Tema broja: Bullying - nasilje među vršnjacima

Krije li se u vašem djetetu žrtva ili nasilno ponašanje

Učenici koji promatraju nasilje skloniji su stati na stranu nasilnika i pomoći mu nego da pokušaju pomoći žrtvi, a katkad postanu i aktivni sudionici nasilja

Temeljna obilježja tipičnih žrtava nasilja

Neka od obilježja tipičnih žrtava koje ih razlikuju od drugih učenika su, primjerice, da su niskog samopoštovanja, plašljiviji su i nesigurniji nego učenici općenito. Često imaju slabo razvijene socijalne vještine. Mogu se osjetiti potištenima i bespomoćnima. Oprezni su, osjetljivi i tihi, stalno ih je strah. Kad ih napadaju ostali učenici, znaju reagirati plakanjem i povlačenjem iz situacije. Ako su dulje vrijeme žrtve nasilja, mogu postati skloni samoubojstvu. Drugi se, pak, osvećuju primjenom nasilja ili i sami postaju nasilnicima. Neka istraživanja upućuju na smanjene akademske sposobnosti žrtava koje mogu biti rezultat nasilja u školi. Naime, moguće je da je zbog porasta nasilnog ponašanja, žrtvu strah od odlaska u školu, koji može dovesti do učestalog izostajanja iz škole, teškoća s koncentracijom te, konačno, i do slabijega školskog uspjeha.

Što se tiče tjelesnog izgleda, već smo pri opisu tipičnih karakteristika nasilnika naveli kako su žrtve fizički slabije od nasilnika, ali i dječaka općenito. Nižeg su samopoštovanja i imaju negativnu sliku o sebi. To su često povučeniji, mirniji i sramežljiviji učenici, djeca s teškoćama u razvoju ili nekim hendikepom, poput mucanja ili smetnji vida. Moguće je da se teže izražavaju u skupini vršnjaka i nemaju mnogo prijatelja, ali imaju veliku želju da se uklope u društvo. Navedeno su obilježja tzv. pasivnih žrtava.

Uz njih mnogi autori razlikuju i tzv. provokativne žrtve koje nastoje uzvratiti ili odgovoriti u slučaju nasrtaja ili uvrede, no obično bez većeg uspjeha. Razdražljivi su, često rastreseni, nemirni, nespretni, mogu imati neke neugodne navike. Izazivaju i nasilni su prema učenicima koji su slabiji od njih samih.

Kako prepoznati dijete žrtvu bullyinga

Kod djeteta se, kao posljedica vršnjačkog nasilja, može pojaviti jedan od sljedećih znakova ili (obično) nekoliko njih:

Znaci kod kuće

• dolaze kući u poderanoj odjeći ili s oštećenim knjigama
• dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)
• ostaju bez svojih stvari, često "gube" džeparac
• imaju neobjašnjive ogrebotine, posjekotine ili različite ozljede
• ne dovode kući kolege iz razreda ili druge prijatelje te rijetko odlaze u kuće učenika iz razreda
• nemaju niti jednog dobrog prijatelja
• nikad ih, ili rijetko, ne pozivaju na zabave, a ni sami ne pokazuju zainteresiranost da ih prirede
•  "bolesni" su ujutro prije škole, imaju glavobolju ili bolove u trbuhu
• mijenjaju uobičajen put do škole i iz škole
• mole roditelje da ih voze u školu
• imaju nemiran san s lošim snovima, katkad viču u snu, zaspu plačući
• dobivaju lošije ocjene i gube interes za školu
• izgledaju nesretno, tužno, potišteno ili pokazuju neočekivane promjene raspoloženja, razdražljivost i nagle izljeve srdžbe
•  traže ili kradu dodatan novac od obitelji kako bi ga dali zlostavljaču.

