Depresija - nevidljivi ubojica
Zbog predrasuda i iskrivljenih informacija osoba oboljela od depresije najčešće ne može pojmiti da su njezine tegobe zdravstveni problem
Kako shvatiti depresiju? Problem depresije jedan je od najvećih paradoksa društva i medicine. Stotine milijuna ljudi u svijetu, a stotine tisuća u Hrvatskoj, trpe od te bolesti, ali u najboljem slučaju jedna trećina potraži liječničku pomoć, a odgovarajući tretman dobije samo njih 10-20 posto. Depresija je lječiva, ali privoljeti osobu s depresijom (ili samog sebe) na odlazak liječniku, i to još psihijatru, u većini je slučajeva mission impossible. Svatko tko ima depresiju trpi brojne i ozbiljne smetnje i svjestan je da mu je loše, no ne shvaća prirodu svojih tegoba i ne zna što mu je činiti, a od okoline uglavnom dobiva pogrešne savjete i neumjesne primjedbe.
Zbog strahovitih predrasuda i iskrivljenih informacija, osoba oboljela od depresije najčešće ne može pojmiti da su njezine tegobe zdravstveni problem, što je preduvjet traženja liječničke pomoći. Stoga čovjeku valja objasniti što depresija jest, pomoći mu da prepozna depresivne simptome kod sebe ili bližnjih, te ga obavijestiti o mogućnostima uklanjanja tegoba.
Zadatak u svakom slučaju nije nimalo lak, jer većina termina koji se rabe pri opisivanju ili objašnjavanju depresije ljude odbija od liječenja. Prvo, depresija je bolest, i to bolest određenih dijelova mozga i živčanog sustava, no prosječan čovjek teško prihvaća zamisao da je bolestan na živce jer mu to automatski (i pogrešno) sugerira da je sumanut, odnosno lud. Drugo, depresiju liječe psihijatri, koje ljudi opet povezuju s ludilom pa njima idu nerado, poskrivečki ili nikako. Treće, kod depresije se primjenjuju psihijatrijski lijekovi, na što ljudi obično reagiraju komentarima "lijekovi neće riješiti moje objektivne probleme" ili "nisam ja lud da pijem lijekove za živce". Činjenica je da je tek manjina svjesna kako lijekovi mogu riješiti ili barem ublažili glavni problem, a to je upravo depresija.
Gdje se događa i kako nastaje
Teškoće pri poimanju depresije kao moždane bolesti proizlaze iz nerazumijevanja funkcija mozga, najslabije poznatog od svih organa. Pri spomenu mozga prvo nam na pamet padaju pojmovi inteligencije, logičkog zaključivanja, shvaćanja, učenja, pamćenja, snalaženja u prostoru, no manje je poznato da je mozak i organ emocija i raspoloženja, najvažnijih čimbenika za kvalitetu života pojedinca.
Depresija, kao i svako drugo raspoloženje, proistječe iz rada mozga. Razlike između moždane aktivnosti kod depresivnih i kod zdravih ljudi uočljive su na snimkama mozga dobivenih putem uređaja za PET (positron emission tomography, odnosno tomografija pozitronskom emisijom), gdje se vidi da je kod depresije, među ostalim, smanjena metabolička aktivnost u lijevom prednjem režnju mozga. Taj i neki drugi dijelovi mozga naprosto ostaju izvan pogona, do čega dovodi manjak ili višak određenih tvari u mozgu ili smanjen broj živčanih stanica u centrima za raspoloženje.
Što uzrokuje spomenute promjene u moždanoj aktivnosti, koje potom dovode do pada raspoloženja? Događaju li se same od sebe ili su posljedica utjecaja vanjskih okolnosti? Moguće je i jedno i drugo. Najčešće depresiju izazivaju stres ili traume, ali u brojnim slučajevima javlja se i bez vanjskog uzroka, po diktatu gena.
Depresiju redovito izaziva kombinacija genetskog naslijeđa i utjecaja vanjskih okolnosti. Ako je genetska predispozicija za depresiju jaka, bolest može nastati i bez stresnih podražaja, to jest i u normalnim životnim okolnostima. Ako je pak čovjek pretrpio vrlo jak ili dugotrajan stres, može oboljeti od depresije i ako nema jaku genetsku predispoziciju za nju.
Kako stres izaziva duševne poremećaje? Kroz djelovanje na mozak. Pretrpimo li stresan podražaj, u našem se organizmu luče stresni hormoni, štetne tvari s razornim djelovanjem na sve organe. Kod ljudi s otpornim živčanim sustavom stresni se hormoni luče rjeđe, manje i kraće. Kod osjetljivijih ljudi luče se češće, jače i dulje, a stradaju organi od srca i krvožilnog sustava, preko želuca i gušterače do mozga. U mozgu stresni hormoni blokiraju djelovanje hormona ugode te ubijaju milijune moždanih stanica. Ako je time pogođen centar za raspoloženje, trpjet će od pada raspoloženja - depresije.
Depresija nije u vanjskim okolnostima
Jedna od teškoća s kojom se suočavaju stručnjaci ili informirani laici kad žele sugovorniku objasniti što je depresija jest nesposobnost velikog broja ljudi da razlikuju svoje raspoloženje od životnih okolnosti. Iako nema dvojbe da vanjske okolnosti (stresori) utječu na organizam, depresija je nešto što se zbiva u mozgu, dakle u organizmu. Usporedbe radi, ako ste se porezali nožem, nož je vanjska okolnost, a porezotina posljedica na vašemu tijelu i sigurno je nećete sanirati bacanjem noža u smeće nego čišćenjem i previjanjem rane.
Stresne okolnosti koje najčešće izazivaju depresiju:
- gubitak nekoga ili nečeg važnog, npr. voljene osobe ili kućnog ljubimca
- samoća, odsustvo prijatelja ili ljubavi
- teška bolest (vlastita ili u obitelji)
- porod, teška trudnoća
- selidba, drastična promjena životnih okolnosti
- siromaštvo, teški uvjeti života
- nezaposlenost ili besposlenost
- beskućništvo, deložacija
- pretrpljena katastrofa (npr. potres, požar)
- pretrpljeno nasilje (npr. silovanje, razbojništvo, otmica)
- izloženost šikaniranju, zastrašivanju, prijetnjama
- sudski proces ili čekanje presude
- zatvor ili čekanje izvršenja presude
Ostali depresogeni faktori:
- manjak dnevnog svjetla
- smanjeno kretanje
- nezdrava prehrana
- neki lijekovi, steroidi, alkohol, droge
Stranica:
[1]
2
»
|
