Oftalmologija

 ostali članci
  

Suho oko nije izlječivo

  

Endokrina orbitopatija - bolest koju otkrivaju vjeđe

  

Laserom do boljeg vida

  

Botulinum toksin - lijek, toksin, eliksir mladosti ili sve zajedno: SVE DOBROBITI U OFTALMOLOGIJI

  

Za svježinu vašeg pogleda

svi članci »

Anketa

 
Faktor za zaštitu od sunca birate prema:
Tipu kože
Dobi (djeca/odrasli)
Duljini planiranog boravka na suncu
Željenom intenzitetu preplanulosti



» Rezultati
» Ostale ankete

 

Pretraživanje
 
Newsletter
 

Oftalmologija

Kratki tečaj gledanja

Autor:
mr. sc. Vesna Augustinović Fett, dr. med., spec. oftalmolog
objavljeno u broju 46 (2/06)

Kratki tečaj gledanja

Mnogi roditelji svojim malim mezimcima daju povlasticu da sami odluče hoće li poslušati preporuku oftalmologa, ali vi nemojte biti jedni od njih

Stranica: « 1 [2]

Što će se dogoditi ako dijete ne nosi propisane naočale?

Jednostavno rečeno, stvari će se kretati od lošega prema goremu! Toliko je velik broj rekombinacija loših varijanti koje se mogu dogoditi ako uskratite svome djetetu naočale, a samo je jedna dobra: kakvo-takvo poboljšanje vida.
Prva i najteža posljedica nenošenja naočala jest trajna slabovidnost oka, tj. amblyopia, govorimo li medicinskim rječnikom. Niste li sigurni da u potpunosti shvaćate što sam time htjela reći, nemojte očajavati. Pojam slabovidnosti ionako je toliko zamršen da slobodno mogu reći kako ga ni sama u cijelosti ne shvaćam, a vjerojatno ga ni velik dio učenih oftalmologa ne shvaća baš najbolje kad ga i dalje tako uporno proučavaju. Ono što je zasad učeni svijet uspio shvatiti, jest da se u neke djece nikad ne razvije najveća moguća oštrina vida ako tijekom rasta i razvoja oka nisu nosili naočale. Ne mora uvijek biti riječ o visokim dioptrijama. Katkad čak i vrlo male dioptrijske vrijednosti igraju poticajnu ulogu u razvoju oštrine vida u djece. U takvoj skupini djece, naknadno nošenje naočala u odrasloj dobi nema više učinka na poboljšanje oštrine vida. Ona ostaju trajno slabovidna na jedno ili oba oka. Dakle, nije moguće naknadno ispravljanje pogreške napravljene u djetinjstvu!
Drugo što se može dogoditi su trajne subjektivne smetnje od kojih dijete pati, kao što su glavobolja i vrtoglavica te nerijetko loš uspjeh u školi. Treba napomenuti da u neke djece oštrina vida bez naočala može biti i dobra, ali napor kojemu su oči izložene da bi tu jasnu sliku zadržale rezultira trajnim subjektivnim smetnjama, koje itekako narušavaju komfor pri učenju i normalnu obavljanju svakodnevnih poslova. Budući da nije jače narušena oštrina vida, u takvim slučajevima obično se i ne pomišlja na nošenje naočala, a dijete ih obično odbija. Sreća je što se te subjektivne smetnje javljaju u pravilu tek u starije djece, koju se može verbalno uvjeriti u pravodobno nošenje naočala. Ne pomaže li verbalno didaktičko uvjeravanje, obično pomaže opomena kako nikad neće moći dobiti vozačku dozvolu ne nose li sada naočale.
Treće što se može dogoditi je trajno bježanje oka, tj. trajno škiljenje. Katkad oko izražava tendenciju otklona u stranu upravo zbog izuzetna napora da prevlada dioptriju koja mu je potrebna za pravilan rad. Dodamo li mu potrebnu dioptriju naočalama, ono će nastaviti normalno raditi i ostati u položaju ravno prema naprijed. Izostane li, pak, pomoć naočala, oko može trajno završiti u otklonu od centralne osi. Ta se pogreška ipak događa najrjeđe, jer upravo bježanje oka toliko estetski smeta pojedincu (i okolini) da je i sam podvrgnut stalnom pritisku nošenja naočala. Eto, napokon, jednog mjesta gdje možemo reći neka je blaženo bježanje oka, tj. škiljenje, jer tako očito upozorava da s okom nešto nije u redu.
I na kraju četvrto, iako ne i najmanje bitno, jest to da ćete, dopuštajući djetetu nenošenje naočala, propustiti možda prvu lekciju trajne edukacije koja se zove "kako mogu sam unaprijediti svoje zdravlje i izbjeći posljedice bolesti". Parametri osobnog doprinosa pojedinca u unaprjeđenju vlastitog zdravlja itekako su mjerljivi. Naučiti dijete da o tome razmišlja, nužnost je želimo li ostati u trendu s kulturom življenja.

