Oftalmologija

Kratki tečaj gledanja

Mnogi roditelji svojim malim mezimcima daju povlasticu da sami odluče hoće li poslušati preporuku oftalmologa, ali vi nemojte biti jedni od njih

Kad oko ne želi vidjeti, mala je korist od svjetla i naočala, govori njemačka poslovica. Tako, na žalost, misle mnogi roditelji, dajući svojim malim mezimcima povlasticu da sami odluče hoće li poslušati preporuku oftalmologa. Osobito su popustljivi prema djeci koja izjavljuju kako bez naočala vide bolje. Vjerovali ili ne, istih uvjerenja bili su i učeni liječnici kad su se na tržištu pojavile prve naočale.

Školovani liječnici prvotno protiv naočala

Zašto? Iz istih onih razloga zbog kojih su i danas mnogi roditelji protiv njih: iz neznanja. Prvi liječnici nisu poznavali mehanizam kojim brušena stakla mijenjaju oštrinu vida oka, niti su poznavali građu oka. Prihvatili su ih mnogo godina poslije, kad je jedan fizičar početkom 17. stoljeća objasnio kako u stvari brušena stakla mijenjaju sliku koja pada u oko. Ne treba imati iskustvo liječnika pa zaključiti da i danas mnogim roditeljima treba nekoliko stoljeća kako bi shvatili da je nošenje naočala za njihovu djecu nužno. Mislite li da ste takav roditelj, neka vas to ne vrijeđa. Toliko je trebalo i najučenijim ljudima u vrijeme kad su se pojavile naočale.

Sva vaša pitanja i nedoumice

Čine li nove metode "skidanja dioptrije" laserom naočale nepotrebnim pomagalom?

NE! Nijedan liječnik u svijetu zasad ne skida djeci dioptriju ni najsuvremenijom metodom pomoću lasera! Naime, tijekom rasta i razvoja djeteta mijenja se visina dioptrije oka. Poželjno je, dakle, napraviti kompletnu korekciju oka tek nakon završetka njegova razvoja. Valja dodati da je korekcija dioptrije pomoću lasera svakako metoda budućnosti, koja će pružiti neslućene mogućnosti poboljšanja vidnih funkcija svim generacijskim uzrastima, ali zasad su naočale ipak nezamjenjiv rekvizit.

Može li dijete nositi kontaktne leće?

Odgovor je DA. Čak i vrlo maloj djeci mogu se ordinirati kontaktne leće. Tada brigu o postavljanju leća i njihovu održavanju vode roditelji, a iscrpne upute, uz obuku rukovanja lećama, mogu dobiti u svim kabinetima za kontaktne leće. U pravilu se maloj djeci leće daju samo kad iz različitih razloga nije moguće postići dobru oštrinu vida naočalima, najčešće kad su posrijedi velike razlike u dioptrijama u jednom i drugom oku. Govorimo li, pak, o uzrastu djece koja mogu samostalno voditi računa o lećama, možemo slobodno reći da gotovo uopće ne postoje medicinski razlozi zbog kojih dijete ne bi moglo bilo koju, pa i najmanju dioptriju korigirati lećama umjesto naočalima! Tek vrlo rijetke bolesti rožnice, ili specifične upale vanjskih dijelova oka, mogu biti razlozi zbog kojih oftalmolog neće preporučiti nošenje kontaktnih leća. U većini slučajeva bilo koje kontaktne leće dobro su pomagalo za korekciju vida ako se korisnik pridržava uputa o rukovanju njima.

Mora li dijete jednom ordinirane naočale nositi cijeli život?

Ovo pitanje isto je toliko učestalo koliko i pitanje rodilje koja se netom porodila - ima li dijete "sve na broju"? Koliko takva pitanja i zaključci o potrebnoj duljini nošenja naočala mogu biti smiješna, govori doživljaj iz moje ambulante. Naime, odrasloj djevojčici koja se prvi put javlja na pregled u dvanaestoj godini života, s relativno lošom oštrinom vida, izmjerila sam visinu dalekovidnosti veću od 9 dioptrija. Majka me uporno uvjeravala kako sam se vjerojatno prevarila jer se tako što ne pamti u njihovoj obitelji te da dosad nije primijetila da dijete loše vidi. Nakon mnogo uvjeravanja ipak je pristala nabaviti naočale. Na kontrolu su došli nakon 15 dana noseći naočale u džepu. Na moj upit zašto djevojčica ne nosi naočale na očima nego u džepu, ona je odgovorila: "Dijete je nosilo naočale 15 dana i sada smo vas došli pitati mora li ih još nositi?" Za mjesec dana pojave se oba roditelja s izjavom da su zaključili kako bi ipak bilo dobro da dijete nosi naočale, ali ne žele tako veliku dioptriju!
U trenutku određivanja visine dioptrije u vašeg djeteta, svaki će oftalmolog s određenom vjerojatnošću moći reći kako će se ona razvijati tijekom njegova života, pa prema tome i koliko će dugo biti potrebna korekcija naočalima. Za orijentaciju, mnogim roditeljima dajem neke općenite smjernice za tu procjenu. Ako je oftalmolog utvrdio kratkovidnost u djeteta, bez obzira na njegov uzrast, povećava se visina dioptrije tijekom rasta i razvoja djeteta. Dakle, dijete će cijeli život morati nositi naočale! Dijagnosticira li se vašem djetetu dalekovidnost, u pravilu postoje velike šanse da se određena visina dioptrije smanji, tj. izgubi tijekom rasta i razvoja. Hoće li dalekovidnost u cijelosti nestati toliko da nije potrebna korekcija naočalima za cijeli život, ovisi o njezinoj visini. Ako dijete ima kombiniranu pogrešku, koja se u medicinskom žargonu naziva astigmatizam, velika je vjerojatnost da će se zadržati cijelog života, iako će se zbog rasta rožnice i promjene njezine veličine mijenjati vrijednosti astigmatizma u dioptrijama. U četvrtu skupinu stavila bih djecu kojima je oftalmolog rekao da zasad nije potrebna korekcija naočalima, ali da je potrebna kontrola najmanje jednom godišnje. Tu je mahom riječ o djeci koja objektivno imaju neku visinu dioptrije, ali je zasad ona toliko mala i ne pravi subjektivne smetnje da se oftalmolog ne odlučuje ordinirati naočale. Jave li se subjektivne smetnje ili se vrijednost dioptrije tijekom rasta promijeni toliko da ugrožava oštrinu vida, preporučljivo je početi nositi naočale. Često o tome odlučuju roditelji, pacijent i liječnik zajedno, uzimajući u obzir sve parametre koji su za to relevantni.