Baromedicina

Hiperbarična oksigenacija - uloga u šećernoj bolesti

Pravodobna preventivna i kurativna primjena HBO-a može znatno smanjiti patnje, poboljšati životnu kvalitetu i perspektive osoba sa šećernom bolešću

HBO protiv dijabetičkog stopala i gangrene

Prije tretmana          Poslije tretmana
  
 
  
 
Komplikacije šećerne bolesti u vidu gangrene i dijabetičkog stopala prije i nakon tretmana hiperbaričnom oksigenacijom

Dijabetičko stopalo - To je česta, teška i opasna posljedica oštećenja krvnih žila i živaca, uzrokovana dugotrajno povišenom razinom šećera u krvi. Manjkavost u održavanju glikemije u fiziološkim granicama prirodnim putem ili lijekovima, katkad čak i kod uredne medikamentozne regulacije (a osobito kad to nije slučaj zbog neodgovarajućeg liječenja i/ili neurednoga higijensko-dijetetskog režima), brzo dovodi do promjena karakteristika krvi i krvnih stanica, kao i u strukturi zidova krvnih žila. Oni postaju neelastični, kruti, skloni pojačanoj aterosklerozi (ovapnjenju). Taj proces u podjednakoj mjeri pogađa velike i male krvne žile, zbog čega znatno slabi dotok krvi bolešću pogođenim glavnim arterijama do okrajina (makroangiopatija), a i ta se smanjena količina krvi ne može odgovarajuće distribuirati stanicama kroz, također oštećene, male krvne žile (mikroangiopatija). Tako na krajnjoj periferiji, a najčešće su to stopala, dolazi do kritične ishemije (nedostatka krvi) i hipoksije (nedostatka kisika). Takvo je tkivo izrazito podložno ozljeđivanju i infekcijama.
Među najčešćim uzrocima nastanka kroničnih rana na stopalu osoba sa šećernom bolešću su kalus (žulj) i mikroranice, nastale nepažljivim rezanjem noktiju. Kako je taj proces istodobno praćen još jednom komplikacijom šećerne bolesti, polineuropatijom (oštećenjem živaca), bolesnik ne osjeća bol te zapravo neko vrijeme nije ni svjestan nastale rane. Ona postaje ulazno mjesto i idealna podloga za nagli razvoj cijelog niza patogenih mikroorganizama (bakterija, gljivica) koji pogoršavaju lokalno i opće stanje bolesnika, dodatno narušavajući regulaciju glikemije. Sada su širom otvorena vrata nastanku dijabetičke flegmone i dijabetičke gangrene, najčešće vlažne, koja uzrokuje gubitak dijela ekstremiteta, ugrožavajući toksičnim tvarima (iz bakterija i produkata raspadanja tkiva) i sam život pacijenta! Tako se "začarani krug" zatvara, stvarajući sve uvjete za loš tijek bolesti i neizvjesnu vitalnu prognozu.

Dijabetička gangrena - Može nastati i bez prethodne pojave rane. Kad začepljenje glavnih i/ili oštećenje zidova malih krvnih žila dostigne kritičnu točku, stanice pogođenog dijela stopala (najčešće su to prsti) ne mogu više normalno obavljati svoje metaboličke aktivnosti i postupno umiru. Prsti i dijelovi stopala najprije poplave i postanu hladni, potom pocrne i mumificiraju (suha gangrena). Događa se da takvi prsti ili njihovi dijelovi otpadnu ili ih bolesnici sami uklone. Infekcijom suha gangrena može prijeći u vlažnu i tada bolest ubrzava razvoj i pogoršava prognozu.

Razloge za česte kritične ishemijske promjene na stopalima bolesnika s opipljivim arterijskim pulsevima na glavnim krvnim žilama nalazimo u sljedećim posljedicama šećerne bolesti:

• povećanje viskoziteta (gustine) krvi
• opadanje sposobnosti crvenih krvnih stanica za prijenos kisika do najudaljenijih i najmanjih kapilara
• agregacija (sljepljivanje) trombocita
• ubrzan rast stanica endotela (unutarnjeg površinskog sloja) zidova kapilara
• kroz tako zadebljale zidove teško se odvija razmjena tvari i prolazak kisika, što ozljeđuje unutarnje slojeve zidova kapilara
• u ozlijeđenim zidovima kapilara talože se tvari koje dovode do začepljenja kapilara.

Katkad premoštenje začepljene veće krvne žile (revaskularizacija, by-pass) ne uspije spriječiti nastanak kronične rane zbog reakcije tkiva na stres trombozom i nekrozom (što kod osoba koje ne boluju od šećerne bolesti nije slučaj).

Dijabetičko stopalo klasificira se stupnjevima od 0 do 5, pri čemu je nultim stupnjem označeno visokorizično stopalo oboljele osobe na kojem nema otvorenih rana, a petim gangrena cijelog stopala. Vaskularni kirurzi označavaju kronične rane od 1. do 3. stupnja uglavnom neuropatskim (nastalim prije svega zbog oštećenja perifernih živaca), a one 4. i 5. stupnja uglavnom vaskularnim (nastalim ponajprije zbog oštećenja krvnih žila).

Uobičajeno se dijabetičko stopalo i gangrena liječe kombinirano, kirurškom obradom i antibioticima, uz osnovnu dijabetološku terapiju i dijetu. Nažalost, i pored svih poduzetih mjera liječenja, često se ne može izbjeći manja ili veća amputacija pogođenog ekstremiteta ili njegova dijela. Stoga je najbolje liječenje, kao i obično, preventiva. Nužno je učiniti sve da bi se spriječila (ili barem bitno smanjila i odložila) pojava neuropatskih i terminalnih ishemijskih komplikacija, konačno - dijabetičkog stopala i dijabetičke gangrene. Dobra reguliranost glikemije medikamentima i odgovarajućom dijetom, uz redovitu komunikaciju s dijabetologom, kao i pojačana tjelesna aktivnost, osnove su dobre prevencije. Tome treba dodati i dijabetičarske cipele, načinjene od takvih materijala i tako dizajnirane da onemogućuju stvaranje kalusa na rizičnom stopalu. No, ne treba zatvarati oči pred visokim preventivnim potencijalom hiperbarične oksigenacije, koja može dodatno zaštititi bolesnika već i prije jasne pojave komplikacija.