Tema broja: Ginekološki karcinomi

Pojavnost i obilježja

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ginekološki karcinomi čine 18 do 20 posto svih malignoma u žena, dok je učestalost svih tumora kod žena raspoređena na sljedeći način:

•  dojka - 24%
•  debelo crijevo - 11%
•  bronhi - 7%
•  tijelo maternice - 7%
•  jajnik - 6%
•  vrat maternice (cerviks) - 5%
•  ostali karcinomi - 33%

Od karcinoma spolnog sustava najčešći je karcinom tijela maternice, od kojeg u Hrvatskoj svake godine oboli novih 500 do 530 žena, na drugome je mjestu karcinom jajnika sa 420 do 440 novih bolesnica, a treći je karcinom vrata maternice sa 360 do 380 novooboljelih godišnje. Karcinom stidnice i primarni karcinom rodnice rijetki su tumori za koje se godišnje u Hrvatskoj očekuje 55 do 60 novooboljelih.

Karcinom endometrija

Njegova je pojavnost u porastu zbog veće dostupnosti i poboljšanja dijagnostičkih postupaka, ali i očekivano duljeg trajanja života ženske populacije u Hrvatskoj. Postoje dva temeljna oblika. Jedan je ovisan o estrogenima i razvija se iz hiperplazije endometrija, obično je dobro diferenciran i ima dobru prognozu. Najčešće se javlja između 50. i 65. godine života. Drugi je oblik neovisan o estrogenima, javlja se u starijoj životnoj dobi, rijedak je (oko 10 posto svih endometrijskih karcinoma) i, na žalost, ima lošu prognozu.

Čimbenici rizika - Većina rizičnih čimbenika povezana je s dugotrajnim djelovanjem estrogenih hormona, a bez odgovarajućega nasuprotnog djelovanja gestagena. Tako se može objasniti češća pojavnost u nerotkinja, žena koje su kasno imale menopauzu (nakon 54.) i žena koje boluju od sindroma kronične anovulacije (policističnih jajnika). Danas se najznačajnijim rizičnim čimbenikom smatra pretilost.
Simptomi - Jedini je simptom nepravilno krvarenje u perimenopauzi ili krvarenje u postmenopauzi, koje treba brižljivo istražiti svim raspoloživim dijagnostičkim metodama.
Dijagnoza - Sumnja se postavlja na osnovi anamnestičkih podataka (najčešće abnormalna krvarenja), kliničkog pregleda, citološkog razmaza (PAPA) i transvaginalnim ultrazvukom. Konačna dijagnoza postavlja se na osnovi patohistološkog nalaza nakon frakcionirane kiretaže ili histeroskopije. UZV pregled važna je dopuna kliničkom pregledu jer se u nekim slučajevima može procijeniti volumen tumora i dubine prodora u mišićni sloj maternice. Dodatne pretrage prije konačne odluke o načinu liječenja uključuju danas i kompjutoriziranu tomografiju (CT) ili magnetsku rezonanciju (MRI).
Liječenje - Kada je moguće, uvijek je primarno kirurško. Intraoperacijski treba precizno odrediti proširenost bolesti, jer se širi limfatičkim putem u zdjelične i limfne čvorove duž aorte. Pri određivanju opsega operacije u obzir se uzima stupanj diferencijacije tumora prema PHD nalazu kiretmana i intraoperacijski nalaz prodora tumora u mišićni sloj maternice. Za bolesnice u IV. stadiju bolesti pristup je individualan. Koristi se kirurško liječenje u kombinaciji sa zračenjem, citostaticima i visokim dozama gestagena.
Preživljavanje - Petogodišnje preživljavanje liječenih bolesnica:
stadij I/75-95%,
stadij II/65-72%,
stadij III/35-42%
stadij IV - 15-20%.

Karcinom jajnika

Zloćudni tumori jajnika vrlo su heterogena skupina tumora, koju je Svjetska zdravstvena organizacija podijelila u jedanaest skupina. Više od 85 posto čine tumori podrijetla pokrovnog epitela jajnika.
Oko 30 posto svih ginekoloških karcinoma odnosi se na rak jajnika, koji uzrokuje 50 posto i više smrti od genitalnih karcinoma u žena. Frustrirajuće su manjkave spoznaje o uzročnim čimbenicima kao i činjenica da u posljednjih nekoliko desetljeća nije ostvareno znatnije smanjenje smrtnosti od ove bolesti. Najveća je pojavnost u dobnoj skupini od 65. do 85. godine života i iznosi 54 novooboljele na 100.000 žena.

Čimbenici rizika - Iako je uzrok nepoznat, većina autora prihvaća hipotezu stalnih ovulacija koja pretpostavlja da ponovljene traume pokrovnog epitela uzrokovane stalnim ovulacijama povećavaju vjerojatnost nastanka, što potvrđuju i rezultati brojnih epidemioloških studija. Zaštitni učinak trudnoće (manji broj ovulacija), oralnih kontraceptiva i dojenja može se objasniti ovom teorijom, ali i povećana opasnost od nastanka zbog uporabe stimulatora ovulacije.
Simptomi - U početku nema specifičnih simptoma. Tek u uznapredovalom stadiju uzrokuju rast trbuha (ascites), bol u trbuhu, otežano disanje, malaksalost, gubitak tjelesne težine i probavne tegobe.
Dijagnoza - Dijagnoza i proširenost bolesti utvrđuju se na temelju anamneze, kliničkog i UZV pregleda te radiografskih metoda (rtg pluća, CT, MRI) i laboratorijskih vrijednostih tumorskih markera.
Liječenje - Liječenje, uz neke izuzetke, provodi se kombinacijom kirurškog i dodatnog liječenja, uglavnom kemoterapeuticima. Naime, primarnim kirurškim pristupom moguće je utvrditi proširenost procesa, odstraniti što je moguće više tumorskog tkiva i tako stvoriti povoljne uvjete za nastavak liječenja kemoterapijom (ne ako je tumor dobro diferenciran i ograničen na jajnik). Koriste se brojni kemoterapijski protokoli na bazi platine, ciklofosfamida i adriamicina, a samo liječenje provodi ovisno o stadiju bolesti u četiri do deset ciklusa. Nakon završetka kemoterapije potrebno je učiniti operaciju drugog pogleda na otvorenom trbuhu (laparotomija) ili endoskopski (laparoskopija), kada treba detaljno pregledati trbušnu šupljinu, uzeti ispirke s tipičnih mjesta i uzorke (biopsiju) potrbušnice.
Preživljavanje - Petogodišnje preživljavanje liječenih bolesnica:
stadij I/73-94%
stadij II/61-65%
stadij III/20-52%
stadij IV/10-16%.