Što kažu mladi
Rezultati ankete pokazuju da učenici znaju kako je droga štetna, ali ne misle da bi mogli postati ovisni...
Zbog relativna neiskustva i određene sklonosti rizicima, upravo su adolescenti najrizičnija i najugroženija populacija. To razvojno razdoblje i inače donosi potrebu za samopotvrđivanjem i izgradnjom samostalnih stavova i načina ponašanja, kojima je ponekad temeljni cilj odudaranje od ponašanja i stavova odraslih.
Eksperimentiranje s bilo kojim sredstvom ovisnosti u mladih potaknuto je:
- radoznalost 17%
- afirmacija među vršnjacima 43%
- osobni problemi 29%
- redukcija neugode 25%
- hedonizam 27%
- problemi u obitelji 9%
- neznanje 1%.
| Ishod rizika od razvoja ovisnosti po razvojnim fazama |
| rani eksperimenti |
zloporaba |
ovisnost |
| DJETINJSTVO |
ADOLESCENCIJA |
ODRASLA DOB |
| apstinencija |
apstinencija ili ograničeno eksperimentiranje |
umanjen rizik zloporabe |
Da bismo bolje predočili sliku stanja, donosimo rezultate ankete u Zagrebu iz istraživanja "Zloporaba opojnih droga među adolescentima" (Galić i suradnici - Centar za prevenciju ovisnosti grada Zagreba, 2001.):
1. Jesi li već došao u kontakt s osobom koja konzumira neku ilegalnu drogu:
- 8. razred OŠ 60%
- 1. razred SŠ 81%
- 2. razred SŠ 83%
- 3. razred SŠ 87%
- 4. razred SŠ 93%
2. Je li ti netko ponudio drogu ili te nagovarao da je probaš?
- nitko me nije nagovarao 52%
- bliski prijatelj, prijateljica 20%
- sam sam odlučio probati 16%
- stariji dečki, cure 5%
- dileri 2%
3. Misliš li da bi mogao postati ovisan o drogi?
- jako se bojim toga 3%
- pomalo se pribojavam 12%
- uopće ne 85%
4. Zašto mladi ne bi trebali uzimati drogu?
- općenito je štetna, loša 48%
- štetna je po zdravlje 51%
- stvara ovisnost 9%
5. Povezanost pušenja i pijenja sa zlouporabom droga:
- ne piju, ne puše 9% - 6%
- piju, ne puše 24% - 12%
- ne piju, puše 46% - 22%
- piju, puše 67% - 36%
- piju, puše, uzimaju droge 62%
Iz ovih rezultata možemo vidjeti kako je i pušenje cigareta i uživanje alkohola povezano s uzimanjem droga i zapravo je početak puta u ovisnost o drogama.
6. Jesi li probao neku ilegalnu drogu prije 15. godine?
- 1. razred SŠ 25%
- 2. razred SŠ 14%
- 3. razred SŠ 14%
- 4. razred SŠ 8%
7. Konzumacija marihuane - barem jednom u životu:
- 8. razred OŠ 14%
- 1. razred SŠ 37%
- 2. razred SŠ 39%
- 3. razred SŠ 48%
- 4. razred SŠ 53%
8. Konzumacija ecstasyja - barem jednom u životu:
- 8. razred OŠ 1%
- 1. razred SŠ 8%
- 2. razred SŠ 8%
- 3. razred SŠ 14%
- 4. razred SŠ 11%
Tijekom srednje škole više od polovice adolescenata proba neku od ilegalnih droga, više od 40 posto postat će ovisno o pušenju duhana, 30 posto prekomjerno će piti alkohol, a oko pet posto će imati ozbiljne probleme vezane uz uzimanje ilegalnih droga. Oni koji prvi put probaju, kao najčešći razlog uzimanja navode afirmaciju među vršnjacima, a oni koji su već uzeli drogu navode hedonizam.
