Ne istopi li kilograme dijeta, slijede lijekovi
Debljina je kronična bolest. Posredstvom metaboličkih poremećaja, ujedinjenih pod terminom "metabolički sindrom", uzrokuje brojne i teške komplikacije koje s oko 60 posto sudjeluju u svim uzrocima smrti danas. Zbog pandemijske proširenosti, visoke stope obolijevanja i smrtnosti, kao i visokih troškova, prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, vodeći je javnozdravstveni problem u svijetu. Oko milijardu i dvjesto milijuna ljudi u svijetu ima tjelesnu težinu veću od normalne. U nas je debelo oko 20 posto odraslih osoba, a 54 posto žena i 65 posto muškaraca ima tjelesnu težinu veću od normalne. Troškovi liječenja debljine su enormni. Samo se u SAD-u godišnje za to troši oko 114 milijardi dolara.
Prije godinu dana demografi u SAD-u u jednoj studiji predvidjeli su da će se prvi put u povijesti te zemlje skratiti očekivano prosječno trajanje života. Predviđa se da će danas rođena djeca u SAD-u živjeti četiri do devet mjeseci kraće od njihovih roditelja! Razlog negativne demografske tendencije upravo je epidemija debljine.
Povećani rizici
Pokazatelj - indeks tjelesne težine /BMI/
Točan pokazatelj prekomjerne tjelesne težine ili debljine je indeks tjelesne mase (engleski: Body Mass Index = BMI). Parametar BMI svakako treba uvažiti pri procjeni zdravstvenih rizika debljine. Kod izračunavanja BMI treba izmjeriti težinu u kilogramima, visinu u metrima i podijeliti težinu s kvadratom visine. Formula za izračunavanje je BMI= kg/m²
Prema BMI razlikujemo različite stupnjeve tjelesne težine:
- mršavost: BMI<18.5 kg/m²
- normalna tjelesna težina: BMI 18.5-24.9 kg/m²
- prekomjerna tjelesna težina: 25-29.9 kg/m²
- debljina: BMI>30 kg/m²
- debljina 10: BMI 30-34.9 kg/m²
- debljina 20: BMI 35-39.9 kg/m²
- debljina 30 ili morbidna debljina: BMI >40 kg/m².
Debljina dva do četiri puta povećava rizik od komplikacija. A one su brojne: otpornost (rezistencija) na inzulin, smanjena tolerancija glukoze, šećerna bolest tipa 2, "masna" jetra, porast razine masnoća u krvi, arterijska hipertenzija, koronarna bolest, srčane aritmije, popuštanje mehaničke funkcije srca, moždani udar, proširenja (varikoziteti) vena, tromboza, tromboembolija, žučni kamenci, opstipacija, maligne bolesti (karcinom - žučnjaka, bubrega, dojke, debelog crijeva, prostate i maternice), pojačana dlakavost u žena, poremećaj menstrualnog ciklusa, nemogućnost začeća, dijabetes u trudnoći (gestacijski), kongenitalne anomalije u djece rođene od debelih trudnica, smanjen broj spermatozoida, osteoartritis, pojačano znojenje, problemi s disanjem u snu (sleep apnea), osteoartritis, depresija.
Na rizik od komplikacija, uz BMI, utječe i tip debljine, odnosno opseg struka. Tako razlikujemo centripetalni tip debljine, u kojem se masno tkivo nakuplja prije svega centralno u trbušnoj šupljini, i centrifugalni, periferni tip debljine, u kojem se masno tkivo nakuplja najviše potkožno. Centralni oblik debljine, s nakupljanjem masnog tkiva u trbušnoj šupljini, opasniji je i povezan s težim posljedicama na metabolizam i češćim komplikacijama. Tako je opseg struka veći od 94 cm u muškaraca i veći od 80 cm u žena za Europljane dodatni, neovisni čimbenik rizika za nastanak komplikacija.
