Sindromi prenaprezanja u profesionalnim aktivnostima
Ponavljajući, identični pokreti i radnje vremenom mogu izazvati upalni proces, a ako nisu prepoznati, i ozbiljno oštećenje tkiva
Sindromi prenaprezanja vrlo se često javljaju u profesionalnim aktivnostima zbog ponavljanja identičnih pokreta i radnji, pri čemu može doći do upalnih procesa, pa i oštećenja tkiva. Ima ih nekoliko, a iscrpnije ćemo opisati način nastanka i liječenje dvaju vrlo čestih sindroma - teniskog lakta i sindroma karpalnog kanala.
Epikondilitis humeri
Terapija lateralnog epikondilitisa
Poprečna masaža
Balističko istezanje mišića ispružača (ekstenzora) šake
Epikondilitis humeri je upala tetiva na vanjskoj (lateralnoj) ili unutarnjoj (medijalnoj) strani nadlaktične kosti. Prvi su put simptomi opisani davne 1873. godine, najprije kod tenisača, a poslije i kao profesionalno oboljenje zidara, tesara, limara, pekara, postolara i violinista, dakle kod profesija s učestalom kontrakcijom mišića podlaktice.
Epikondilitis se pojavljuje podjednako u oba spola, najčešće u srednjoj životnoj dobi između 30. i 50. godine života i češće u dominantnoj ruci, a oboljenje obiju ruku vrlo je rijetko. Lateralni epikondilitis, koji se pojavljuje i do 10 puta češće nego medijalni, nazivamo i teniski lakat, a medijalni epikondilitis naziva se lakat bacača koplja.
Iako se epikondilitis humeri uglavnom povezuje sa sportom, u praksi ga mnogo češće srećemo kao profesionalno oboljenje operatera na računalu, daktilografa, kirurga, zubara, profesionalnih vozača, kuhara, i svih drugih profesija u kojima se kontrakcije mišića izvode forsirano ili protiv otpora.
Bol u nadlaktičnoj kosti - Epikondilitis humeri jedan je od najpoznatijih i najčešćih sindroma prenaprezanja. Glavni simptom je bol u području unutarnje ili vanjske strane nadlaktične kosti, koja se može širiti u podlakticu i šaku. U najvećem broju slučajeva nastaje postupno i u početku je blažeg intenziteta, no učestalim ponavljanjem pokreta pojačava se do vrlo intenzivne boli koja onemogućuje izvođenje radnih aktivnosti. Nagli nastanak boli najčešće je povezan s vrlo snažnim pok-retom, npr. bacanjem teškog predmeta. Učestale i ponavljane mišićne kontrakcije rezultiraju kroničnim prenaprezanjem mišićno-tetivnog aparata, smanjenom prokrvljenošću, prenadraženim živčanim završecima te upalnom reakcijom koja može prouzročiti oštećenje tetive.
S obzirom na dugotrajno opterećenje i ponavljajuće kontrakcije mišića podlaktice, teško je prepoznati sindrom prenaprezanja u početnom stadiju i pravodobno reagirati. U dijagnostici su važni klinički pregled i testovi prenaprezanja. U sklopu kliničkog pregleda provocira se bol pritiskom na hvatište mišića na vanjskoj strani nadlaktice koji omogućuju ispružanje šake i prstiju, pri čemu se bol očituje na unutarnjoj strani podlaktice sve do šake, a katkad i prstiju.
Teniski lakat - Kod teniskog lakta točka najjače boli je vanjska strana nadlaktične kosti. Bol se može širiti vanjskom stranom podlaktice do šake, a u nekim slučajevima do prstiju. Može biti vrlo intenzivna, tako da pacijent ne može podignuti lakši teret niti okrenuti ključ u bravi. S obzirom na intenzitet simptoma, postoje četiri stupnja:
1. stupanj - blaga bol nekoliko sati nakon aktivnosti
2. stupanj - bol na kraju ili odmah nakon aktivnosti
3. stupanj - bol prisutna za vrijeme aktivnosti i pojačava se nakon prestanka
4. stupanj - konstantna bol koja potpuno onemogućuje aktivnost.
Liječenje - Neoperativno liječenje treba početi odmah pri pojavi prvih simptoma. Tu se najčešće i griješi, jer se prvim simptomima ne pridaje dovoljna pozornost i ne mijenja se intenzitet aktivnosti. Liječenje se temelji na načelima ublažavanja boli i kontrole upale mišićno-tetivnog aparata, pospješivanja cijeljenja i kontrole daljnjih aktivnosti. U prvoj fazi najvažniji je odmor od radnih i sportskih aktivnosti. Primjenjuje se led i drugi oblici krioterapije nekoliko puta na dan, koji ublažavaju bol, potiču cirkulaciju i smanjuju otok. Uz to, treba podizati zahvaćenu ruku i nositi ortozu za ručni zglob koja održava šaku u ispruženom položaju od 20 stupnjeva, čime se tetiva oslobađa prekomjerne napetosti, a omogućuje puna pokretljivost prstiju i lakta. U drugoj fazi nastavlja se s krioterapijom i počinje individualno doziranim programom kineziterapije, koji uključuje vježbe istezanja, izotoničke i izometričke vježbe. Primjenjuju se i elektroterapijske procedure, primjerice ultrazvuk, laser, magnet i analgetske struje. U trećoj fazi pacijent se postupno vraća sportskim ili profesionalnim aktivnostima, s tim da i dalje treba provoditi vježbe istezanja i jačanja zahvaćenih mišića, a pri svim težim aktivnostima nositi podlaktičnu povesku. Važno je i prije svake teže aktivnosti mišiće dobro zagrijati, a po potrebi primijeniti i krioterapiju. Operativno liječenje provodi se tek ako simptomi traju dulje od šest mjeseci, a pacijent nije u stanju obavljati profesionalne i radne aktivnosti unatoč odgovarajućem neoperativnom liječenju.
Edukacija - Iznimno je važna i treba je početi provoditi odmah na početku bolesti i nastaviti tijekom kineziterapije. Bitno je:
- steći naviku prekidanja ponavljajućeg rada
- održavati fiziološki položaji zglobova
- ne pritiskati svom snagom, tj. ne naprezati se pretjerano
- izbjegavati grčenje ručnog zgloba i trzajne pokrete
- prilagoditi radnu okolinu i sportske aktivnosti
- provesti ergonomsku korekciju, tj. prilagoditi uvjete rada fiziološkim položajima i pokretima.
Stranica:
[1]
2
»
|
