Vježbajmo zajedno: jednostavnije vježbe s velikom loptom
Velika lopta u rekreaciji se počela koristiti u Švicarskoj 1965., i to tijekom fizikalne terapije djece s cerebralnom paralizom. Po tome je i dobila ime švicarska lopta, iako je danas u stranoj literaturi poznata i pod drugim nazivima: lopta za vježbanje, gimnastička lopta, fitness lopta, terapeutska lopta, lopta za stabilnost ili medicinska lopta. I programi u kojima se koriste lopte nose različite nazive. Varira i veličina lopti, od standardnih do promjera od 45, 55, 65, 75 i 85 cm. Kineziterapeuti i fitness treneri preporučuju veličinu lopte prema antropometrijskim karakteristikama, tj. visini i dužini nogu. Kao jedan od pokazatelja odgovarajuće veličine lopte koristi se kut u koljenom zglobu koji mora biti malo veći od 90 stupnjeva, kad osoba pravilno sjedi na lopti s punim stopalima na podu.
Osnovne karakteristike ovog rekvizita su velik broj primjenjivih vježbi, kompatibilnost s ostalim sportskim rekvizitima, primjenjivost kod svih dobnih skupina i svih razina fitness utreniranosti (kod osoba koje imaju nisku razinu dnevne tjelesne aktivnosti i kod profesionalnih sportaša) te primjenjivost kod velikog broja poremećaja sustava za kretanje. Loše osobine podrazumijevaju veličinu koja je ograničavajući čimbenik u grupnim programima te kod odlaganja i čuvanja.
Nakon više od 40 godina uporabe možemo zaključiti kako vježbanje u programima s loptom pridonosi razvoju snage i fleksibilnosti, aerobnoj sposobnosti, relaksaciji i prevenciji stresa. Posebno uspješno utječe na koordinaciju i osjetljivost pokreta, ravnotežu i pravilno držanje tijela. Ti pozitivni učinci posebice su korisni u rješavanju problema zglobova gornjeg dijela tijela kao što su bolovi u slabinskom dijelu kralježnice. Kod bolnih leđa ovaj pristup vježbanju utječe na održavanje prirodne i pravilne pozicije tijela i kralježnice, povećanje pokretljivosti slabinskog dijela kralježnice te jačanje trbušnih i leđnih mišića zaduženih za mobilnost i stabilnost trupa.
Cilj vježbi je upoznavanje s karakteristikama i odlikama ovog rekvizita, uz naglasak na važnost ravnoteže i pravilne pozicije prilikom vježbanja. Takvim pristupom omogućava se postupno povećanje opterećenja i opsega pokreta te najbolji učinak vježbanja uz minimalne rizike ozljeđivanja.
Vježba broj 1.
Početni položaj: Sjesti na sredinu lopte, koljena postaviti u ravnini gležnjeva, noge malo šire od širine kukova, stopala paralelno, leđa ravna, vrat i glava opruženi.
Opis vježbe: Udah i potisnuti prednji dio stopala prema tlu, podižemo se na pete uz kontrahiranje mišića potkoljenice. Lopta polako klizi prema naprijed, a uz izdah polako prema natrag u početni položaj.
Izvođenje vježbe: 3 serije po 10 ponavljanja.
 
Vježba broj 2.
Početni položaj: Sjesti na sredinu lopte, koljena postaviti u ravnini gležnjeva, noge u širini kukova, leđa ravna, ruke opružene s obje strane lopte u funkciji održanja ravnoteže.
Opis vježbe: Udahnemo i uz izdah podižemo koljeno prema prsima, istodobno kontrahiramo mišiće trbuha, na udah spustimo nogu. Isto ponovimo i drugom nogom. Za cijelo vrijeme pokreta leđa su ravna.
Izvođenje vježbe: 2 - 4 serije po 10 ponavljanja.
 
Vježba broj 3.
Početni položaj: Sjesti na sredinu lopte, koljena postaviti u ravnini gležnjeva, noge u širini kukova, leđa ravna, ruke opružene s obje strane lopte u funkciji održanja ravnoteže.
Opis vježbe: Iz početnog položaja napravimo udah, te izdahom izvodimo otklon tijela u jednu stranu pri čemu dlanom težimo prema tlu, kontrahiramo istu stranu trupa dok suprotnu istežemo. Udahom se vraćamo u početni položaj. Isto ponovimo i u drugu stranu.
Izvođenje vježbe: 2 - 4 serije po 6 - 8 ponavljanja.
 
Stranica:
[1]
2
»
|
