English

Pratite nas na Facebooku

Kirurgija

 ostali članci
  

Elastična kompresija protiv poremećaja venske cirkulacije

  

Kad naglo zaboli

  

Dijabetičko stopalo - pitanja i odgovori II.dio

svi članci »

Anketa

 
Vitaminske pripravke koristim:
svakodnevno
povremeno
ne koristim



» Rezultati
» Ostale ankete

Kirurgija

Hemoroide ne morate trpjeti

Podijeli

Autor:
Janko Fila, dr. med. spec. kirurg
objavljeno u broju 45 (12/05)

Jednim od glavnih čimbenika nastanka smatra se uspravno držanje, zbog čega se povećava tlak u hemoroidalnim venama

Česti su bolesnici čiji su životni ritam i navike podređeni hemoroidal-noj bolesti, vrlo neugodnu problemu. Prilikom i manjih napora hemoroidi često "ispadaju van", osobe nisu u mogućnosti aktivno se baviti sportom, izbjegavaju dulje vožnje automobilom, prisiljeni su na poseban režim prehrane, a dogodi im se i da prokrvare na javnome mjestu. Zahvaljujući velikome napretku medicine tu neugodnost više nije potrebno trpjeti jer postoje učinkovite metode za trajno uklanjanje tegoba.

Faraonska bolest

Najstarije svjedočanstvo o anorektalnoj bolesti jedna je staroegipatska ploča, kojom je faraon Mikerinos 2500. g. pr.n.e. svom liječniku dao počasnu titulu zbog uspješna liječenja hemoroida. Hipokrat je u dva spisa 400 g. pr.n.e. opisao liječenje hemoroida i fistula. Zanimljivo je da je Hipokratova metoda tretiranja fistula u analnom području primjenjiva i u današnje vrijeme, kao i neki principi liječenja hemoroida poput podvezivanja (ligiranje) i sklerozacije, koje je on primjenjivao na nešto drukčiji način.
Iza proktologije, medicinske znanosti koja se bavi bolestima debelog i završnog crijeva, tisućljetni je povijesni razvoj. Uvođenje načela antisepse i asepse u kiruršku praksu, ali i anestezije i endoskopije, omogućilo je usavršavanje dijagnostičkih i terapijskih postupaka u medicini, pa tako i u proktologiji, koja je danas zasebna grana medicine.

Povećanje venskog tlaka slabi stijenke vena


Shematski prikaz unutarnjih i vanjskih hemoroida - hemoroidi su proširene vene u donjem rektumu. Unutarnji su obično bezbolni, ali skloni krvarenju, dok vanjski hemoroidi mogu uzrokovati bolove

