Tema broja: Mirisi - tihi vladari svijeta

I Biblija ih spominje

Najbitnije životne aktivnosti, preživljavanje, hranjenje i razmnožavanje, neodvojivo su povezane s osjetom mirisa

Za bolje razumijevanje

Fitoterapija je liječenje i sprječavanje bolesti te mijenjanje subjektivnog stanja uporabom biljaka i njihovih pripravaka. Zbog osobite kombinacije aktivnih i pratećih tvari imaju široko terapijsko i manje štetno djelovanje od sintetskih lijekova. Fitoterapija nije alternativa medicini nego njezin integralni dio koji nudi dodatne mogućnosti prevencije i liječenja bolesti. Na listi lijekova koji se propisuju na teret fonda donedavno se nalazio i magistralni recept za sirup protiv kašlja s timijanom. Danas se preko fonda djeca upućuju na klimatsko liječenje inhalacijama u morska lječilišta ili na vježbe disanja pulmoloških odjela bolnica.
U svijetu se koristi oko 20.000 ljekovitih biljaka, od kojih je 1100 dobro istraženo, a od oko 250 vrsta dobivaju se osnovni sastojci za proizvodnju lijekova. Zbog sve većih troškova zdravstvenog osiguranja, samoliječenje dobiva sve važniju gospodarsku ulogu. Dok su se u prošlosti biljem liječili tjelesni simptomi i zarazne bolesti, danas se tome pridružuju psihosomatska i psihosocijalna medicina.

Aromaterapija je terapijsko korištenje mirisnih, tj. hlapljivih tvari za liječenje, ublažavanje ili prevenciju bolesti, infekcija i lošeg raspoloženja. Ocem aromaterapije smatra se kemičar Rene-Maurice Gattefosse. Naime, pri jednom pokusu je opekao ruke, a kako bi si ublažio bol slučajno ih je umočio u lavandino ulje koje mu je bilo na dohvat ruke i uočio njegovo blagotvorno djelovanje na ubrzanje zacjeljivanja nastale opekotine. Njegova istraživanja nastavio je dr. Jean Valnet, opisujući regenerativna i baktericidna djelovanja eteričnih ulja pri liječenju rana vojnika u II. svjetskom ratu.
Mi komuniciramo sa svojom okolinom putem osjetila kojima primamo podražaje. Osjet mirisa koji je materijalne prirode izrazito je važan. Strujom zraka nošene molekule fizički nalegnu na osjetilne završetke olfaktorne (mirisne) sluznice, koja u čovjeka zauzima površinu od 5 cm2, odnosno 100 cm2 u psa, što znači da smo putem osjetila mirisa u jednom obliku tjelesnog kontakta s osobom ili tvari koja "miriše". Ti prirodni signali nadražuju olfaktorne (mirisne) neurone koji šalju signale u hipotalamus odgovoran za hormonalnu ravnotežu, čime djeluju na naše osjećaje i raspoloženje. Znači, lokalno djelovanje eteričnih ulja povezano je s emocionalnim zadovoljstvom i harmonizacijom vegetativnog sustava, što je od važnosti za rad obrambenog sustava.
Aromakologija proučava odnose psihologije i mirisa kojima se mogu izazvati osjećaji i određene emocije stimuliranjem olfaktornih (mirisnih) centara mozga, posebice limbičkog sustava. Najbitnije životne aktivnosti (preživljavanje, hranjenje, razmnožavanje) neodvojivo su povezane s osjetom mirisa. Novorođenče u prvim danima života majku raspoznaje po mirisu; hrana nas mirisom privlači ili odbija (psi njuhom otkrivaju tartufe, drogu), osoba nas mirisom privlači (feromoni) ili odbija (znoj, zadah), u okruženju ugodna mirisa dobro se osjećamo (boravak u prirodi, na moru, mirisan prostor), iz zadimljenih prostora punih neugodnih mirisa izlazimo uznemireni, najčešće s glavoboljom. Uloga mirisa u preživljavanju vidljiva je iz toga što nas neugodni mirisi svojom odbojnošću upozoravaju na izlazak plina, otrovnih para, požar... Biljke mirisom privlače kukce i tako osiguravaju oprašivanje, tj. razmnožavanje. I životinje osiguravaju razmnožavanje signalizirajući vrijeme parenja ispuštanjem mirisa. Mirisom nanjuše plijen (predatori), opasnost, lovca ili se mirisom brane (tvor, Smrdljivi Martin).

Liječnici su nekada mirise izlučevina rabili kao dijagnostički putokaz oboljenja (zadah iz usta kod probavnih smetnji, miris vlažne zemlje kod jetrenih oboljenja, miris acetona u dijabetičara, sladunjavi miris iscjetka kod genitourinarnih infekcija...). S druge strane, po sposobnosti prepoznavanja mirisa danas utvrđujemo neke bolesti. Koristi se šest kategorija mirisa: mirodije (mentol, cimet), cvijeće (ruže, ljubice), voće (kruške, pčelinji vosak), gnjiloća (tinctura Valeriana), paljevina (pržena kava, čaj), smole (kaučuk). Za pretragu se upotrebljavaju samo čiste mirisne tvari, one koje podražuju samo njušni živac, a ne i n. trigeminus, tzv. trodijelni živac (benzin, eter).

Osjetilo njuha mogu poremetiti različiti činitelji:

• endonazalno-konduktivni (mehaničke prepreke u nosu - devijacije, deformacije, stenoze, tumori, upale)
• endonazalno-perceptivni (zbog oštećenja njušnih receptora - atrofični rinitis, toksična oštećenja, nedostatak vitamina A)
• endokranijski uzroci (ozljede njušnog živca, krvarenje dna prednje moždane jame, infekcije, tumori hipofize i prefrontalnog režnja, sistemske bolesti, prirođeni defekti /aplazije/)
• psihogeni uzroci (neurastenije, histerije, konverzivne neuroze).

Razlike u percepciji različitih mirisnih tvari imaju diferencijalno-dijagnostičko značenje u neurološkim poremećajima (Evoked Response Olfactometry - izloženost mirisima evocira moždane potencijale koji se računalno registriraju).