Riječ je o vremenu
Mnogo više pozornosti pridajemo satovima koje nosimo na zapešću nego onima koje smo dobili još u majčinoj utrobi
Žaruljom od 100 wata do redovite menstruacije
Izlaganje svjetlu, od iznimne važnosti za glavne dnevne ritmove, može pridonijeti i redovitosti menstruacija. Ženama s neredovitom menstruacijom autori "Tjelesnog sata" preporučuju da rabe nezasjenjenu svjetiljku sa žaruljom od 100 wata. Postave je otprilike metar od glave, upale u vrijeme odlaska na počinak od 13. do 17. dana ciklusa i ostave uključenu cijelu noć.
Godine 1996. Američka medicinska udruga (AMA) zatražila je od Gall up organizacije istraživanje: znaju li liječnici i javnost da se simptomi mnogih uobičajenih bolesti pogoršavaju u određeno doba dana ili noći, a smiruju u drugome vremenskom razdoblju? Kad se najčešće javljaju srčani udari ili napadaji astme? Kad su simptomi sinuitisa, prehlade, kihanja te drugih alergija i peludne groznice najgori? Kad je srčani tlak najviši?
- Većina liječnika odgovorila je pogrešno na svako postavljeno pitanje.
- Prosječna odrasla osoba također je pogriješila.
- Čak i osobe s bolestima uključenima u ovo istraživanje nisu raspolagale važnim činjenicama koje bi im mogle pomoći u poboljšanju njihova zdravlja i, možda, spasiti živote.
- I liječnici i pacijenti željeli su više informacija o tome kako doba dana utječe na bolest i zdravlje.
Potraga za spoznajom
Srčane bolesti i depresija liječe se svjetlom
Florence Nightingale, preteča suvremenih medicinskih sestara, tvrdila je da bi bolesnikovo lice trebalo uvijek biti okrenuto prema svjetlosti. Borila se za osunčane prostorije i otvorene prozore u bolnicama. Znanstvenici sa Sveučilišta Alberta u Edmontonu, u Kanadi, nedavno su potvrdili te oštroumne zamisli. Otkrili su da, ako se osoba koja je preživjela ozbiljan srčani udar smjesti u sunčanu sobu, umjesto u neku tmurnu i zatamnjenu, svjetlost će uvelike povećati šanse za preživljavanje. Ista terapija pomaže i osobama koje pate od depresije - brže se oporavljaju.
Većina nas ne zna na sat. Tjelesni sat. Mnogo više pozornosti pridajemo satovima koje nosimo na zapešću nego onima koje smo dobili još u majčinoj utrobi.
Ručni sat pokazuje samo jedno vrijeme: svjetsko. Na to vrijeme treba paziti ako se udajete ili ženite, morate li uloviti vlak ili želite pogledati vijesti na TV-u. Ali niti jedan ručni sat neće vam reći kad najbrže razmišljate, kad najbolje zbrajate ili najčešće udarate reketom tenisku lopticu. Pogledavši na sat, možete pomisliti "vrijeme je za jelo" ili "vrijeme je za spavanje", iako vaš želudac nije prazan, ili niste počeli ni zijevati. Da biste osjećali glad ili pospanost, vaš mozak mora "paziti na vrijeme", morate imati mozak s vlastitim satom. Biološkim satom. To je hardverski sustav koji povezuje vaše dnevno ponašanje s ritmovima našeg planeta i radi u pozadini naših života, trenutačno se prilagođavajući okolnostima.
Većina nas misli da nam životi protječu u skladu sa svjetskim satom. I doista, često se bunimo da nas taj sat gazi, pritišće, kao što je govorio Shakespearov junak kralj Richard III - "vrijeme me uništava". Život na brzoj traci nas privlači, ali i pretvara u njegove robove. Na poslu, šaljemo tone i tone faks i e-mail poruka, čak i osobama u susjednim uredima. Ubrzali smo svoj ritam prema ritmu internet vremena, strepeći zbog ikonice na zaslonu računala koja nas upozorava na kašnjenje od nekoliko sekundi, zaslonu koje svojim oblikom podsjeća na već zastarjelo stakalce satnog mehanizma.
Tko još ima vremena posjećivati prijatelje? Ili čitati knjige i časopise nagomilane na noćnim ormarićima? Gdje i kad pronalazimo takozvano slobodno vrijeme za našeg partnera ili djecu? Otprilike 47 milijuna Amerikanaca radi honorarne poslove tijekom vikenda.
Spoznaja da je noć pravo vrijeme za san izblijedjela je pred činjenicom da su vam u bilo koje doba dana ili noći na raspolaganju stotine televizijskih programa, kao i mogućnost dostave hrane u kuću, čak i u manjim mjestima. Ako ne možemo zaspati ili spavati ili se, pak, ujutro razbuditi, skloni smo gunđati zbog lošeg sna, ali pravi problem može biti pogrešno vrijeme odlaska na počinak. Većina ljudi ne zna da taj pokvareni sat mogu popraviti i sami.
Tijekom vožnje automobila pijemo kavu, gutamo fast food hranu i brbljamo na telefon. Neki automobili čak imaju mogućnost slanja telefaks poruka. U Americi mačke postaju sve omiljeniji kućni ljubimci, na uštrb pasa; mačke ne treba voditi u šetnju. Prosječna žena u New Yorku zarađuje kao osobni agent za kupnju. Ona za svoju prezaposlenu klijenticu odabire odjeću... iz kataloga. Našim životima dominira ono što bi Stephen Berman, autor "Hiperkulture", nazvao "moć sadašnjeg trenutka". Oponašamo Ludog Zeca (iz knjige "Alica u zemlji čudesa"; Lewis Carrol, op. prev.), neprestano se žaleći: "Zakasnit ću. Zakasnit ću, na vrlo važnu stvar".
Satni mehanizam u vašem mozgu određuje hoćete li biti mrzovoljni ujutro prije nego što popijete kavu, koliko brzo možete napisati pismo i koliko precizno ćete provjeriti ima li u tekstu pogrešaka, koliko vremena vam treba da na biciklu prijeđete deset kilometara, hoćete li zaspati kad čujete simfoniju, kad će vam se "aktivirati" čir, i tako dalje. Poput krokodila u Petru Panu, taj sat nosimo u sebi kamo god idemo. Mnogi među nama ne čuju njegove otkucaje.
|
