Tema broja: Cerebralna paraliza - vodič za roditelje

Rehabilitacija - što prije i što upornije

Neurorizično dijete treba uključiti u razvojni tretman i edukacijom roditelja spriječiti prelazak lakšeg poremećaja u teški hendikep

Kad zakažu drugi oblici terapije

Kad drugi oblici terapije ne daju rezultate, terapija botulinom toksinom pruža šansu u liječenju spasti-čnosti. Ovaj toksin našao je široku primjenu u liječenju različitih zdravstvenih problema i spastičnosti kod različitih bolesti (strabizam, cervikalna distonija, spazam lica, miofascijalne bolesti, cerebralna paraliza, stanja nakon moždanih udara, multipla skleroza, spastičke disfonije mišića grkljana). Injiciranjem male količine botulinum toksina u određene dijelove nekog mišića, utječemo na stanje koje je dovelo do neželjena grča mišića. Naime, nakon nekoliko dana dolazi do paralize dijela mišića, koja može trajati do četiri mjeseca ili više. Svaki sljedeći tretman dulje djeluje, a nakon treće injekcije paraliza može ostati i trajna. No, organizam nekih osoba može stvoriti i antitijela na toksin, zbog čega treba povećati dozu toksina. Trajanje učinka toksina ovisi o veličini mišića, dozi, aktivnosti mišića te o fizikalnoj terapiji nakon primjene.

Uloga fizioterapeuta - u procesu rehabilitacije kod primjene botulinum toksina znači sudjelovanje terapeuta pri izboru odgovarajućih pacijenata i odgovarajućih mišića za primjenu, u izradi osnovnog statusa pacijenta, pri odabiru cilja koji treba biti realan, usmjeren povećanju funkcije i specifičan ovisno o pacijentu. Terapeut uz to provodi fizikalnu terapiju dok botulinum toksin djeluje i ocjenjuje učinkovitost terapije.
Vrlo je važno prije primjene
napraviti fizioterapijski pregled i na temelju njega postaviti funkcionalne ciljeve. Tako se ocjenjuje mišićni tonus, aktivna i pasivna gibljivost zglobova, kvaliteta mišićne snage, motoričke kontrole i funkcije mišića. Nakon primjene botulinum toksina naglo se snižava mišićni tonus u određenim mišićima, pa je moguća drukčija klinička i funkcionalna slika pacijenta.
U prvih tri do šest mjeseci dok toksin aktivno djeluje poželjno je povećati intenzitet i količinu fizioterapije i prilagoditi je pacijentu u smislu poboljšanja aktivnosti dnevnog života, povećati mobilnost i opseg pokreta, te djelovati na stajanje, sjedenje, hod i ravnotežu.

Terapija senzorne integracije

Senzorna integracija skup je svih osjeta za uporabu u svakodnevnom životu. Dijete putem osjetila dobiva informacije o fizičkom stanju svoga tijela i okoline koja ga okružuje. Ako mozak slabije obavlja posao senzorne integracije, dijete neće dobivati te informacije i neće normalno funkcionirati. Stoga je terapija senzorne integracije, koja je specijalnost radne terapije, vrlo važan dio ukupne terapije djece s cerebralnom paralizom kao i s nekim drugim neurološkim bolestima. Ona uključuje cijelo tijelo, sva osjetila i mozak. Jer, kad složno djeluju u formiranju prilagođenih tjelesnih pokreta, mišići i zglobovi šalju mozgu dobro organizirane osjete.
Svako dijete ima drukčije neurološke potrebe, koje se vremenom mijenjaju, pa terapija mora osigurati širok raspon mogućnosti za vježbe, osjet i kretanje.
Normalno dijete ne treba ići na terapiju jer mu igra osigurava senzornu stimulaciju koju treba njegov mozak i dopušta mu da na te podražaje reagira na svrhovit način. Neurološki problem u djeteta s minimalnim poremećajem mozga ili poremećajem senzorne integracije sprječava ga da obrađuje osjete koji potječu iz njegove igre, te tako ne može razviti reakcije prilagodbe koje organiziraju njegov mozak. Stoga je u rehabilitacijskom smislu nužna terapija igrom.

U svakom slučaju, da bi se dostigli napomenuti ciljevi, prije su potrebni upornost, strpljenje i kvalitetan tim stručnjaka, naravno uz najveću moguću suradnju roditelja. Uloga roditelja u rehabilitacijskom programu iznimno je velika. Oni mogu najviše pomoći djetetu jer mogu prepoznati problem, učiniti da dijete bude zadovoljno sobom, pomoći mu u igri i u slobodno vrijeme provoditi naučene rehabilitacijske tehnike.