English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Dentalna medicina

 ostali članci
  

Uz dobre upute oporavak je brži

  

Nepoželjne naslage

  

Zdravlje u tri koraka

svi članci »

Dentalna medicina

Dentalni implantati kruna moderne stomatologije

Podijeli

Autor:
Marija Sović, dr. dent. med.
objavljeno u broju 44 (10/05)

Najviše se preporučuju implantati od titana ili legura, jer su mehanički prihvatljivi, neškodljivi i ne izazivaju reakciju odbacivanja stranog tijela

Unatoč napretku stomatološke protetike i stomatologije uopće, standardne fiksne i mobilne proteze pokazuju brojne žvačne, fonacijske, estetske i druge nedostatke. S aspekta tradicionalne stomatologije, mogućnosti protetskog zbrinjavanja bezubih pacijenata ograničene su i ovisne o anatomskim okolnostima u usnoj šupljini, s obzirom na to da plan protetske terapije uglavnom ovisi o postojećim zubima (njihovu broju, razmještaju i parodontološkoj vrijednosti). Uz to, kliničko-tehničke mogućnosti plana terapije ovise i o stanju alveolarnih nastavaka (grebena) bezubih područja.
S obzirom na te činjenice, radi reduciranja nedostataka standardne protetike i postizanja većega funkcijskog jedinstva proteza i stomatognatog sustava, u stomatologiji se sve više proučavaju i koriste implantati, koji otvaraju mogućnost da se protetski radovi, na zadovoljstvo pacijenata, isplaniraju drukčije i kvalitetnije.

Pažljiv odabir kandidata

Za uspješnost implanto-protetske rekonstrukcije i rehabilitacije presudni su pravilan odabir pacijenta, planiranje zahvata i odabir odgovarajućeg tipa implantata. Pri pregledu pacijenta kojem se namjerava ugraditi implantat valja obratiti pozornost na niz važnih čimbenika. Pregled prije kirurškog zahvata treba obuhvatiti anamnezu, pomnu i detaljnu procjenu općega zdravstvenog stanja, trenutačni zdrav-stveni status, procjenu stanja oralne higijene, pacijentovu motiviranost za zahvat i njegova očekivanja. Korisno je razmotriti i pacijentove navike, primjerice pušenje, način žvakanja i eventualno konzumiranje alkohola, te utvrditi parodontološki status postojećih zubi i eventualne okluzijske anomalije kao što su križni zagriz ili navike poput bruksizma (stiskanje i škripanje zubima).
Klinički pregled usne šupljine daje važne informacije o stanju mekog i koštanog tkiva na mjestu planiranoga implantološkog zahvata te njihovim dimenzijama. Klinički se ispituje koštana baza i alveolarni greben kako bi se utvrdilo imaju li potrebnu veličinu i kakvoću za ugradnju implantata, budući da se implantati usađuju u čeljusnu kost na mjestima gdje nedostaju zubi, gdje imitiraju zubni korijen.


Djelomično bezuba čeljust

Djelomično bezuba čeljust s ugrađena dva implantata

Fiksno-protetskim radom (most) na implantatima sanirana je bezuba čeljust

Djelomičnom protezom (mobilnom) bez implantata sanirana bezuba čeljust

Dobar materijal preduvjet oseointegracije

Materijali koji se koriste za izradu implantata pripadaju skupini aloplastičnih, tj. neživih materijala, koji se unose u biološku sredinu. Danas se najviše preporučuju i koriste implantati izrađeni od titana ili njegovih legura, jer su mehanički vrlo prihvatljivi, potpuno neškodljivi i ne izazivaju reakciju odbacivanja stranog tijela. Uz to, zahvaljujući sposobnosti vrlo brze oksidacije, podjednako dobro u suhoj i vlažnoj okolini, postaju bioreaktivni, pa se time stvaraju uvjeti za oseointegraciju, tj. dobar odnos usađenog implantata i okolnoga koštanog tkiva. Naime, implantat mora biti u direktnom kontaktu s okolnom kosti koja je zdrava, čvrsta, zrela i normalno se pregrađuje. Da je oseointegracija postignuta, a implantacija uspjela, potvrđuju rengenska slika i klinički pokazatelj - visoki perkutorni (lupkanje) zvuk.
Danas se u oko 70 posto slučajeva u svijetu koriste cilindrični oblici implantata s navojem. No, u situacijama gdje je teže dobiti primarnu stabilnost s cilindričnim oblikom, kao što su područja sa slabom koštanom mineralizacijom, koriste se anatomski implantati koničnog oblika. Površina implantata može biti glatka ili hrapava, s tim da se najčešće koriste implantati s hrapavom površinom, jer se hrapavošću površina implantata povećava za šest do deset puta, a proces oseointegracije ubrzava.

