Psihologija

Dijete izvan kontrole III

Hiperaktivna djeca vrlo su često bolno svjesna svoje izoliranosti i odbačenosti, kao i nesposobnosti da zadrže prijatelje

SEDAM OSNOVNIH PRINCIPA ODGOJA

Opraštanje je najvažniji princip u odgoju djeteta, ali ga je često vrlo teško provoditi u svakodnevnom životu

Hiperaktivna djeca nemaju teškoća s nedostatkom vještina ili sa znanjem, pa neće biti od prevelike pomoći pokazivanje kako nešto da napravi. Umjesto toga učinkovitije je dati jasne upute, reorganizirati zadatke tako da budu zanimljiviji ili da više motiviraju dijete, preusmjeriti njegovo ponašanje prema budućim ciljevima umjesto prema neposrednoj gratifikaciji te pružiti neposredne nagrade za izvršene zadatke, uz poštovanje pravila.

1. Neposredna povratna informacija i posljedice
Kada je hiperaktivno dijete suočeno sa zadatkom koji mu je neprivlačan, težak ili dosadan, osjetit će potrebu da radi nešto drugo. Želite li da nastavi zadanu aktivnost, morate dati pozitivnu povratnu informaciju i navesti posljedice koje će zadatak učiniti privlačnijim ili isplativijim za dijete, kao i blage negativne posljedice ako dijete odustane od zadatka. A kada želite promijeniti nepoželjna ponašanja, morate mu pružiti nagrade i dati povratnu informaciju kada se nepoželjno ponaša te nabrojati negativne posljedice takvog ponašanja.
Pozitivna povratna informacija može biti pohvala, ali i fizička nježnost. U nekim slučajevima može uključivati i nagrade, poput specijalnih privilegija ili sustava prema kojem dijete zaradi bodove da dobije posebne privilegije jer ga sama pohvala neće dovoljno motivirati da nastavi zadanu aktivnost. Bez obzira na to koju vrstu povratne informacije dajete, ona će biti uspješnija što je neposrednija određenom ponašanju.

2. Pružajte češće povratnu informaciju
Hiperaktivna djeca ne samo da trebaju povratne informacije i posljedice brže od druge djece nego i češće. Neposredne posljedice mogu biti učinkovite i kada su povremene, no bolje djeluju na dijete ako su česte.
Iskreno govoreći, pretjerivanje u tome za dijete može biti iritantno, a za vas zamorno, ali ako želite promijeniti neko važno nepoželjno ponašanje, nužno je to činiti toliko često koliko vam dopuštaju raspored, energija i vrijeme. Primjerice, umjesto da čekate da pohvalite dijete koje ima ozbiljnih teškoća u završavanju zadaće ili da ga požurujete nakon što piše zadaću nekoliko sati, a moglo ju je završiti u 20 minuta, recite mu da ćete mu dati jedan bod za svaki riješeni zadatak iz matematike, a bodovi se zbrajaju za ostvarenje neke pivilegije. Za pisanje cjelokupne zadaće također dajte razuman rok, 20 minuta, i recite mu da će, istekne li vrijeme, biti kažnjeno jednim bodom za svaki neriješeni zadatak. Tijekom rada hvalite dijete za to što piše zadaću i ohrabrujte ga za nastavak daljnjeg rada dok bilježite bodove.
Često su roditelji vrlo zaposleni i okupirani svakodnevnim obvezama pa zaborave provjeravati dijete. Tome se može doskočiti tako da postavite podsjetnike na mjestima gdje često boravite i svaki put kada vidite podsjetnik, komentirajte ponašanje djeteta u tom trenutku.

3. Koristite veće i snažne posljedice
Kako bi ga se potaknulo da završi neki zadatak, poštuje pravila ili se dobro ponaša, hiperaktivno dijete treba snažnije posljedice nego druga djeca. One mogu uključivati fizičku pažnju, privilegije, posebne slatkiše, bodove, materijalne nagrade poput sitnih igračaka koje djeca skupljaju, povremeno čak i novca.
To se može kositi s uobičajenim stavom da djecu ne treba često materijalno nagrađivati jer takve nagrade mogu smanjiti unutarnje nagrade djeteta poput čitanja, želje da usreći prijatelje ili roditelje, ponosa kada svlada novu vještinu. No, unutarnje nagrade imaju ograničen utjecaj na hiperaktivnu djecu. Naime, priroda poremećaja zahtijeva da se koriste veće, važnije i ponekad materijalne posljedice kako bi se razvila i održavala pozitivna ponašanja kod hiperaktivnog djeteta.

4. Koristite poticaje prije kazne
Roditelji obično pribjegavaju kazni kada se dijete loše ponaša. To je učinkovito kod djece koja nisu hiperaktivna, koja se tu i tamo loše ponašaju i tako doživljavaju malo kazni. No, hiperaktivna djeca češće se ne ponašaju u skladu s normom i zbog toga doživljavaju puno negativnih posljedica. Kazna, kada se koristi sama za sebe, bez nagrada i pozitivnih povratnih informacija, relativno je neučinkovita metoda promjene ponašanja. Obično dovodi do loših osjećaja i neprijateljstva.
Važno je zapamtiti da kod hiperaktivne djece vrijedi pravilo pozitivno prije negativnoga. Imajte na umu da hiperaktivno dijete doživi puno negativnih reakcija i kazni od osoba koje ne razumiju njegov poremećaj i da će ga samo odgovarajući poticaji i nagrade naučiti što vi očekujete od njega.

Kada želite promijeniti nepoželjno ponašanje, odlučite kojim pozitivnim ponašanjem će dijete zamijeniti nepoželjno. Potom pomnije pratite kada se poželjno ponašanje javlja i kada se dijete tako ponaša, više ga pohvaljujte i nagrađujte. Nakon što ste nagrađivali novo ponašanje barem tjedan dana, možete početi kažnjavati suprotno ponašanje. Čak i tada pokušajte koristiti blagu kaznu, kao što je gubitak privilegije ili neke aktivnosti ili kratki time-out, i nastojte održati ravnotežu između kazni i nagrada: jedna kazna za dvije ili tri pohvale ili nagrade. Kažnjavajte konzistentno, ali selektivno samo za pojavljivanje određenog ponašanja.