Rezultati liječenja dugoročno ne zadovoljavaju
Drugi problem vezan uz debljinu njezino je liječenje, koje je, dugoročno gledano, krajnje neučinkovito. Liječenje debljine zahtijeva trajne promjene načina prehrane, pojačano kretanje i promjenu stila života. Dosad je objavljeno oko 1000 niskokalorijskih dijeta, i sve one manje-više daju zadovoljavajuće početne rezultate. Međutim, ti rezultati počinju se vrlo brzo gubiti, tako da su dijete dugoročno potpuno neuspješne. Ispitivanja su pokazala da se nakon početnog pridržavanja dijeta već nakon pola godine znatan broj bolesnika prestaje pridržavati dijete, a već nakon godinu dana 90 posto osoba više se ne pridržava dijete i ponovno se počinje debljati. Pet godina od početka terapije samo pet do 10 posto bolesnika uspijeva održati postignutu nižu tjelesnu težinu, a ostali se ponovno udebljaju do početne težine ili još više.
S obzirom na ozbiljnost i težinu problema te vrlo nisku stopu dugoročne učinkovitosti liječenja, u osoba s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom indicirana je primjena lijekova. Prema konsenzusu s Prvog hrvatskog kongresa o debljini, održanog 2003. u Rapcu u organizaciji Hrvatskog društva za debljinu i Hrvatskog liječničkog zbora, uzimanje lijekova za smanjenje tjelesne težine opravdano je u odraslih debelih bolesnika (BMI > 30 kg/m²), ili u prekomjerno teških bolesnika koji imaju i neke druge bolesti (BMI > 27 kg/m²), ako indikacije za primjenu lijeka to dopuštaju.
Farmakoterapija se primjenjuje ako dijeta i promjene životnih navika nisu dali zadovoljavajuće rezultate, tj. ako nije postignuto smanjenje tjelesne težine za najmanje 10 posto nakon šest mjeseci. S obzirom na to da svi debeli bolesnici ne reagiraju podjednako na farmakoterapiju, lijekovi za smanjenje tjelesne težine ne bi trebali biti propisivani na dulje od 12 tjedana, nakon čega treba uslijediti kontrola. Uzimanje lijeka treba prekinuti u onih debelih bolesnika koji nisu postigli smanjenje tjelesne težine za barem pet posto tijekom 12 tjedana. Ako je postignuto smanjenje tjelesne težine od pet posto, uzimanje lijeka može biti nastavljeno uz trajno pridržavanje dijete i redovito kontroliranje tjelesne težine.
U našoj zemlji, EU i SAD-u odobrena su dva lijeka za liječenje debljine: sibutramin i orlistat. Oba omogućuju smanjenje tjelesne težine za oko 10 posto tijekom prve godine uzimanja. Među osobama koje koriste jedan od ova dva lijeka, broj bolesnika koji tijekom duljeg vremena održavaju postignutu nižu tjelesnu težinu četiri je puta veći nego u osoba koje se pridržavaju samo dijete i pojačanog kretanja i iznosi oko 40 posto. Smanjenje tjelesne težine od oko 10 posto povezano je s vidljivim sniženjem krvnog tlaka, razine glukoze i masnoća u krvi. Sibutramin ima sistemski učinak na centar za apetit, koji koči (inhibira), te na ubrzanje metabolizma u masnom tkivu. Na taj način omogućuje držanje dijete i pojednostavljuje program mršavljenja, a uzima se jednom dnevno. Orlisatat je lijek koji djeluje lokalno u tankom crijevu smanjujući apsorpciju masti. Uzima se tri puta dnevno prije, uz ili neposredno nakon jela. I sibutramin i orlistat dokazano su djelotvorni i sigurni za primjenu, ali zbog mogućih kontraindikacija ili nuspojava oba lijeka treba propisati liječnik, koji nakon početka liječenja treba kontrolirati učinak i moguće nuspojave. Na žalost, u nas ti lijekovi još nisu na listi HZZO-a, pa bolesnici moraju sami snositi troškove nabave, zbog čega je takav oblik liječenja nedostupan mnogim bolesnicima.
|
