Tema broja

 ostali članci
  

Kronobiologija priznata znanost

  

Spolno prenosive i one koje to nisu

  

I kirurški pristup može pomoći

  

Zašto je važno vježbati

  

Istina može biti apsolutna i relativna

svi članci »

Anketa

 
Što je odlučujuće za Vas pri izboru i kupnji kreme za njegu tijela?
reklama na televiziji
preporuka najbolje prijateljice
isprobana uz pomoć uzoraka
cijena



» Rezultati
» Ostale ankete

Pretraživanje
 
Newsletter
 

Tema broja: Ginekološki karcinomi

Pojavnost i obilježja

Podijeli

Autori:
Goran Vujić, dr. med., spec. ginekologije i porodništva
doc. dr. sc. Ante Ćorušić, dr. med., spec. ginekologije i porodništva
objavljeno u broju 40 (2/05)

Pojavnost i obilježja
Stranica: « 1 [2]

Karcinom vrata maternice

Smanjenje učestalosti posljednjih trideset godina za 50 posto rezultat je ranog otkrivanja i prevencije (liječenje preinvazivnih lezija). Prosječna dob pri postavljanju dijagnoze je 45-47 godina, a može se javiti i znatno ranije. Pojavnost je u Hrvatskoj 14,8 novooboljelih na 100.000 žena.

Čimbenici rizika - Iako točan uzrok nije poznat, opasnost od obolijevanja povezana je s:

  •  niskim socioekonomskim statusom
  •  spolno prenosivim bolestima
  •  ranim početkom spolnog života (prije 20 godina starosti)
  •  ranom dobi prve trudnoće (prije 20 godina starosti)
  •  većim brojem porođaja
  •  promiskuitetnim navikama obaju (svih) partnera
  •  pušenjem duhana.

U više od 95 posto bolesnica s invazivnim rakom vrata maternice dokazana je infekcija humanim papiloma virusom (HPV), najčešće sojevima 16, 18, 31, 33 i 35 (sojevi visokog rizika). Invazivni karcinom vrata maternice razvija se obično sporo, pa se smatra da treba sedam godina za promjenu početne CIN lezije (najblaži stupanj displazije) u klinički vidljiv invazivni karcinom.
Simptomi - Prvi je znak sukrvav iscjedak iz rodnice, nevezan uz menstruacijski ciklus. Klasični simptom je povremeno, bezbolno krvarenje ili prljanje (spotting), obično nakon spolnog odnosa ili kupanja. Neke bolesnice navode bol te osjećaj nelagode tijekom snošaja. S napredovanjem bolesti krvarenja su češća, obilnija i dulje traju.
Dijagnoza - Dijagnoza i procjena proširenosti postavlja se na osnovi kliničkog pregleda, kolposkopije, biopsije vidljivog tumora, endocervikalne kiretaže, UZV zdjelice i abdomena, radiografski (CT / MRI), cistoskopijom, rektosigmoidoskopijom i scintigrafijom skeleta.
Liječenje - Ovisno o kliničkom stadiju, može biti kirurško, zračenjem, kemoterapijom ili kombinirano. U načelu odluka o izboru i vrsti liječenja donosi se timski (ginekolog, onkolog, patolog i citolog). Kod ranoga mikroinvazivnog karcinoma cerviksa stadija IA1 dovoljna je konizacija.
Kirurško liječenje indicirano je u bolesnica kojima je bolest ograničena na vrat maternice ili se tek proširila na svodove rodnice (stadiji IA2-IIA). Odstranjuju se maternica i zdjelični limfni čvorovi. U slučaju loših pokazatelja (prodor u parametrije, pozitivan limfni čvor), bolesnice se dodatno ozrače. Uznapredovali karcinom vrata maternice (stadij IIB-IV) liječi se kombinacijom radijacijske terapije i kemoterapije. U tu svrhu koristi se perkutana terapija zračenjem, brahiterapija (umetanje izvora zračenja u maternicu) i kemoterapija.
Preživljavanje - Stadij bolesti najvažniji je prognostički čimbenik u predviđanju preživljavanja. Rezultati petogodišnjeg preživljavanja liječenih bolesnica:
stadij IA/95-99%
stadij IB/84-91%
stadij IIA/75-83%
stadij IIB/58-67%
stadij III/34-45%
stadij IV/7-14%.

Karcinom stidnice

Čini tri do pet posto ginekoloških karcinoma. Rijedak je, pa učestalost iznosi 1-2/100.000 žena. Polovica oboljelih starija je od 70 godina, ali oko 15 posto žena mlađe su od 40 godina. Razvojni put sličan je onom kod karcinoma vrata maternice. U mnogim slučajevima prethodi mu pojava kondiloma ili intraepitelijalna neoplazija (VIN), što se povezuje s infekcijom HPV. Točan uzrok nije poznat.
Simptomi - Peckanje ili svrbež stidnice prvi je znak bolesti. Velik broj bolesnica javi se ginekologu i do godinu dana nakon pojave svrbeža, kada se na vulvi obično nađe tumor kojeg bolesnica i sama napipa.
Dijagnoza - Postavlja se temeljem patohistološke pretrage komadića tumorskog tkiva uzetog biopsijom. Kroz dijagnostički postupak koriste se PAPA test, kolposkopija, Collinsov test i biopsija sumnjivih mjesta.
Liječenje - Ovisi o stadiju bolesti, a može biti kirurško, zračenjem i kombinirano. U stadijima bolesti I, II i III preporuča se radikalan kirurški zahvat koji uključuje odstranjenje vulve i obostrano limfnih čvorova te regije. U slučaju pozitivnih limfnih čvorova primjenjuje se dodatna terapija zračenjem u kombinaciji s kemoterapijom. Neki autori sugeriraju terapiju zračenjem i onda kada su limfni čvorovi negativni, ali je tumor u promjeru veći od 2 cm (stadiji II i III). U stadiju bolesti IV provodi se palijativna terapija kombiniranjem zračenja i kemoterapije.
Preživljavanje - Trogodišnje preživljavanje liječenih bolesnica:
stadij I/90%
stadij II/80%
stadij III/65%
stadij IV/20%.

Stranica: « 1 [2]