Završno debelo crijevo (rektum) najniže je smješteni (najdistalniji) dio probavnog sustava, anatomski i funkcionalno odgovoran za ritam njegova voljnog pražnjenja. Tu funkciju omogućuje složen neuromišićni mehanizam za nesmetano zatvaranje i po potrebi pražnjenje distalnih dijelova tog sustava, pa ga nazivamo organom kontinencije.
Tegobe mogu biti tumorske (maligne i benigne) ili, što je češće, upalne prirode. Mali postotak ljudi posjećuje liječnika zbog smetnji u analnoj regiji. Razlog tome je stid, ali i uvriježeno mišljenje kako je pregled neugodan. Često se bolesnici mjesecima i godinama sami liječe prije negoli odluče otići na pregled.
Hemoroidi su najčešća bolest u analnoj regiji. Često se opisuju kao proširene vene anusa i rektuma, a zapravo predstavljaju nabrekle krvne žile unutar i oko anusa i donjeg dijela rektuma. Egzaktan uzrok hemoroida nije poznat. Jednim od glavnih čimbenika nastanka smatra se uspravno držanje čovjeka, zbog kojeg se povećava tlak u hemoroidalnim venama. Za razliku od nekih drugih vena, vene tog području nemaju zaliske. Zbog povećanja tlaka stvaraju se arteriovenski šantovi, a tlak se prenosi na stijenke krvnih žila koje popuštaju i izbočuju se. Ako je vezivno tkivo u stijenkama prirođeno slabije razvijeno, ta je pojava još izraženija.
Smatra se da će se u više od polovice populacije nakon tridesete godine razviti hemoroidi. Najčešći čimbenici koji pridonose nastanku su naslijeđe (genetska predispozicija - "manje" vrijedno vezivo stijenke vena), trudnoća (pritisak povećane maternice na venski sustav zdjelice), pojačana iritacija sluznice uz posljedično moguć razvoj upale kod kroničnih proljeva ili prekomjerne uporabe laksativa ili klizmi zbog poremećaja u pražnjenju crijeva, naprezanje prilikom pražnjenja crijeva, učestalo dizanje teških tereta, neke jetrene bolesti (npr. ciroza - zbog vezivnih promjena u jetri dolazi do poremećaja protoka krvi kroz jetru i retrogradnog prenošenja tlaka na venski sustav) i, nezaobilazno, promjene vezane uz starenje (smanjena usisna funkcija desne strane srca uz slabljenje venskog dotoka s periferije). Posljedica djelovanja bilo kojeg od navedenih čimbenika (pojedinačno ili u kombinaciji) je porast tlaka u hemoroidalnim venama, zbog kojeg se rasteže stijenka vena koje se izbočuju, zidovi postaju tanki te može doći do pucanja i krvarenja. Upravo je krvarenje, koje može biti i obilno, simptom koji bolesnika dovodi liječniku.

Prepoznati je lako

Osjećaj pritiska u analnom predjelu koji traje, svrbež, žarenje, bol, jače ili slabije krvarenje... Sigurno vam neće biti teško prepoznati i svoje tegobe među navedenim simptomima. Svrbež često nastaje zbog pretjerane higijene analnog područja koje bolesnici peru nekoliko puta dnevno, i to sapunom. Posljedično, slabe prirodni obrambeni mehanizmi kože i sluznice, pa je zbog veće osjetljivosti moguća pojava ekcematoznih promjena koje su česte i u slučaju uporabe čepića i masti protiv hemoroida. Naime, masti i tekućine kojima se maže i ispire oboljelo područje često se mijenjaju, što rezultira pojačanom iritacijom i svrbežom. Bolovi se javljaju zbog upale hemoroidalnih čvorova koji često znaju trombozirati i ukliještiti se. Mogu biti tako jaki da su bolesnici danima nesposobni za rad.

Kako razlikovati unutarnje i vanjske hemoroide?


Unutarnji hemoroidi - fokus na aktivnom krvarenju (retroflex view - kamera okrenuta prema izlazu iz rektuma)


Unutarnji hemoroidi koji ne krvare kod 47 godina starog muškarca (retroflex view - kamera okrenuta prema izlazu iz rektuma)

Vanjski hemoroidi smješteni su uz vanjski dio anusa i pokriveni vrlo osjetljivom kožom. Ako se u jednom od njih razvije ugrušak (tromb), stvara se oteklina na izlazu iz analnog kanala, a osjećamo ih kao tvrdu i bolnu izbočinu. Krvare samo ako puknu.

Unutarnji hemoroidi razvijaju se unutar anusa. Najčešći simptomi su bezbolno krvarenje i izbočenje izvan anusa prilikom defekacije (pražnjenja). Ako se ukliješte uz nemogućnost ponovnog vraćanja u analni kanal, mogu izazvati i jaku bol. Kronično krvarenje (dulje razdoblje pomalo) može izazvati anemiju (slabokrvnost), što je čest slučaj u žena koje uz krvarenje iz hemoroida imaju i obilnije menstruacije.
Stalno se postavlja pitanje uzročne povezanosti hemoroida i raka debelog crijeva. Smatra se da uzročne veze nema, iako su simptomi hemoroidalne bolesti slični simptomima kolorektalnog karcinoma. Zato bolesnik treba što prije otići na liječnički pregled kako bi se postavila dijagnoza i što prije počelo liječenje.

