Psihologija

Dijete u bolnici - što može pomoći?

Stresnost ostanka i boravka u bolnici ne može se izbjeći, ali se može znatno umanjiti, a moguće posljedice ublažiti

Osmisliti dodatne sadržaje

Za boravka u bolnici dijete vrijeme provodi bez sadržaja koji mu u uobičajenim okolnostima ispunjavaju život, što ostavlja prostor za pojavu dosade, bezvoljnosti ili usmjerenosti na brige i strahove. Pokušajte s njim osmisliti vrijeme u bolničkom krevetu. U tome mogu pomoći različite igračke kojima se dijete voli igrati, slikovnice, knjige, stripovi ili časopisi, bojice, blokovi i različite bojanke, walkman ili discman za slušanje glazbe, društvene igre i slično. Redovito informiranje djeteta o tome što se događa kod kuće, u školi ili vrtiću, u vršnjačkoj skupini pomaže smanjenju osjećaja osamljenosti i isključenosti iz svakodnevnog života.
Iako je hospitalizacija stresno i emocionalno zahtjevno iskustvo i za djecu i za rodielje, u većini slučajeva djeca u kratkom vremenskom razdoblju prebrode i oporave se od tog događaja.

Osigurati što brži povrat u svakodnevicu

Nakon izlaska iz bolnice važno je dijete potaknuti i pomoći mu da priča onoliko koliko je spremno o tom iskustvu, da izrazi svoje osjećaje kroz razgovor, igru ili crtanje, te ga pritom mirno i pažljivo slušati i dati mu za pravo da se tako osjeća. Također je važno da se dijete što prije vrati u ustaljenu životnu rutinu i uključi u svakodnevne aktivnosti i obveze. Vodite računa o tome kako su djetetu i dalje potrebne iste odgojne granice kao i do tada te vaši konzistentni postupci prema njemu. To mu pruža doživljaj psihološke sigurnosti, stabilnosti i predvidivosti, koje su bile narušene tijekom boravka u bolnici. Pretjerano popuštanje i zaštićivanje na račun bolesti i hospitalizacije mogu samo omesti djetetovo prilagođeno uključivanje u svakodnevnicu i usporiti oporavak, a dugoročno donijeti smetnje u ponašanju i reagiranju.
Normalno je da nakon izlaska iz bolnice zahtijeva više pažnje i traži više fizičkog kontakta s roditeljima. Neka djeca mogu izražavati povećanu tjeskobu pri odvajanju od roditelja, povećan strah prije spavanja, mogu se javiti noćne more ili nemiran san, pojačana razdražljivost, a u rjeđim slučajevima noćno mokrenje, regresivna ponašanja (sisanje palca, tepanje) ili smetnje apetita. Te su posljedice prolaznog karaktera, i uz roditeljsku podršku, razumijevanje i povratak djetetove svakodnevne rutine trebale bi se brzo povući. No, ako su toliko izražene da onemogućuju dijete u svakodnevnom funkcioniranju, zadrže se dulje vrijeme ili se pojačavaju, bilo bi dobro potražiti savjet stručnjaka kako bi se posljedice i reakcije što prije umanjile.