Nutricionizam

Korist ili šteta od soje?

Sve veća primjena soje u prehrani upućuje na nužnost upoznavanja s mogućim štetnim posljedicama konzumiranja te mahunarke

Nepovoljni sastojci izolata soje

Za skupinu nepovoljnih učinaka u izolatima soje i drugim sojinim proizvodima dobivenim na industrijski način možemo navesti sljedeće.

Inhibitori tripsina nisu posve uklonjeni u visokotemperaturnim procesima dobivanja koncentrata proteina i njihov sadržaj varira od proizvođača do proizvođača.
U visokotemperaturnim procesima proizvodnje stradaju neke esencijalne aminokiseline, kao što je lizin.
Za procesa raspršivanja stvaraju se nitrozamini, spojevi proteina i nitrita, koji su karcinogeni.
Tijekom alkalnog procesa, kojim se odstranjuje kiselina potrebna u procesu separacije, stvara se toksin lizinoalanin uz redukciju aminokiseline cisteina. U procesu separacije ulja koriste se razna otapala (kao heksan), koja uvijek ostanu kao otrovi u finalnom produktu. Svi finalni produkti soje, koji nemaju u sebi masnoće, sadrže tragove karcinogenih otapala.
Zbog visokotemperaturne obrade u proizvodima soje koji sadrže masnoće sa znatnim sadržajem omega-6 i omega-3 masnih kiselina, prirodni cis-oblik nezasićenih masnih kiselina prelazi u štetan trans-oblik.
Kiselina koja se koristi u procesu separacije proteina otapa aluminij sa stijenki spremnika i dovodi do visokih razina opasnog aluminija u finalnom produktu, koji je i do 100 puta veći od sadržaja u soji prije procesiranja.

Zbog popravljanja okusa dodaju se raznovrsni, često i problematični aditivi, najčešće E 621 - mono-natrijev glutamat, koji može biti alergen i koji u mnogim zemljama nije dopušten u hrani za malu djecu i mladež.

Ipak ne svakodnevno

Fermentacijom soje deaktiviraju se pitati, inhibitori enzima tripsina, te hemaglutinin, koji se inače preradom i kuhanjem ne mogu ukloniti. Međutim, iako se ove tvari fermentacijom bitno smanjuju, one nisu potpuno uklonjene ni u nekim fermentiranim proizvodima soje (npr. tofu). Samo nakon dugog razdoblja fermentacije proizvoda soje (miso, natto ili tempeh), oni su dovoljno uklonjeni da bi se ti proizvodi s aspekta navedenih sastojaka mogli ocijeniti povoljnim za prehranu.

Neka istraživanja pokazuju da ljudi koji se stalno hrane sojinim proizvodima zbog sadržaja fitoestrogena imaju nešto manju učestalost pojave raka dojke (žene) i raka prostate (muškarci), ali zato veću učestalost pojave raka tiroidne žlijezde i probavnih organa (uključujući rak želuca, jednjaka, gušterače i jetre).

Na žalost, mora se ustvrditi da soja kao biljka s visokim sadržajem bjelančevina i ostalim korisnim nutrijentima, od koje se mnogo očekivalo u ljudskoj prehrani, zasad, dok se ne pronađu učinkovitiji načini odstranjenja štetnih sastojaka, uz izvjesne korisne ima i prilično mnogo štetnih posljedica. Iako su još u tijeku mnoga istraživanja u Americi, Velikoj Britaniji, Japanu, Australiji i Novom Zelandu o štetnim utjecajima soje i njezinih proizvoda, ono što je poznato dovoljno je za zaključak da soja i njezini proizvodi ne bi trebali biti dio svakodnevne prehrane, a da je treba potpuno izbaciti iz prehrane trudnica i djece, jer može dovesti do ozbiljnih posljedica u razvoju mozga i reproduktivnih organa, kao i mnogih drugih poremećaja. Neka istraživanja pokazuju da se osim razvoja poremećaja u radu štitne žlijezde, javlja i rani pubertet kod djevojčica (razvoj grudi i pubične dlakavost) čak i u dobi do tri godine kod jedan posto, odnosno do osam godina kod 15 posto bijele i 48 posto crne djece. Uz to, u vrlo ranoj dječjoj dobi javlja se šećerna bolest, promjene u živčanom sustavu, ekstremni emocionalni poremećaji, astma, problemi imunološkog sustava, infantilna leukemija, smanjeni fertilitet, probavni poremećaji i drugo.

Valja stoga zaključiti da je, kao i u svim ostalim aspektima života, umjerenost iznimno važna. Mnogo smo se puta uvjerili u to kako pretjerivanje ima negativan predznak, pa je stoga preporučljivo uvijek imati na umu da svaka tvar uz korisne može imati i štetne učinke. Drugim riječima, svaki lijek, ovisno o dozi, može biti i otrov.