English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Oftalmologija

 ostali članci
  

Mikrobni keratitis - novi način prevencije

  

Suze širom zatvorene

  

Dugo oko - mutan vid

svi članci »

Oftalmologija

Fenomeni običnog življenja - držati samoga sebe na oku

Podijeli

Autor:
mr. sc. Vesna Augustinović, dr. med., spec. oftalmolog, ravnateljica Očne poliklinike Salmoiraghi & Vigano
objavljeno u broju 39 (12/04)

Fenomeni običnog življenja - držati samoga sebe na oku

Staračka dalekovidnost čudan je fenomen koji dolazi do izražaja i zahtijeva liječenje prije negoli uopće počnu drugi procesi starenja

Zanimljivo je kako se naš vizualni svijet većim dijelom života odvija između dviju, relativno blizu postavljenih točaka: najudaljenije i najbliže točke jasnog vida. Prva (punctum remotum) je najudaljenija točka u prostoru koju vidimo jasno bez optičkih pomagala. Druga (punctum proximum) označava najbližu udaljenost na kojoj vidimo jasno, pri čemu u najvećoj mogućoj mjeri koristimo akomodacijski sustav oka, tj. složeni mehanizam kojim oko fokusira bliske objekte. Između njih se odvija naš cijeli vizualno-spoznajni svijet. Udaljenost između tih dviju točaka je različita. Kod nekih ograničena, a kod nekih se proteže u beskonačno. Kao uostalom i u drugim aspektima života. Uglavnom i općenito je skromnih dosega. A onda se jednoga dana (čitaj protokom vremena) te dvije točke počnu opasno približavati jedna drugoj s tendencijom spajanja! Postavlja se pitanje hoće li nam to proširiti ili suziti vidike? Zbivanje se, tako jednostavno, u žargonu čekaonica očnih ambulanti naziva staračka dalekovidnost, sindrom kratkih ruku, moje prve staračke naočale ili, za upućenije, presbyopia.

Vizualni nemir

Djeca u rasponu tih dviju točaka pronalaze različita divljenja; mladi pokušavaju dodati neki novi smisao estetici uočenoj između tih dviju krajnosti; odrasli pak, u tom svijetu "od - do" neprestano umnožavaju svoje sposobnosti, osluškujući u sebi (ponekad bolno) promjene. Tako to traje dobar dio života. Tako se sazrijeva, odrasta. U svemu tome ima neke nužnosti. Rijetke su druge varijante, iako ih ima.
Staračka dalekovidnost čudan je fenomen koji dolazi do izražaja i zahtijeva liječenje prije negoli uopće započnu drugi procesi starenja. Uglavnom se vjeruje da zakazuju fini mehanizmi kojima oko fokusira bliske objekte, tj. procesi akomodacije. Međutim, nije jasna precizna funkcionalna veza između leće i mišića koji sudjeluju u procesu njezine akomodacije kod gledanja bliskih predmeta. Mikroskopskim pregledom mišića koji "stari" nisu uočene ni strukturalne ni biokemijske promjene (na muskarinskim receptorima, ponašanju acetil-kolina i sl.). Možda su poremećaji akomodacije, pa prema tome i procesi koji dovode do staračke dalekovidnosti evolucijski rudiment koji nije išao ukorak s našom socijalnom evolucijom.
Znate li što se događa kada se spomenute dvije točke spoje? Niste sigurni! Pisac teksta misli da se u tom trenutku susrećemo sa sobom u zreloj fazi života, tj. ugledamo sebe u (Borgesovom) ogledalu! Ima neke logike da u tom trenutku svoga života najednom moramo sami sebe držati na oku!

Prečesto su me tijekom svih ovih napornih godina pitali zašto im nisam u stanju dati ispravne naočale! Zašto ne znam procijeniti što je najbolje za njih? Zašto ne podnose sliku svijeta kroz moje naočale?
Možda zato jer do te slike svijeta treba doći krećući se u svom tom kaosu nagomilana, nesređena iskustva! I jer je možda, baš u ovom trenutku, najlakše odustati! Ili možda samo napraviti stanku do (neke) nove godine?
Sretno vam, ma što odlučili!

Svjetionici vlastitih dosega

Što mislite što se dogodi kada se suočimo sa samim sobom? Ovisi! Ako smo dušom i tijelom ponirali u ulogu života, uglavnom smo istrošeni i teško sa sobom povezujemo sliku odraza u zrcalu! Ako smo uvijek bili na razini profesionalnosti, što znači da smo cijeli život bili površni, uglavnom ćemo sretni nastaviti put prema dubokoj i sretnoj starosti!
Nevjerojatno je koliko moderna komercijalna industrija ima samilosti prema objema kategorijama ljudi, računajući ipak na onu potonju, tj. profesionalniju. Za njih je danas na raspolaganju spektar optičkih pomagala čija korisnost, ljepota i raznolikost zbunjuju u svojoj brojnosti.
Dioptrijske naočale za gledanje na daljinu ili one samo za rad na blizinu gotovo su stvar povijesti. Njihovo su mjesto zauzele neobično tanke i lagane progresivne leće, koje svojim optičkim svojstvima omogućuju gledanje na sve udaljenosti, imitirajući pritom proces prirodne akomodacije oka. Za one koji previše ne vole naočale kao modni rekvizit, na raspolaganju su kontaktne leće, dizajnirane upravo tako da ublažuju početne probleme staračke dalekovidnosti jer u strukturi imaju cijeli spektar dioptrija kroz koje usmjeravamo pogled. Lasersko skidanje staračke dalekovidnosti u eksperimentalnoj je fazi i predviđa se da će to biti jedan od najkomercijalnijih izuma u povijesti oftalmologije, odmah nakon izuma naočala, koji će najsveobuhvatnije regrutirati svjetsku populaciju optičarskih ovisnika.
I tako, bez obzira na to kojoj kategoriji pripadamo, uzimamo u ruke svoje prvo staračko pomagalo. U prvi nam je tren slika svijeta i vlastita gledana kroz to pomagalo nekako čudna, neobična, pa se gledamo s nelagodom. Shvaćamo da smo cjelovitiji sa svojim licem nego s licem u ogledalu, jer više niti moramo, niti želimo vidjeti baš sve oko sebe, nego samo ono što obasjavamo snagom vlastite svjetlosti kojom zračimo. Odjednom želimo oblikovati stvarnost snagom osobnog iskustva. Svjesni da smo stigli do točke kada smo shvatili igru, više se ne damo zavaravati, a opet, ne uspijemo li zavarati sami sebe, riskiramo da više ne uživamo u slastima života. To je ona životna zamka zbog koje ne znamo odgovoriti na ranije postavljeno pitanje. Okružuje nas svijet u svom prekrasnom optimizmu, dio kojega smo i sami nekada bili. Sada smo pred nekim novim početkom.