Ginekologija i porodništvo

Sve teškoće babinja

Osim involucije genitalnih organa koji su za trudnoće i poroda bili promijenjeni, promjene se događaju i u ostalim organskim sustavima žene

Mastitis - Mastititis ili upala dojke možda je najčešće upalno stanje u babinju. Nastaje oko tjedan dana nakon poroda zbog djelovanja stafilokoka. Infekcija prodire kroz pukotine na bradavici (ragade) ili mliječne kanaliće u tkivo dojke. Tamo, uz nepravilno izdajanje, najčešće izaziva zastoj mlijeka. Simptomatologija je lako prepoznatljiva - bol, crvenilo, oteklina. Babinjača je najčešće u općem lošem stanju, uz visoku temperaturu s tresavicama. Liječi se antibioticima te hladnim oblozima i uputama o pravilnu izdajanju. Dojenje ne prestaje i kod izraženo povišene temperature, uz napomenu da mlijeko treba prokuhavati. Antibiotici nisu kontraindicirani kod dojenja, osobito najčešće upotrebljavani cefalosporinski preparati. Uz pravilnu terapiju i upute, stanje se normalizira već nakon 48 sati. Samo u slučaju nastanka apscesa potrebna je kirurška incizija.

Pijelonefritis - Za trudnoće proširuju se bubrežne nakapnice i mokraćovod te dolazi do relativnog zastoja (staze) mokraće. Tek tri, četiri tjedna nakon poroda normalizira se promjena mokraćnog sustava. Važno je istaknuti da oko 10 posto trudnica ima znatnu bakteriuriju (mnoštvo bakterija u mokraći kao odraz upale mokraćnog sustava). Ako se pravilno ne zaliječi ili postoji zaostajanje mokraće u mokraćnom mjehuru, vrlo lako bakterije se ponovno razmnožavaju. Infekcija se širi uzlazno prema bubrezima. Najčešći simptomi su učestalo mokrenje, pečenje kod mokrenja, jaki bolovi u križima, povišena temperatura i katkad tresavice. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike i urinokulture (postupak izolacije uzročnika iz mokraće). Liječenje se provodi antibioticima na osnovi antibiograma i rehidracijom.

Ostale mogućnosti...

Tromboembolia puerperalis - Uzroci ovoj, ne tako rijetkoj bolesti su proširene krvne žile zdjelice, relativna nepokretnost babinjače, promijenjen kemizam krvi, porodne traume i drugo. Svaka infekcija u okolini krvne žile oštećuje stijenku i izaziva stvaranje krvnog ugruška (tromboflebitis), a ako se oko primarnog ugruška stvaraju i sekundarni, onda je riječ o flebotrombozi. Tako stvaranje primarnog i sekundarnog tromba u venama natkoljenice i zdjelice izaziva mnoštvo simptoma. Najčešće dolazi do zastoja u venskom protoku (edemi, otok i bol donjih ekstremiteta), povišenja temperature i ubrzanja pulsa (Mahlerov znak). Liječenje se sastoji od potpunog mirovanja, antibiotske i antikoagulantne (protiv zgrušavanja) terapije.

Retencija (zastoj) mokraće - Retencija mokraće najčešće nastaje nakon instrumentalno dovršenih poroda, ali se može javiti i nakon normalna poroda. Oštećenje mišića u stijenci mokraćnog mjehura i receptora unutar njega, kao i spuštanje baze mjehura, izazivaju zastoj mokraće. Dodatni otežavajući čimbenik je edem vrata mokraćnog mjehura. Tako dolazi do nehotimičnog otjecanja mokraće kad se mjehur napuni s oko 700 ml urina, i to samo djelomično. Isto tako, u prvih nekoliko dana nakon poroda zbog otplavljivanja edema mjehur se pojačano puni, što još više otežava situaciju. Retencija mokraće prepoznaje se po jakoj boli iznad simfize, intenzivnu znojenju, mučnini te bolovima u križima. Klinički se izbočeni mokraćni mjehur, koji može sezati i do pupka, često zamijeni maternicom, što je pogreška! Liječenje nakon postavljene dijagnoze najčešće se provodi kateterizacijom uz naknadnu primjenu prostaglandinskih preparata.

Psihoze u puerperiju - Blagi psihički poremećaji tipa straha za dijete i pojačane tjeskobnosti javljaju se kod 20 do 25 posto majki, jači depresivni poremećaji kod pet posto ili manje njih, a poslijepartalna (nakon poroda) psihoza u klasičnoj formi u manje od jedan posto rodilja. Psihički poremećaji češći su kod prvorotki, a kad se i jave, postoji mogućnost javljanja i u svakom od sljedećih poroda
S obzirom na to da se uz ulogu majke opravdano vezuje spremnost na najpožrtvovniju obranu svih djetetovih prava i interesa, od kojih je, naravno, najvažnije njegovo pravo na život, logično je pretpostaviti da je čedomorstvo moguće jedino u nekom stanju psihičke poremećenosti ili teškog duševnog rastrojstva.