Interna medicina

Hepatitis A - bolest nečistih ruku

Rizični su čimbenici u našoj sredini direktni kontakt sa zaraženom osobom, hranom i vodom, zatim rad ili boravak u centrima za dnevnu njegu, uzimanje droga te putovanje u endemsko područje

Hepatitis A virus (HAV) najčešći je uzročnik virusnog hepatitisa. Glavni način prijenosa od osobe do osobe je fekalno-oralnim putem. Kolika je zaraznost, pokazuje podatak da 70 do 90 posto osoba izloženih virusu dobije bolest. Virus se nakon infekcije umnožava u citoplazmi jetrenih stanica (hepatocita), a oštećenje jetre nastaje primarno zbog imunološkog odgovora domaćina, iako je opažen i citopatski učinak virusa u kulturi jetrenih stanica (oštećenje u samoj stanici). Premda je tijekom akutne infekcije virus prisutan u krvi, za širenje infekcije najvažnije je njegovo izlučivanje fecesom. Inficirane osobe su najinfekcioznije tjedan dana nakon pojave simptoma, no virus se u nekih bolesnika stolicom može izlučivati dulje vrijeme. Virus se u stolici nalazi u visokim koncentracijama i nakon izlučivanja se lako širi među populacijom jer je otporan na degradaciju od čimbenika okoliša. Stoga su virusom kontaminirani voda i hrana važan izvor širenja infekcije. Očito je da se rizik infekcije može smanjiti izbjegavanjem kontakta s inficiranim osobama te pridržavanjem strogih higijenskih mjera. Tako u endemskim krajevima (određena ograničena područja s masovnim obolijevanjem) treba prokuhavati vodu za piće i izbjegavati nekuhano voće i povrće.

Prirodno kretanje bolesti

Iako je HAV prisutan svugdje u svijetu, prava je učestalost podcijenjena jer je bolest u mnogim slučajevima blaga i neprepoznata, a epidemiološka slika hepatitisa A ovisi o ekonomskom stanju pojedine zemlje. U razvijenim zemljama se hepatitis A javlja sporadično, no opažaju se manje epidemije svakih sedam do deset godina. Katkad se bolest češće javlja sezonski u jesen ili ranu zimu, što se objašnjava povećanom izloženošću djece virusu hepatitisa A tijekom ljeta.
Bolest se najčešće javlja u starije djece i adolescenata, kad je češće praćena simptomima, što omogućava bolju registraciju i uvid u učestalost. Istodobna pojava nekoliko slučajeva u takvim uvjetima upućuje na kontaminaciju izvora pitke vode ili izbijanje bolesti u institucijama zatvorenog tipa.
Rizični su čimbenici u našoj sredini direktni kontakt sa zaraženom osobom, hranom i vodom, zatim rad ili boravak u centrima za dnevnu njegu, uzimanje droga te putovanje u endemsko područje. Učestalost hepatitisa A u nezaštićenih putnika u zemlje u razvoju je 3:1000 putnika na mjesec za putnike koji tamo kratko ostaju i borave u dobrim hotelima zapadnog standarda, a raste na 20:1000 putnika na mjesec u onih koji borave dulje i u lošim uvjetima. Populacije s rizikom su radnici u kanalizaciji, osoblje koje čisti u bolnicama, osoblje u jaslicama i medicinsko osoblje koje radi na dječjim odjelima, osobito medicinske sestre. Seroprevalencija (prokuženost, tj. prisustvo protutijela na HAV) u razvijenim zemljama varira od 13 posto u Švedskoj do 62 posto u Australiji.
Hepatitis A je endemičan u zemljama u razvoju s lošim higijenskim uvjetima. Većina osoba u takvim se uvjetima zarazi već u djetinjstvu, dakle u dobi kada je bolest najčešće blaga i bez simptoma, zbog čega su epidemiološki izvještaji nepotpuni, a procjena učestalosti preniska. Do desete godine većina je osoba u takvoj zajednici imuna, a zaštitna antitijela prisutna su u gotovo svih odraslih.