Konzervativni ili kirurški pristup

Liječenje hemoroida ovisi o stupnju bolesti. Po nekim klasifikacijama postoje četiri stupnja.
Hemoroidi prvog stupnja su manji, a dijagnosticiraju se anoskopskim pregledom. Ne izbočuju se (prolabiraju) iz analnog kanala, a simptomi su najčešće manja krvarenja, povremeni svrbež i pečenje.
Hemoroidi drugog stupnja izbočuju se prilikom defekacije, ali se odmah varaćaju u analni kanal nakon završetka pražnjenja.
U trećem stupnju hemoroidi prilikom defekacije izbočuju se kroz kanal, ali ih bolesnik sam može vratiti natrag (reponirati). Često se izbočuju i kod nekog napora. Za razliku od trećega reponibilnog stupnja, u četvrtom stupnju hemoroidi se ne mogu reponirati, tj. vratiti natrag.

U liječenju hemoroida prvog i eventualno drugog stupnja pristup je konzervativan. Prepisuju se čepići i masti, preporučuje se prehrana s više voća, povrća i žitarica, pojačan unos tekućine, izbjegavanje oštrih začina i alkohola te općenito većih napora. Tim pristupom simptomi se smanjuju ili nestaju za dva do sedam dana.
U slučaju neuspjeha te terapije, može početi liječenje injekcijama neke sklerozantne otopine. Obično se skleroziraju tipična mjesta svakih osam dana. U novije vrijeme sklerozantna terapija se zamjenjuje IRC (infracrvenom) fotokoagulacijom. Tim terapijskim postupkom hemoroidi se obasjavaju infracrvenim svjetlom koje izaziva kongestiju i koagulaciju krvne žile. Ta metoda indicirana je za početne hemoroide. Kod uznapredovalih ne dovodi do trajnijeg uspjeha u liječenju. Metoda je popularna jer ne zahtijeva nikakve posebne pripreme niti je potrebno bolovanje.
U slučaju jače izraženih hemoroida, nereagiranja na konzervativnu terapiju i učestalih upala i krvarenja, najbolje trajno rješenje je kirurški pristup tj. odstranjenje hemoroida (hemoroidektomija). Postoje razni načini odstranjenja hemoroidalnih čvorova: od klasičnih kirurških operacija nazvanih po raznim autorima sve do njihovih modifikacija. Osnovni princip u svim tim operacijama je podvezivanje (ligiranje) i odstranjenje hemoroida. Operacije se mogu izvoditi u lokalnoj ili općoj anesteziji. Prije operacije treba obvezno učiniti rektoskopiju, a po potrebi i kolonoskopiju ili irigografiju. Rektoskopija je pregled završnoga debelog crijeva do 25 cm u dubinu, s obzirom na to da se upravo u tom području najčešće nalaze patološke promjene na debelom crijevu. Kolonoskopija i irigografija su pregledi cijeloga debelog crijeva.
Prije 20-ak godina popularna operacija metodom krioterapije (smrzavanjem) napušta se zbog popratnih neželjenih pojava, dok laserske operacije, zbog skupoće i podjednako bolnih senzacija, zasad nemaju prednosti pred standardnim tehnikama. Od ostalih česta je metoda podvezivanja hemoroida gumiligaturama uz pomoć posebnog instrumenta staplera, u općoj anesteziji, a upotrebljava se kod izrazito velikih hemoroida te ispadanja dijela završnoga debelog crijeva (proplaps)

U poslijeoperativnom tijeku bolesnik mora regulirati stolicu, jesti laganiju hranu te uzimati analgetika po potrebi. Bolovi poslije operacije mogu biti prilično izraženi, što ovisi ne samo o opsežnosti operativnog zahvata nego i o osjetljivosti bolesnika. Kod većih operacija oporavak traje oko mjesec dana.