Endokrina orbitopatija - bolest koju otkrivaju vjeđe
U bolesti distiroidne orbitopatije veoma je važno poznavati sebe, kritički reagirati na promjene i obratiti se liječniku na vrijeme
Moderno doba donijelo je pojačan životni tempo, koji postavlja brojne zahtjeve ljudskom organizmu. Oni su često psihološki i fizički pretjerani, a kao odgovor katkad dolazi do kratkog spoja u imunološkom sustavu koji nazivamo autoimuna bolest. Jedan oblik autoimune bolesti je i distiroidna orbitopatija, tj. promjene na očima često udružene s poremećajem rada štitne žlijezde.
Bolest češće zahvaća žene, ali se javlja i kod muškaraca, u nešto kasnijoj životnoj dobi od žena. važni činitelji rizika su pušenje, pretjerana tjelesna težina, povišen krvni tlak, šećerna bolest i druge autoimune bolesti, primjerice reumatoidni artritis. Pojačana funkcija štitnjače prati orbitopatiju u 77 posto slučajeva, iako ne mora biti znakova prateće promjene funkcije štitne žlijezde.
Promjene koje uznemiruju...
Znakovi bolesti vrlo su raznoliki. Izgled bolesnika i subjektivne smetnje mogu biti neznatno promijenjeni, pa se rani znakovi koji put ne prepoznaju, nego se češće pripisuju alergijskoj upali spojnice oka. Nije rijedak ni nagli nastup bolesti s promjenama na očima koje izrazito uznemiruju. Stoga ćemo upozoriti na one najčešće.
Promjene na vjeđama najčešće su vezane uz proširenje vjeđnog rasporka, jednostrano ili obostrano, s čim je povezano prorijeđeno treptanje. Zbog tih promjena smanjena je zaštita prednjeg dijela oka, odnosno povećana izloženost oka sušenju i vanjskim utjecajima. Bolesnici to najčešće primjećuju kao osjećaj pečenja i stranog tijela, odnosno pijeska u očima. Često se žale na pojačano suzenje, što uglavnom nije povezano s povećanom produkcijom suza nego se zbog napetosti vjeđa suze prelijevaju preko njihova ruba. Rjeđe se nalazi retrakcija (podignuta vjeđa kao u čuđenju) na strani bolesnog oka, a ptoza (spuštena vjeđa) na zdravoj strani
(slika 1, 2).
 
Slika 1 i 2 Retrakcija (podignuta vjeđa kao u čuđenju) na strani bolesnog oka, a ptoza (spuštena vjeđa) na zdravoj strani
Ono što tu situaciju karakterizira jest da su bolesnici više uznemireni spuštenom vjeđom nego razrogačenim očima.
Edem (otok) vjeđa, koji je izražen ujutro, a tijekom dana se smanjuje, također je jedan od ranih znakova bolesti.
Zbog promjena koje se događaju iza očne jabučice dolazi do pomaka očne jabučice prema van (slika 3), jednostrano ili češće obostrano.
Slika 3 Obostrani pomak očne jabučice prema van
Ta promjena upućuje na izraženiju bolest i svakako zahtijeva oftalmološki pregled i obradu. Izbočenost očne jabučice može biti praćena i promijenjenom pokretljivošću, što bolesnik, ovisno o naglašenosti, doživljava kao smetnje vida ili izrazite dvoslike. Dvoslike mogu biti i prvi znak bolesti. Ako su blago izražene, bolesnik ih može shvatiti kao slabljenje vida, a kad su izrazite, onemogućuju binokularni vid (gledanje s dva oka).
U okviru današnjih mogućnosti dijagnostike i liječenja, raznolikost prezentacije bolesti zahtijeva pojedinačan pristup svakom bolesniku. Bitno je što prije postaviti točnu dijagnozu bolesti. Naravno da je točan opis teškoća i općeg stanja moguć samo ako imamo neke spoznaje o bolesti. Upravo zato i predočavamo taj problem. Tako ćete omogućiti i liječniku primarne zdravstvene zaštite brže upućivanje na ciljanu obradu te postavljanje točne dijagnoze. Tek tada moguć je početak liječenja, usmjeren ponajprije na određivanje i reguliranje funkcije štitne žlijezde i hipofize, što je u domeni specijalista internista endokrinologa.
Od zaštite do operativnog zahvata
Kad su promjene blago izražene i vezane uz osjećaj suzenja, pečenja ili manjka suza, liječenje se sastoji u zaštiti prednjeg segmenta oka, najčešće umjetnim suzama i zaštitnim naočalama. Kod izrazitijih promjena rožnice treba dodatno zaštiti oko tijekom noći slojem gela ili masti sa ili bez primjene vlažne komore.
Kad su infiltracija i edem izraziti u prednjem dijelu orbite, a bez znakova jače infiltracije u njezinu stražnjem dijelu, režim života i prehrane, primjena diuretika i određeni položaj glave smanjit će subjektivne simptome.
Retrakciju vjeđa u aktivnoj fazi bolesti (što određuje oftalmolog) moguće je vrlo uspješno riješiti primjenom botulinum toksina tipa A u područje odgovornog mišića (slika 4, 5).
 
Slika 4 i 5 Prije i poslije primjene Botulinum toksina tipa A
Botulinum toksin primjenjuje se i kod poremećaja motorike s dvoslikama, i to u područje uz mišić čiji je rad poremećen. Na žalost, njegovo je djelovanje vremenski ograničeno, ali neki put dovoljno da prekine loš tijek bolesti. U slučajevima kad je bolest još aktivna, a lijek prestane djelovati, može se, čak je i poželjno, davati u određenim vremenskim razmacima nekoliko puta, naravno pod strogom kontrolom liječnika.
U dinamičkoj fazi bolesti primjena kortikosterida ima protuupalni, imunosupresorski i inhibitorni učinak, a ovisno o primijenjenoj dozi i vremenu davanja, to se postiže u vrlo kratkom roku. Takav učinak postiže se i primjenom botulinum toksina u odabranim slučajevima, kao i radioterapijom, ali tada se puni učinak očekuje tek nakon nekog vremena. Kad liječenje kortikosteroidima ne daje zadovoljavajuće rezultate, vidna funkcija pada, a integritet oka je ugrožen, pa je potreban operativni zahvat kojim se postiže širenje struktura orbite u okolne sinuse (tzv. koštana dekompresija orbite).
U statičkoj fazi bolesti dolaze do izražaja posljedice bolesti, pa je i liječenje tako usmjereno. Tada se liječi najčešće operativnim zahvatom ili primjenom botulinum toksina na svaki znak zasebno.
Na kraju, možemo zaključiti da je u bolesti distiroidne orbitopatije vrlo važno poznavati sebe, kritički reagirati na promjene i obratiti se liječniku na vrijeme. Pravodobno postavljanje dijagnoze i početak terapije osnovni su preduvjet socio-ekonomski rehabilitiranog i dugoročno zadovoljnog i zdravog pacijenta.
|