U školskoj godini 2003./2004. liječnici naše Službe za zaštitu školske djece i mladeži održali su svim osmim razredima predavanje ili tribinu na temu ovisnosti i tom prilikom proveli anketu čije rezultate iznosimo. Usporedili smo uzorak seoskih i gradskih škola i evo do kakvih smo rezultata došli:
- 42% učenika u gradu i 21% u selu došlo je u kontakt s osobom koja konzumira neku ilegalnu drogu
- 13% učenika u gradu i 10,7% u selu bilo je nagovarano da proba neku drogu
- 87% u gradu i 82% na selu misli da ne bi moglo postati ovisno o drogi
- 14% u gradu i 12% na selu puši cigarete
- 6% u gradu i 3% na selu dosad je probalo neku ilegalnu drogu.
Na pitanje zašto ne bi trebali uzimati drogu, prilažemo najzanimljivije odgovore:
- droga je štetna za zdravlje
- uništava život i vodi u smrt
- zahtijeva mnogo novca i vodi u kriminal
- uzimajući drogu ubijamo samo sebe
- pati cijela obitelj i prijatelji
- u životu ima mnogo ljepših stvari od droge
- svi problemi mogu se riješiti i ne treba tražiti utjehu u drogi
- život bez droge je ljepši.
Rezultati naše ankete pokazuju da naši učenici znaju da je droga štetna, ali zbog svoje adolescentne sklonosti rizicima ne misle da bi mogli postati ovisni o nekom sredstvu. Postotci su manji od hrvatskog prosjeka i, naravno, manji na selu nego u gradu.
Testiranje na opojne droge
Vrlo malo roditelja kojima se u kući dogodila droga može reći da su u prvom trenutku učinili sve da se suprostave problemu. Testiranja koja se mogu provoditi samo su jedan od prvih koraka roditelja koji posumnjaju da njihovo dijete eksperimentira s nekim sredstvom, a kao mjera ranog otkrivanja samo je karika u lancu stručnog postupka u zajedničkim naporima zajednice i stručnjaka da spriječe razvoj zloporabe droga. Rano otkrivanje uporabe droga jedan je od preduvjeta za uspješnu prevenciju razvoja bolesti ovisnosti, pa se testiranje u rizičnih pojedinaca treba u tom smislu i primjenjivati. Već i sama spoznaja o mogućnosti testiranja na droge adolescentu može biti razlog da prestane uzimati droge, za drugog može biti razlog da prestane s eksperimentiranjem ili kaže "ne" eksperimentiranju.
Testiranja na opojne droge mogu provoditi osposobljeni zdravstveni djelatnici. U slučajevima individualnog testiranja rizičnih pojedinaca, ostaje pitanje kako prevladati barijeru "povjerenje - sumnja" i kako prijeći taj prag međusobnih odnosa. Međutim, ako roditelji imaju razloga posumnjati u to da dijete eksperimentira s drogama, ima pravo zatražiti stručnu pomoć. Službena testiranja provode se u županijskim centrima za prevenciju ovisnosti, gdje se roditelji mogu prijaviti sa svojim djetetom. Centri za prevenciju ovisnosti i izvanbolničko liječenje djeluju u Hrvatskoj od 1993. kao dio programa nacionalne strategije suzbijanja zloporabe droga.
Najčešći uzorak za testiranje je mokraća. Razina uzete supstancije i njezinih metabolita nalazi se u visokim koncentracijama, s dugim poluvremenom izlučivanja. U povremenih konzumenata, ecstasy se može dokazati od prvog do trećeg dana nakon konzumacije, kokain već za pola dana do dan, marihuana od drugog do petog dana, a heroin od prvog do trećeg.
Zasad u Hrvatskoj nema testiranja učenika u školama, osim u začecima u nekim županijama, jer nema osposobljenog kadra za testiranje prema svjetskim standardima. S obzirom na to da je ipak riječ o maloljetnicima, moguće testiranje trebalo bi regulirati i zakonom. Ključni je problem, s kojim se prije svake odluke o populacijskom testiranju treba suočiti, što učiniti u slučaju pozitivnog nalaza. Za takve situacije treba imati točno razrađene algoritme ponašanja i postupanja, jer samo testiranje ne rješava problem. Ako takvi naputci nisu razvijeni, a uzevši u obzir sva ograničenja populacijskog testiranja, ono kao screening u zdravoj populaciji gubi smisao.
|