Znaci u školi

• druga ih djeca zadirkuju, rugaju im se, ismijavaju, nazivaju ružnim imenima, omalovažavaju, zastrašuju, ponižavaju, vrijeđaju, prijete im, zapovijedaju, tlače ih, podčinjavaju
• udaraju ih rukama ili nogama, guraju, vuku, potežu (pri čemu se nisu u stanju braniti)
• uzimaju im, oštećuju ili razbacuju stvari ili novac
• uvučeni su u svađe ili sukobe u kojima su bespomoćni i iz kojih se nastoje izvući
• imaju ogrebotine, posjekotine ili razne ozljede koje se ne mogu protumačiti igrom
• često odmor provode sami, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti
• zadnje ih biraju za grupne aktivnosti
•  tijekom odmora nastoje ostati u blizini učitelja ili drugih odraslih osoba
• nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred ploču, pred razred
• izgledaju utučeno, nesretno, potišteno, plačljivo
• postanu agresivni ili depresivni
• počnu markirati
• postupno ili iznenadno slabi im školski uspjeh i gube interes za školu.

Uloga djece promatrača nasilja

Većina učenika u razredu ili školi ne čine stalno nasilje niti su stalno žrtve nasilja. Mnogi su često u situacijama da promatraju kolege kako se tuku, svađaju ili vrijeđaju. Učestala zabluda o učenicima "promatračima" je da ostanu neutralni ili da pokušavaju podržati žrtvu kad vide da se nasilje događa. Nažalost, istina je zapravo da su učenici koji promatraju nasilje skloniji stati na stranu nasilnika i pomoći mu nego da pokušaju pomoći žrtvi, a katkad postanu i aktivni sudionici nasilja.

Postoji nekoliko objašnjenja zašto se to događa. Jedan je da nasilnici uživaju određeni ugled među vršnjacima, oni su "cool face" kojima se ostali dive te na taj način mogu utjecati na promatrače. Utjecaj će biti snažniji ako promatrač ima osjećaj nesigurnosti i ne uklapa se lako u društvo. Može se bojati, ako bi pokušao spriječiti nasilje, da će mu se nasilnici osvetiti ili da će nekog od svojih prijatelja dovesti u nevolju. Također, ako se čini da je nasilnik na neki način nagrađen za svoje ponašanje, promatrač je skloniji uključivanju. Drugo objašnjenje zašto se nekad i promatrači počnu nasilno ponašati je da se promatrač osjeća manje odgovornim i krivim za ono što čini kad je dio grupe. Katkad kod djece postoji strah da će ih vršnjaci izbaciti iz društva ako se ne ponašaju na sličan način kao i oni. Nadalje, mnogi žrtvu smatraju odgovornom za nasilje jer je izazivala, manje im je simpatična, vide je u negativnom svjetlu te joj zato teže prilaze u pomoć. Još jedan od razloga zašto djeca ne reagiraju kako bi spriječila nasilje je i što mnogi misle da se ni tako ništa ne bi promijenilo i odrasli im ne bi pomogli.

Prevenciju vršnjačkog nasilja otežava upravo činjenica da među učenicima postoji jak tabu protiv informiranja nastavnika o pojavama nasilja. Mnogi učenici navode zabrinutost da bi bili nezaštićeni u nenadgledanim područjima škole. Neki promatrači također osjete olakšanje kad nisu meta i često se udalje od žrtve, smanjujući empatiju i olakšavajući sebi odmak od situacije.

Kako bi promatrači uvidjeli da i oni mogu spriječiti nasilje u školi, nastavnici mogu:

• naglasiti i osvijestiti promatračima kako njihovo ponašanje može potaknuti ili obeshrabriti nasilnika
• poučiti ih vještinama koje promatrači zatim mogu koristiti kako bi spriječili nasilje koje primijete (pritom izrazito naglasiti da o svakom nasilju obavijeste odraslu osobu i nikad na nasilje ne odgovaraju nasiljem)
• promatrače smatrati odgovornima za njihovo ponašanje u situacijama vršnjačkog nasilja (moraju biti svjesni da će snositi negativne posljedice ako ne obavijeste odraslog, ako se odluče pridružiti nasilniku u izrugivanju ili zadirkivanju kolega, ako se smiju ili drukčije sudjeluju u vršnjačkom nasilju)
• organizirati rad u razredu i školske aktivnosti tako da ohrabre razvijanje pozitivnog odnosa između promatrača i mogućih žrtvi (ako među učenicima vladaju ugodni, pozitivni odnosi, prije će pomoći jedni drugima i neće tolerirati nasilje).
  na vrh
  Stranica: « 1 [2] 3 4 »