posljedica spadaju razna maligna oboljenja. Naime, zbog ponavljajućih upalnih procesa i česte proliferacije stanica u sklopu procesa cijeljenja kao i proliferacije stanica koju potiče inzulin, može doći do mutacije gena i malignog rasta stanica. Zbog genske mutacije dolazi i do poremećaja višestrukih mehanizama zaštite od razvoja malignih oboljenja, tako da ih imunološki sustav ne prepoznaje kao maligne pa ne pokreće procese uništenja.

Rezimirajući navedeno, treba istaknuti da je potreban oprez u slučaju prevelika unosa hrane u organizam tijekom duljeg razdoblja, posebno ugljikohidrata s visokim glikemijskim indeksom koji može ozbiljno narušiti zdravlje. Koja će se bolest kod pojedinca razviti, ovisi o genetskoj predispoziciji ili tzv. slaboj točki organizma. Poseban oprez potreban je kod ljudi koji se malo kreću ili su stalno izloženi stresu. Naime, fizička aktivnost ne samo da troši višak glukoze u krvi nego i sprječava stvaranje inzulinske rezistencije u mišićnom tkivu zbog stalne potrebe za transferom glukoze u mišiće, čime se razina inzulina djelomično drži pod kontrolom. Dugotrajan stres također izaziva hormonalni poremećaj s povećanom razinom inzulina u krvi, od kojeg se čovjek može štititi samo nekom od metoda opuštanja.

Preventivna dijagnostika

U svrhu dijagnoze pojedinih bolesti uzrokovanih opisanim poremećajima, uza standardne pretrage kod već razvijenih bolesti, koriste se i preventivne pretrage koje upućuju na moguć razvoj bolesti u idućem razdoblju.

Tako se, primjerice, kod pretjerane debljine, koja je i na oko vidljiva, provode preciznija mjerenja visine, opsega pojedinih dijelova tijela i mase kako bi se utvrdio indeks pretilosti. Druge pretrage uključuju neposredno mjerenje razine inzulina u krvi na tašte ili posredno mjerenje razine glukoze na tašte kako bi se utvrdilo postojanje inzulinske rezistencije ili već razvijene šećerne bolesti. Ove pretrage se već kao standardne rade i u kombinaciji s mjerenjem kolesterola i triglicerida, te arterijskoga krvnog tlaka. Sljedeći element pretrage u preventivnom ili dijagnostičkom smislu je mjerenje razine C-reaktivnog proteina (CRP) u krvi koji upućuje na prisutnost upalnih procesa u svojoj početnoj ili uznapredovaloj fazi, bilo na krvnim žilama ili drugim dijelovima tijela, čija je posljedica ateroskleroza i ostale bolesti krvožilnog sustava.

Sve te pretrage mogu upućivati na početak neke bolesti ili na već uznapredovalu bolest. No, najnovije pretrage idu još dalje u preventivi mogućeg razvoja bolesti, kao što je određivanje međusobnog odnosa nekih masnih kiselina u krvi od kojih se stvaraju određene podskupine parakrinih hormona (npr. odnos AA/EPA, tj. odnos između arahidonske-AA i eikozapentaenske-EPA masne kiseline, a koji je prekursor hormonske neravnoteže, poremećaja koji dovodi do razvoja spomenutih bolesti).