Više mogućnosti

Implantati se mogu usaditi svim psihofizički zdravim osobama koje imaju dovoljno čeljusne kosti. Najčešće se usađuju u situacijama kad pacijent nema dovoljno zubi nosača za fiksne protetske nadomjestke - mostove. Standardno je rješenje za takve pacijente izrada mobilne proteze. Implantati, međutim, nude mogućnost nadoknade upravo onih zubi koji nedostaju kako bi se mogao izraditi fiksni protetski nadomjestak i tako izbjeći nošenje mobilne proteze. Naravno da je to dodatni motiv, osobito za pacijente koji mobilne proteze teško ili nikako ne podnose.
Potpuno bezubi pacijenti često imaju problema s nošenjem totalnih proteza. Implantati su u tim slučajevima posebno zahvalni jer služe za sidrenje (učvršćivanje) proteza, pri čemu nošenje, osobito donjih proteza, postaje znatno sigurnije, a žvakanje kvalitetnije.
Osim u tim situacijama, dentalni implantati usađuju se i kad nedostaje samo jedan zub u zubnom nizu. Tada je najčešće riječ o prirođenom nedostatku prednjeg zuba ili se implantacijom nadomješta zub izgubljen zbog traume. Ponekad se zbog gubitka jednog zuba implantacijom želi izbjeći preparacija zdravih susjednih zuba (brušenje) i izrada fiksnoga
protetskog nadomjestka.

I implantat ima vijek trajanja

Što se tiče vijeka trajanja dentalnog implantata, važno je napomenuti da je dentalna implantologija timski rad u kojem sudjeluju oralni kirurg, protetičar, zubni tehničar i, naravno, pacijent. Drugim riječima, sve karike u tom lancu moraju besprijekorno funkcionirati ako želimo dugovječan dentalni implantat.
Ipak, ništa nije vječno, pa tako ni implantat. Ali ne zbog dizajna ili materijala od kojeg je izrađen, nego zato što je usađen u živo koštano tkivo koje se neprestano obnavlja i pregrađuje, ali i nužno stari i smanjuje koštani volumen (atrofira, nestaje). Međutim, poznato je i da je gubitak koštane mase još veći ako je koštano tkivo izvan funkcije (gubitak zuba) ili ako je preopterećeno. Kako bi se to izbjeglo, implanto-protetski rad treba brižljivo isplanirati i izraditi.
S druge strane, implantat nema zaštitu kao prirodni zub, koji ima parodontalni ligament (kojim je zub vezan uz kost) kao prepreku prodoru bakterija prema zubnom korijenu. Zato je upravo brižljiva oralna higijena u stvari zaštita implantata kako se ne bi razvio periimplantitis (upala mekih i tvrdih tkiva oko implantata).
Dentalne implantate možemo proglasiti uspješnim ako 85-90 posto usađenih implantata preživi 10 godina. Neuspjesi su vezani uz loše planiranje, neodgovarajuću kiruršku tehniku, nepovoljne anatomske odnose kosti i sluznice, nekorektnu protetsku suprastrukturu, pogrešan odabir pacijenta i lošu oralnu higijenu.
Važno je istaknuti da su dentalni implantati dokazano dobro rješenje, pogotovo ako se poštuju svi kriteriji za njihovo korištenje. Još uvijek predstavljaju izazovnu terapijsku mogućnost koja pruža radost terapeutu i pacijentu. Od neprocjenjive su koristi, dobrodošli, potrebni i provjereno sigurni.