Psihologija

Dijete izvan kontrole III

Hiperaktivna djeca vrlo su često bolno svjesna svoje izoliranosti i odbačenosti, kao i nesposobnosti da zadrže prijatelje

OTEŽANO DRUŽENJE S VRŠNJACIMA

Mnoga djeca s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti imaju vrlo malo prijatelja i na njih se često gleda kao na drugu vrstu. Njihovi su problemi rezultat impulzivnosti i kratkog opsega pažnje, zbog kojih nisu u stanju naučiti socijalna pravila ni prepoznavati socijalne znakove i poruke. Djeca su često bolno svjesna svoje izoliranosti i odbačenosti te nesposobnosti za zadrže prijatelje. Pokušavaju to promijeniti, ali ne znaju kako i nisu u stanju to učiniti sami.

Pruži li im se dodatna pomoć, nerijetko mogu naučiti graditi uspješne socijalne odnose. Mora im se pomoći da nauče ono što je većina djece uspješno naučila spontano, bez razmišljanja. U tome im mogu pomoći roditelji i nastavnici. Hiperaktivnoj djeci često treba dati specifične i jasne instrukcije. Može im se, primjerice, reći: "Prvo stani pokraj grupe djece. Stoj tiho i neko vrijeme pažljivo slušaj. Kada budeš siguran da znaš o čemu oni pričaju i kada si dobro razmislio o tome što im želiš reći, pričekaj prikladnu stanku u razgovoru i onda im reci kako se slažeš s onim što su rekli jer..., ili kako si i ti doživio slično...". Vrlo je važno pomoć pružiti na pozitivan način, podržavajući ga i bez kritiziranja. Možda ovo zvuči pretjerano, ali može biti od velike koristi odbačenom i usamljenom djetetu koje žudi za prijateljima. Neka se djeca toliko loše ponašaju da ih drugi (i djeca i odrasli) konstantno odbacuju jer ne mogu tolerirati njihovo nametljivo, razarajuće i nasilno ponašanje. Stalni neuspjesi i odbijanje djeteta od vršnjaka može katastrofalno utjecati na njegovo samopoštovanje, ali i na daljnje ponašanje.

Savjeti za roditelje

Roditelji mogu pomoći djeci u razvijanju pozitivnih socijalnih vještina. Kako to učiniti? Evo nekoliko savjeta:

Vježbajte dobre socijalne vještine kod kuće. Odredite, u dogovoru s djetetom, jedno ili dva socijalna ponašanja koja želite pojačati u repertoaru ponašanja svog djeteta prema drugoj djeci. To može biti dijeljenje igračaka, tiho pričanje, bez zapovijedanja, bez upadanja u riječ. Uspostavite program nagrađivanja takvog ponašanja.
Nekoliko puta svakoga tjedna odvojite nekoliko minuta i s djetetom vježbajte odabrana ponašanja. Objasnite mu vještinu koju biste željeli da pokuša upotrijebiti. Odglumite situaciju u kojoj ćete vi biti dijete i tako pokažite djetetu kako koristiti određenu vještinu. Neka dijete potom iskuša novu vještinu pred vama. Ohrabrite ga i potaknite da upotrijebi novu vještinu kad se sljedeći put bude igralo s nekim djetetom.
Kad god imate priliku, promatrajte svoje dijete u igri s drugom djecom, braćom ili sestrama. Činite to češće nego inače. Kad god opazite da je upotrijebilo nove vještine, pohvalite ga ili nagradite. Pazite da pritom ne prekidate dinamiku igre. Katkad je bolje pozvati dijete na stranu i nagraditi ga kako mu ne bi bilo neugodno.

Vaše dijete ne mora biti najpopularnije među vršnjacima. Popularnost nije toliko bitna kao prijateljstvo. Bolji cilj od popularnosti može biti potaknuti osjećaj prijateljstva kod svog djeteta.
Recite mu da poslije nastave ili vikendom pozove vršnjake. Ima li ozbiljnih problema sa socijalnim vještinama, isplanirajte i strukturirajte vrijeme koje će djeca provesti zajedno. Primjerice, isplanirajte odlazak u kino, igranje društvenih igara, pripremite posebne sendviče, dajte im smjesu za modeliranje ili bilo što drugo u čemu bi drugo dijete moglo uživati. Važno je da aktivnost bude strukturirana i da bude pod vašim stalnim nadzorom. Strukturiran kontakt može potaknuti prijateljstvo između vašeg djeteta i njegova vršnjaka.
Nadgledajte aktivnosti kojima se djeca bave. U trenutku kada primijetite da njihova interakcija izmiče kontroli, prekinite igru i ponudite im da nešto pojedu ili neku mirniju, strukturiranu aktivnost.

Učinite sve što možete kako biste izbjegli da vaše dijete vidi primjer agresivna ponašanja u kući. Pripazite na vlastito ponašanje i ponašanje ukućana kako se ne bi dogodilo da nesvjesno modelirate agresivno ponašanje svog djeteta, bilo da je riječ o vikanju, govorenju uvredljivih ili prostih riječi ili bacanju stvari. Valja pažljivije nadgledati i što gleda na televiziji. Ako ne možete izbjeći da vaše dijete gleda agresivno ponašanje na televiziji, iskoristite takve scene da mu ukažete na to koje je ponašanje neprihvatljivo i koje druga djeca ne vole.

Pokušajte spriječiti druženje s djecom koja su agresivna. Potaknite ga na druženje s djecom koja će biti pozitivan model za odnose među vršnjacima.

Uključite dijete u organizirane aktivnosti u vašoj zajednici, kao što su izviđači, sportski klubovi, folklor. Pokušajte odabrati aktivnosti koje su strukturirane i pod nadzorom odrasle osobe, po mogućnosti s malim grupama djece. Izbjegavajte one koje zahtijevaju koordinirane napore s drugom djecom ili imaju složena pravila da bi se postigao uspjeh. Takve bi aktivnosti mogle biti prezahtjevne za hiperaktivno dijete. Uz to, bolje je odabrati aktivnosti sa što manje kompeticije. Natjecanje izaziva povećano uzbuđenje, što kod hiperaktivne djece može povećati učestalost neorganizirana ponašanja.

Pomaganje hiperaktivnom djetetu da riješi probleme u odnosima s drugom djecom može biti vrlo težak zadatak. Budite realni u očekivanjima. Tražite bilo koju priliku da organizirate situacije u kojima će vaše dijete imati šansu za pozitivne kontakte s vršnjacima. Izbjegavajte situacije u kojima je vjerojatno da će doći do socijalnog neuspjeha. Napori na kraju ipak mogu dovesti do pozitivnijih odnosa vašeg djeteta s vršnjacima te do kvalitetnijih prijateljstava.

Mnogi simptomi i karakteristike hiperaktivne djece mogu se preokrenuti u njihovu prednost. Budućnost djece s takvim poremećajem ne treba biti crna. Vodeći računa o djetetovim snagama i slabostima te pružanjem odgovarajuće pomoći, obitelj i stručnjaci zajedno mogu osigurati da hiperaktivno dijete postane svjesno svih svojih potencijala i da vodi sretan i uspješan život.