Toksinom protiv spazma
Onemogućuje se prijenos živčanog impulsa sa živca na mišić zbog čega je dio mišića denerviran-relaksiran
Botulinum toksin jedan je od najsnažnijih bakterijskih toksina (računa se da bi 0,035 mg toksina ubilo čovjeka). Njemački liječnik i pjesnik Justinus Kerner (1786.-1862.) prvi je opisao botulizam uzrokovan hranom, a ujedno je bio prvi koji je razmišljao o mogućoj terapeutskoj uporabi botulinum toksina. Godine 1950. kanadski neurofiziolog Vernon B. Brooks opisuje utjecaj botulinum toksina na moguće smanjenje mišićne hiperaktivnosti.
Botulinum toksin u prirodi proizvodi Clostridium botulinum, sporogena, anaerobna, gram pozitivna, štapičasta bakterija, vretenasta izgleda, koja je široko rasprostranjena u prirodi (tlu, prašini, vodi), a ljudi dolaze u kontakt konzumiranjem hrane, primjerice kobasica ili povrća. U anaerobnim (bez kisika) uvjetima, uz specifične vrijednosti pH, spore se transformiraju u vegetativni oblik u kojem bakterije stavaraju botulinum toksin, koji se može pojesti zajedno s hranom. Znatno rjeđi oblik botulizma prvi je put opisan 1973., kada je opisan ulazak botulinum toksina u cirkulaciju iz rane zagađene Clostridium botulinum bakterijom.
Na čovjeku je prvi put primijenjen za liječenje strabizma, a primijenio ga je dr. A. B. Scott u San Franciscu. Kratko nakon toga upotrijebljen je za liječenje blefarospazma i ostalih oblika distonije. Danas se upotrebljava u liječenju čitavog niza različitih medicinskih stanja, pa i za liječenje fokalnog spazma. U kliničkoj uporabi je od 1990. godine.
Od sedam vrsta botulinum toksina koje danas razlikujemo (A, B, C, D, E, F, G), u kliničkoj primjeni su pripravci botulinum toksina (BT) tip A i B. Biološki aktivna komponenta je neurotoksin, veoma osjetljiva makromolekula, jer promjene u vrijednosti pH, izoženost svjetlu ili povišenoj temperaturi uzrokuju strukturalne promjene i konačno razgradnju makromolekula s posljedičnim gubitkom biološke aktivnosti. Oba tipa BT upotrebljavaju se uglavnom zbog njihova dugotrajna djelovanja.
Kako djeluje botulinum toksin
Posljedica primjene u mišić je blokada kolinergijske inervacije s posljedičnom parezom. Drugim riječima, onemogućuje se prijenos živčanog impulsa sa živca na mišić zbog čega je dio mišića (oko 3-4 cm oko mjesta davanja BT-a) denerviran-relaksiran. Stupanj pareze ovisi o dozi, mjestu davanja i broju mjesta primjene BT-a. Pokazalo se da je BT najbolji lijek za postizanje prolazne, višemjesečne lokalne relaksacije. Klinički vidljiv oporavak botulinum toksinom denerviranih mišića moguć je, tako da se klinička reinervacija odvija dva do tri mjeseca nakon njegove primjene.
Botulinum toksin se gotovo u cijelosti zadržava u infiltriranom mišiću i nema sistemskog djelovanja. Zato su i nuspojave rijetke, a mogu se manifestirati, primjerice, simptomima sličnim gripi, bolovima i minimalnim krvarenjem na mjestu primjene kao i parezom infiltriranih mišića što je i željeni terapijski učinak. Ipak, u velikom dijelu slučajeva ova pareza ne oštećuje normalnu funkciju mišića s obzirom na to da velik broj mišića ima širok terapeutski prozor kao i brojne agoniste, tj. mišiće koji djelomice preuzimaju funkciju infiltriranih mišića. U samim mišićima nisu opažene nekroza ili vezivne promjene tkiva.
Kod malih do srednje velikih doza BT-a primijenjenih u mišić, oko pet posto se distribuira sistemski zbog ograničene mogućnosti vezanja botulinum toksina za receptore na motornoj ploči. To može biti važno prilikom planiranja davanja visokih doza botulinum toksina u mali broj mišića. Tada je potreban oprez, tj. dozu treba postupno povećavati, kao i broj mjesta infiltracije mišića. Znaci sistemskog djelovanja, koje u pravilu traje nekoliko dana, su opća slabost, umor, površno disanje, otežano gutanje, znojenje stopala, široke zjenice. Rijetko dolazi do razvoja antitijela budući da se BT primjenjuje isključivo intramuskularno (u mišić), gdje se u cijelosti veže pa imunološki sustav našeg tijela nije izložen njegovu djelovanju. Botulin toksin ne može direktno oštetiti središnji živčani sustav jer je riječ o makromolekulama koje ne prolaze kroz krvnomoždanu barijeru.
Ne preporuča se kod Lambert Eatonova sindroma i Miastenije gravis, trudnica i pacijenata s teško oštećenom hemostazom (zgrušavanjem krvi).
U Hrvatskoj je dostupan samo BT A (Botox) koji se primjenjuje posljednjih desetak godina u KBC Zagreb, KB Sestara milosrdnica Zagreb, KB Split, KBC Rijeka... Od 2003. uspješno se primjenjuje u liječenju fokalnog spazma i u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama. Prva veća iskustva u liječenju spazma djece i odraslih s BT-om A u Hrvatskoj, koja su klinički i statistički bila značajna, iznesena su na I. hrvatskom kongresu iz neurorehabilitacije i rehabilitacijske neurologije 2004. godine u Osijeku.
|
