Brže, više, jače...
Sportaš koji se odluči koristiti "dopingirajuća" sredstva izlaže se velikim problemima, na zdravstvenom i moralnom planu
Pomno se skriva, ali i otkriva...
Iako primjena stimulansa kod sportaša nije novost, ponekad se javljaju poteškoće u otkrivanju sredstava koja se počinju koristiti u svrhu dopinga, a pripadaju farmakološki različitim skupinama lijekova. Ne ulazeći ovdje u širinu problema, navodim primjer klenbuterola, beta 2 agonista koji su sportaši počeli koristiti kao stimulans. To je lijek koji primarno koriste astmatičari, ali se otkrilo da on pojačava odlaganje bjelančevina u poprečno-prugastoj muskulaturi za 20%, a u istom razmjeru smanjuje masti u mišićima. Ovaj učinak na smanjenje masti nije jednak u svim mjestima na kojima se odlaže masno tkivo. Na učinak klenbuterola je najosjetljivija mast u trbušnoj šupljini i potkožnom tkivu.
Daljnjim istraživanjem utvrđeno je da klenbuterol djeluje na mišiće na tri načina:
- inducira pravu hipertrofiju (porast mase, a ne broja mišićnih stanica), a ne hiperplaziju (porast broja mišičnih stanica)
- mijenja mišićni tip I (spore kontrakcije) u tip II (brze kontrakcije)
- povećava glikotički kapacitet (sposobnost mišićne stanice da u sebe pohrani znatno veću količinu glikogena - čak do tri puta) tj. kapacitet mišića u cjelini.
Dakle, klenbuterol koji je u osnovi §2 stimulator, koristi se kao anabolik, što samo ilustrira složenost posla u otkrivanju, sprječavanju i kontroli dopinga.
U prilog borbi protiv dopinga govori niz primjera da je prevencija puno bolja od kontrole, sankcija i kazni.
Stranica:
«
1
[2]
3
4
»
|
