Intravenska urografija
Liječniku radiologu prijeko je potreban uvid u cjelokupno stanje bolesnika, a ne samo štura informacija o indikaciji za izvođenje pretrage
Ekskrecijska ili intravenska urografija je vrsta radiološkog pregleda mokraćnog sustava konvencionalnom radiološkom tehnikom, prilikom koje se u venu primjenjuje jodno kontrastno sredstvo. Pod konvencionalnim radiološkim tehnikama podrazumijevamo slikovne prikaze organa ili organskih sustava (u ovom slučaju mokraćnog sustava) zahvaljujući fizikalnim karakteristikama rengenskih zraka, njihovoj prodornosti kroz tkiva i sposobnosti zacrnjenja rtg filma.
Otkako je ranih tridesetih godina prošloga stoljeća uvedena u kliničku praksu, urografija je dugi niz godina predstavljala jedinu slikovnu pretragu mokraćnog sustava. Pojavom ultrazvuka, kompjutorizirane tomografije (CT-a) i magnetske rezonancije (MRI), suzuju se indikacije za izvođenje ekskrecijske urografije. To se najbolje vidi iz izvještaja razvijenih zemalja koje su izvrsno opremljene navedenim uređajima.
Kontrastna sredstva - Zbog posebnosti građe bubrega, šupljih prostora kanala i mokraćnog mjehura, nužno je u krvnu struju primijeniti kontrastno sredstvo, odnosno kemijsku supstanciju koja unosom u tijelo mijenja apsorpciju rtg zraka. Kod intravenske urografije primjenjuje se vodotopivo jodno kontrastno sredstvo, koje se putem bubrega u potpunosti izlučuje iz organizma. Zbog svoje kemijske građe, kontrastno sredstvo apsorbira rtg zračenje jače nego okolno tkivo i time jasno prikazuje anatomske strukture mokraćnog sustava.
Mjere opreza - Kontrastna sredstva moraju biti biološki nedjelotvorna, farmakološki inaktivna i fizikalno-kemijski stabilna, jednom riječju, gotovo potpuno neškodljiva za organizam. S obzirom na to da znamo kako nijedna kemijska supstancija nije potpuno neškodljiva i inaktivna, potrebne su određene mjere opreza. Kod srčanih bolesnika, bolesnika sa šećernom bolešću, bolestima štitnjače, oslabljenom bubrežnom funkcijom i preosjetljivih na hranu i lijekove mogu se pojaviti reakcije na kontrastno sredstvo. Zbog toga je liječniku radiologu prijeko potreban uvid u cjelokupno stanje bolesnika, a ne samo štura informacija o indikaciji za izvođenje pretrage. Ako tako procijeni, u nekim slučajevima radiolog smije i mora odbiti izvršenje pretrage smatra li da se u dijagnostičkom smislu neće ništa postići ili se može naštetiti bolesnikovu zdravstvenom stanju.
Izvođenje pretrage - Sam se pregled jednostavno izvodi. Bolesnik leži na leđima na stolu za rtg preglede. Posebne pripreme prije pregleda nisu potrebne, osim što bolesnik treba biti natašte, a dugotrajno opstipirani bolesnici trebaju uzeti blago sredstvo za čišćenje. Najprije se radi snimka bez kontrasta - nativna snimka mokraćnog sustava. Potom se daje kontrastno sredstvo, obično u kubitalnu venu (u lakatnoj jami), a potrebna količina određuje se prema tjelesnoj težini bolesnika. Prije primjene kontrastno sredstvo se zagrije na približno tjelesnu temperaturu. Nakon danog kontrastnog sredstva rade se snimke u standardnim vremenskim intervalima i po potrebi kose i slojevne snimke, snimka u stojećem stavu te snimka nakon mokrenja.
Tijek pretrage nadgleda i određuje specijalist radiolog, a snimanje provodi inženjer medicinske radiologije. S obzirom na to da je riječ o ionizantnom zračenju, potrebno je broj snimaka, a time i izloženost zračenju bolesnika smanjiti na najmanju moguću mjeru. Zbog potrebe dobra prikaza cijeloga mokraćnog sustava, zaštita reproduktivnih organa nije moguća, što je osobito važno kod osoba u generativnoj dobi.
Indikacije za izvođenje intravenske urografije ranije su se poklapale s gotovo cjelokupnom patologijom mokraćnog sustava. Sada se, već dulji niz godina, pojavom novih dijagnostičkih aparaturnih metoda, mnoga patološka stanja puno bolje prikazuju drugim tehnikama pregleda... Indikacije se modificiraju i prema stupnju opremljenosti i dostupnosti aparata u pojedinoj zemlji ili čak pojedinome mjestu i bolnici u kojoj se izvode.
Urografija je vrsta pregleda koja je namijenjena prikazu morfologije mokraćnog sustava, građe i odnosa anatomskih struktura u bolesnim stanjima. Budući da je izlučivanje kontrastnog sredstva povezano s ekskretornom sposobnosti bubrega (sposobnost izlučivanja), pregled daje i grubu ocjenu funkcije bubrega.
Indikacije se protežu od kongenitalnih anomalija mokraćnog sustava i upalnih stanja (osobito ponavljajuća ili na liječenje otporna upalna stanja, uzročno nejasna stanja, specifične upale - TBC), preko potrebe za prikazom svih dijelova kanalnog sustava i odnosa kanalnog sustava s tkivom bubrega, do tumora mokraćnog sustava i odnosa tumora iz okoline prema mokraćnom sustavu.
Pregled je nužan prije endouroloških procedura, zahvata u kanalni sustav i prikaza patoloških komunikacija. Treba ga provesti i kod potencijalnih davatelja bubrega. Izvodi se i kod postojanja patološkog proširenja kanala, naročito kod bubrežnih kolika, gdje se UZV-om i običnim snimkama ne dokazuje prisustvo kamenca.
Nalaz krvi u mokraći također je indikacija za izvođenje intravenske urografije, ako druge metode pregleda nisu dale rezultata.
Slabe strane pregleda su izloženost ionizirajućem zračenju, unošenje kontrastnog sredstva u organizam, relativna skupoća u odnosu na ultrazvuk, kao i to da kvaliteta izvedbe ovisi o bubrežnoj funkciji i stupnju prikaza struktura.
U odnosu na druge tehnike pregleda, intravenozna urografija je inferiorna u prikazu nekih tumorskih procesa, naročito u njihovoj karakterizaciji.
Iako je dio svojih indikacija morala ustupiti kvalitetnijim i diferentnijim metodama pregleda, intravenozna urografija kao tehnika pregleda u svakom će slučaju još dugo ostati važan dio dijagnostike patologije mokraćnog sustava.
|
