Tema broja: Ovisnosti - budi jak nemoj početi

Pokazatelji visokog rizika

Temeljni pokazatelji za razvoj ovisničkog stila života su slab školski uspjeh, problemi u ponašanju, loše socijalne vještine i eksperimenti s drogama

Karakteristike ponašanja i osobitosti rizične djece koja bi mogla krenuti u ovisnost

• Od malena su neposlušna, izražavaju samovolju, ističu svoje "ja", izraženije su osjetljiva i povredljiva.
• Znatno više od drugih, zbog preosjetljivosti, opterećuju se poremećajem međuljudskih odnosa među bližnjima i lakše se razočaraju u ljudima.
• Teže nalaze smisao u životu, bave se "dubljim pitanjima", depresivnija su, povučenija i nesigurnija.
• Imaju naglašenu potrebu da im se odmah i bez odlaganja ispuni želja ili nešto što doživljavaju kao ugodu, a nisu sklona povećanju obveza.
• Djeca mnogo osjetljivija na loše što drugi čine njima, nego obrnuto. Od bližnjih stalno očekuju razumijevanje i rješavanje njihovih problema.
• Pokazuju izraženu agresivnost, prkos, sklonost suprostavljanju autoritetima u obitelji i školi, a nisu sklona poslušnosti.
• Neobuzdano znatiželjna, motorički aktivna, pretjerano samopouzdana, sklona riziku, druženju, zabavi i koja će se, ne razmišljajući, radi ugode izložiti i neugodnim posljedicama.
• Djeca čudna ponašanja koja nepredvidivo reagiraju, kod koje je moguć razvoj psihotičnog poremećaja.
• Koja ne žele biti konformisti, zagovornici su hedonističke filozofije i zanimaju ih droge.

Posljedice i mogućnosti izlječenja

Kao što se ovisnost razvija kao samopodržavajući proces koji traje godinama, tako i liječenje te bolesti mozga treba promatrati kao proces koji ponekad, kao i kod drugih kroničnih bolesti, traje godinama, pa i doživotno.
Akutno uzimanje droga izrazito mijenja funkciju mozga, a prolongirano uzrokuje degenerativne promjene u mozgu koje ostaju dugo nakon što osoba prekine s uzimajem droge. Od početka uzimanja droga i nakon što se razvila ovisnost, pa do prve intervencije prođe pet do devet godina. Ovisan mozak razlikuje se od zdravog po promjenama u metaboličkim aktivnostima i dostupnosti receptora, tj. riječ je o "intoksiciranom mozgu".
Liječenje je zato vrlo složeno, dugotrajno i iscrpljujuće, a rehabilitacija i socijalna integracija vrlo često ne uspijevaju zbog poremećene osobnosti ovisnika. Umjesto da su na kraju adolescentne dobi (dvadesetak godina) formirane osobe koje postupno preuzimaju odgovornost za svoju budućnost, teško su deformirane i karakterno promijenjene, nesposobne za samostalan život.
Svrha je procesa liječenja da se uz prekid uzimanja droga postigne i napredak u smislu sazrijevanja tih mladih ljudi, pronaženja samokontrole i prihvaćanja odgovornijeg ponašanja. Detoksikacija kroz bolnički i izvanbolnički tretman samo je dobar početak tih nastojanja.

Prema nacionalnoj strategiji suzbijanja zloporabe droga, od 1993. u program liječenja uključeni su:

• Centri za prevenciju ovisnosti i izvanbolničko liječenje - županijski centri koji imaju svoj program i ovisnici uključeni su u metadonsku terapiju.
• Terapijske zajednice i komune koje provode rehabilitaciju i socijalizaciju liječenih ovisnika nakon detoks-programa.
• Bolnice (bolničko liječenje) - u KB Sestre milosrdnice i Specijaliziranoj bolnici za psihijatrijsko liječenje.

Gotovo nema smisla hospitalizirati ovisnike da bi se oslobodili apstinencijske krize, ako im se neposredno nakon demisije ne osigura nastavak suportivnog izvanbolničkog programa barem dvije godine. Tek dugotrajnim praćenjem ovisnika, specifičnom psihoterapijom i koliko je god više moguće, provođenjem obiteljskog postupka, moguće je umanjivati žudnju za drogom. Ako se dovoljno dugo ustraje u tom smislu, a nekad treba pet i više godina, moguće je riješiti pitanje recidiva, odgovora neurobiokemijskih struktura mozga. Osim bolesti mozga, negativan utjecaj uzimanja droga za zdravlje ima i infekcija HIV virusom, virusom hepatitisa B i C, kojim je zaraženo 60 posto ovisnika o heroinu, kao i posljedice tih infekcija na organizam ovisnika.