Tema broja: Cerebralna paraliza - vodič za roditelje

Rehabilitacija - što prije i što upornije

Neurorizično dijete treba uključiti u razvojni tretman i edukacijom roditelja spriječiti prelazak lakšeg poremećaja u teški hendikep

Dugogodišnjim praćenjem uzročnih čimbenika i povezivanjem s kliničkom slikom cerebralne paralize i rezultatima rehabilitacijskog tretmana, uvidjelo se da je nužno dijete što prije uključiti u rehabilitacijski program. Problem je bio u prepoznavanju trenutka kad treba uputiti dijete, jer uključivanje u tretman osposobljavanja onda kada je već fiksirana klinička slika praktički je zakasnjelo. Iz tih su razloga uvedeni registri neuroloških rizičnih čimbenika, u kojima se već u rodilištu prate ugrožavajući elementi, a u suradnji s pedijatrijskom službom pri prvom kontaktu dijete se po potrebi uključuje u rehabilitaciju.
Nakon rođenja djeteta, neonatolog treba popisati rizične čimbenike i prijaviti ga u registar i područni dom zdravlja. Pedijatar u domu zdravlja (obično prilikom cijepljenja) pregleda dijete i po potrebi ga šalje u odgovarajuću ustanovu. Tako se pokušava što prije doći do neurorizičnog djeteta kako bi ga se pravodobno uključilo u razvojni tretman i edukacijom roditelja spriječilo razvijanje lakšeg poremećaja u teški hendikep.

Razvojna rehabilitacija

Razvojnu rehabilitaciju poželjno je početi što prije. Iznimno je važno da se dijete timski dobro obradi, u što su uključeni neuropedijatar, neurolog, psiholog, logoped, fizijatar, defektolog, oftalmolog, fizioterapeut i radni terapeut, a katkad i drugi specijalisti. Fizioterapeut i radni terapeut moraju odlično poznavati normalni motorički, mentalni i intelektualni razvoj, kao i razvoj opažanja, odnosno razvoj normalna djeteta da bi znali koji dio terapije u kojoj fazi razvoja treba primijeniti i znati to dozirati. Uz to, fizioterapeut i sam mora imati odlične pedagoške sposobnosti kako bi takvo dijete u samom procesu rehabilitacije postiglo najbolje rezultate.
Fizioterapija djece s cerebralnom paralizom usmjerena je individualnim i sveobuhvatnim pristupom povratku normalne motoričke funkcije. Važno je postaviti ciljeve fizioterapije, a to su osposobljavanje novih centara u mozgu umjesto oštećenih, poticaj normalna pokreta, ponavljanje stimulansa te sprječavanje daljnjeg razvoja poremećaja, bolesti ili oštećenja odgovarajućim terapijskim postupcima.
Odstupanje od normalna razvoja novorođenčadi i dojenčadi pokazuje se kao poremećaj u tonusu mišića, a manifestira kao spastičnost (krutost) ili flakcidnost (mlohavost) mišića dijela tijela, jedne strane tijela ili čak cijeloga. Smanjena je i prirodna raznolikost pokreta koja je zamijenjena oskudnim, istovrsnim pokretima ili, suprotno tome, pretjeranim nevoljnim pokretima.
Kod djece s cerebralnom paralizom razvojna gimnastika potiče opće i funkcionalne sposobnosti. Uloga terapeuta je da pomogne upoznati dijete s normalnim razvojnim fazama kao što su okretanje, sjedenje, puzanje, klečanje, stajanje i hodanje. Vrlo je bitno i da se što prije uključe i roditelji, koji program vježbi s djetetom mogu raditi prilikom njege djeteta ili kroz igru kod kuće.