Kako bi trebalo podučavati...
Autor: Anka Dorić, dr. med., spec. transfuzijske medicine, voditeljica laboratorijske dijagnostike i savjetovališta za spolno prenosive bolesti |
objavljeno u broju 43 (8/05)
|
1. Ljudska bića nisu samo jedna u nizu vrsta evolucijskih bića.
Ljudsko tijelo je posebno i jedinstveno u nerazdvojivosti "some" i "psihe" ( tjelesnog i duhovnog).
2. Ljubav je duhovne, a ne samo biološke prirode.
Fizička zajednica dvije osobe koje se vole je tjelesni i duhovni događaj. To je najintimnija zajednica dviju bliskih osoba.
3. Djeci treba govoriti o "ljudskom biću", a ne o "ljudskoj anatomiji".
Samo znanje latinske terminologije koštanog sustava ne sprječava prijelome kostiju. Tako i proučavanje medicinske terminologije intimnih dijelova tijela na ulični način ne promovira zdrav odnos prema spolnoj zajednici dviju osoba. Značenje intimnih dijelova tijela proizilazi upravo iz konteksta intimne povezanosti dviju osoba koja prelazi okvire tjelesnog.
4. Eksplicitne spolne maštarije i izražavanje mogu biti štetni za djecu.
Neurokemijska znanost potvrdila je da je maštanje realistično ljudskom mozgu bez obzira je li zadatak znanstvenog, edukativnog ili pornografskog karaktera. Seksualno eksplicitni mediji pružaju efekt opscene (bestidnosti) i negativno utječu na razvoj mladog mozga u fiziološkom i neurokemijskom smislu. Izlaganje eksplicitnim crtežima napada privatnost i prirođenu skromnost djeteta i izlaže dijete riziku.
5. Javna, neodgojna "edukacija" o spolnosti mladima više šteti nego koristi.
Spolna osviještenost, spolno zadovoljstvo ili apstraktni koncept znanja o spolnosti povijesno su često bili samo paravan za slike i jezik seksualnog karaktera. Spolni osjećaji i zadovoljstvo privatnog su karaktera.
6. Seks je stvar ponašanja, a ne identiteta.
Krepost i vjernost održiva je i pozitivna. Spolnim nagonima trebalo bi razumno upravljati.
7. Bračna zajednica osigurava zdravo i sigurno izražavanje intimnosti.
Doživotna, obostrano vjerna, monogamna bračna zajednica je očekivani standard. Spolne veze izvan braka najčešće predstavljaju fizički i emotivni rizik, a djeca rođena u takvim zajednicama prosječno su u većem fizičkom i emotivnom riziku od djece koja žive s oba roditelja u prosječnoj obitelji.
8. Seks je kreativan, a ne rekreativan.
Ovaj jednostavni koncept roditelji bi trebali usaditi u svijest mladih. Dvoje ljudi koji se vole postaje simbolično "nova", kvalitetna osoba, sastavljena od dva bića. Kad djeca tako shvate spolni čin, apstinencija izvan braka ima smisla.
9. Seks je odgovornost odraslih, a ne dječje pravo.
Razvoj djeteta bi trebao biti slobodan od seksualne propagande odraslih. Sposobnost djece da apstraktno razmišljaju podudara se s hormonalnim promjenama u pubertetu. To je upravo pravo vrijeme za objašnjavanje tih funkcija, uz naglašavanje privilegija i odgovornosti odraslih.
10. Opći neodstatak potrebe dobrog odgoja i lijepog ponašanja štetno djeluje na razvoj osobne slobode u pozitivnom smislu te riječi.
Da bismo sačuvali osobnu slobodu, potrebno je podučavati mlade naraštaje da cijene krepost i čistoću.
|