Jesu li bolesti i anomalije oka nasljedne?

JESU! I vi ste, poput većine suvremeno orijentiranih roditelja, shvatili da je prošlo vrijeme sljepoće i lošeg vida uzrokovanih zaraznim bolestima ili nedostatnom prehranom te da je naslijeđe, tj. vaš skromni doprinos u obliku genetskog materijala, osnovni krivac za sve što se dogodi vašem nasljedniku.
Oko je kao organ imalo upravo ekskluzivnu ulogu tijekom povijesti razvoja genetike. Ono je u pravom smislu riječi na tom području bilo "soba s pogledom". Toliko je velik broj nasljednih anomalija koje se reflektiraju na oko da bi jednostavnije bilo navesti nasljedne bolesti koje nisu povezane s anomalijama na oku.
Kako se gotovo u cijelosti taj zahvalni organ mogao inspekcijom pregledati od davnina, kad znanstvenici nisu ni poimali osnovne postavke moderne genetike, tako je oko odigralo doista pionirsku ulogu u prvim pokušajima spoznaje o naslijeđu. Čak i u onih roditelja koji negiraju bilo kakvu vezu s "pogrešnim" genetskim materijalom koji su predali svom nasljedniku, često se nađu anomalije koje upućuju na genetsko podrijetlo bolesti. Gotovo je za svaku nasljednu očnu anomaliju istražena vjerojatnost u kolikom se postotku prenosi i na koju generaciju, tako da je nemoguće globalno iznijeti jedinstven tip nasljeđivanja. Za ilustraciju možemo navesti primjer nasljeđivanja kratkovidnosti. Ako su oba roditelja kratkovidna, vjerojatnost da i dijete bude kratkovidno je između 50 i 100 posto, što ovisi o brojnim drugim parametrima, koje ovdje nije u globalu moguće iznijeti jer vrijede od slučaja do slučaja. Što možete u ovom slučaju uraditi? Baš ništa! Vi ste svoje već uradili!
Najbolje bi, dakle, bilo da se prije odluke o proširenju obitelji objektivno i nesentimentalno suočite s vjerojatnošću da ćete neke svoje eventualne pogreške organa vida prenijeti na potomstvo. Pritom treba imati na umu da mu prenosite ne samo svoj genski materijal, nego i genski materijal svih prethodnih generacija od kojih potječete. To znači da ćete mu možda prenijeti neku pogrešku koja se nije jasno manifestirala na vama ili na nekoliko prethodnih generacija koje vi poznate, ali će se ispoljiti upravo na vašem nasljedniku! Pritom treba imati na umu da se to odnosi i na nasljedni materijal vašeg supružnika. Komplicirano, zar ne?
Može se dogoditi da ni u vašoj, a ni u obitelji vašeg supružnika nema ispoljene nikakve očne anomalije, ali ste oboje potencijalni prenositelji bolesti. Poklopi li se, nekim zakonitostima vjerojatnosti, upravo vaš genski materijal, u sljedećoj generaciji nastupa bolest. Što ako vas raskrinkaju kao prenositelja bolesti potomstvu? Ništa! To i nije tako loše, jer se pritom može uočiti da ste upravo vi, roditelji, ujedno prenositelji i nekih lijepih osobina koje vaše potomstvo nosi u miraz sljedećim generacijama (ovo je ipak rjeđa varijanta!).

Stranica: « 1 [2]