Tema broja: Peludna opsada

Što kažu botaničari

Nisu krive biljke nego čovjek i suvremeni način života što se alergijske reakcije javljaju i onda kada za to nema biološke potrebe

Polinoze kao sezonske bolesti

Polinoze nastaju u doba cvatnje alergogenih biljaka. Najčešće počinju u rano proljeće, a završavaju u jesen. Svakako je važno istaknuti i meteorološke prilike, jer veća kišna razdoblja smanjuju širenje i konceśntraciju peludi u zraku.
Polinoze počinju u rano proljeće, cvatnjom anemofilnih vrsta drveća i grmova, među kojima je u nas prva lijeska (Corylus avellana L.), a slijede joha (Alnus glutinosa (L.) GŠrtn.), vrbe (Salix sp.) i brijestovi (Ulmus sp.).

Kasnije u proljeće alergiju izazivaju breza (Betula sp.), bukva (Fagus sp.), javori (Acer sp.) i hrastovi (Quercus sp.). Lijeska i breza na osobito su lošem glasu. Ako je toplija godina, u isto doba komplikacije može povećati i livadno bilje, primjerice sveprisutnśi maslačak (Taraxacum officinale Web.).
Prave trave, među kojima su najpoznatiji alergogeni već spomenuta klupčasta oštrica, livadna mačica (Phleum pratense L.), medunika (Holcus lanatus L.), rosulje (Agrostis sp.), ljuljevi (Lolium sp.), vlasulje (Festuca sp.) i dr. (uključivo žitarice), počinju cvasti uglavnom od svibnja, maksimum cvatnje im je u prvom dijelu ljeta (lipanj, srpanj), ali većina ih manjim intenzitetom cvate sve do kraja rujna.

Ljetni i kasnoljetni alergeni uglavnom su peludi raznih zeljastih dvosupnica poput pelinolisnog limundžika (ambrozije), alergeno zloćuśdnog došljaka iz Amerike, koji se već desetljećima širi Hrvatskom, zatim razne lobode (Chenopodium sp.), kiselice (Rumex sp.), šćirevi (Amaranthus sp.), trpuci (Plantago sp.), crni pelin (Artemisia vulgaris) i druge.
Možemo zaključiti kako u kontinentalnom dijelu Hrvatske imamo tri maksimuma koncentracije peluda u zraku: ranoproljetni - anemofilno drveće i grmovi, ranoljetni - uglavnom trave, te ljetno-jesenski - uglavnom zeljaste dvosupnice. Posljednju skupinu bilja liječnici ne s pravom nazivaju "korovi", što nije striktno botanički nego više agronomski pojam vezan uz uzgoj i zapravo znači "došljaka" u kulturi, krivu biljku na krivom mjestu kod uzgoja, bez obzira na to o kojoj je vrsti riječ.

Kalendar cvatnje kao pomoć

Kalendari cvatnje dragocjena su pomoć liječnicima i pacijentima koji boluju od peludne hunjavice jer im daju orijentaciju za provođenje terapije i samopomoći. No, problem je što se ne može potpuno precizno izraditi, jer promjenom klimatskih i meteoroloških uvjeta pojedinog područja može znatno varirati. Naravno ovisi i o prisutnosti različite vegetacije pojedinog područja, pa su tako u mediteranskom području alergeni druge vrste nego u kontinentalnom dijelu, a razlikuje se i vrijeme cvatnje pojedinih biljnih vrsta. Fenologija je posebna grana botanike koja se bavi praćenjem razvojnih faza biljaka i izradom peludnog kalendara.

Količina peludi u zraku mjeri se dvjema metodama:
Gravimetrijska metoda - Mikroskopska stakalca predmetnice presvučena nekom viskoznom tvari, npr. glicerinom, izlažu se na mjestu na kojem želimo odrediti količinu peludi u zraku. Nakon određenog vremena izlaganja, pod mikroskopom kontroliramo vrstu i količinu zalijepljene peludi. Najviše problema u određivanju zadaju trave, jer je pelud mnogih njihovih vrsta vrlo slična (ovalna, glatka, s jednom porom) pa se radi preciznijeg razlikovanja katkad posegne i za imunokemijskim metodama identifikacije. Pelud ostalih skupina biljaka mnogo se lakše razlikuje.
Volumetrijska metoda - Pelud se skuplja na učinkovitiji način od izlagaśnja predmetnica zraku, tj. umjetnim strujanjem zraka (usisavanjem i sl.).

Da bi se osobama koje pate od peludne hunjavice pomoglo u razdoblju cvatnje alergogenih biljaka i povećane količine peludi u zraku, u svijetu se suradnjom botanike, meteorologije i alergologije u sezoni peludi rade redoviti informativni bilteni, koji mnogim alergičarima olakšavaju prolaz kroz to razdoblje. U nas je prije nekoliko godina započet sličan trend praćenja dnevne alergološke prognoze, koja uz pojačane mjere samozaštite može znatno pomoći pacijentima u borbi protiv neugodnih, a ponekad i vrlo dugotrajnih simptoma peludne hunjavice.