Osteopatija - povratak izgubljene ravnoteže
Zdravlje je pitanje energije koja polazi od kralježnice i širi se po cijelom tijelu, te upravlja svakom pojedinom stanicom i unutarnjim organima
Iako je osteopatija kao metoda liječenja sve popularnija, do prije nekoliko godina nitko nije znao što taj pojam zapravo znači. Osteopatija je opširan manualni, dijagnostički i terapeutski postupak, koji se primjenjuje sa svrhom da omogući liječenje kad se oštećenja dijagnosticiraju i korigiraju. Osteopatija (osteo - kost i pathia - patnja, trpnja, bol, što se može prevesti i kao patnja ili bol uvjetovana kostima, odnosno rad s kostima) djeluje na kralježnicu, oslobađa živce, poboljšava cirkulaciju krvi i limfe, ponovno uspostavlja ravnotežu u organizmu i djeluje na sposobnost tijela da se samo izliječi. Nastala je sredinom 19. stoljeća u SAD-u. Osnovao ju je dr. Andrew Taylor Still, čiji je cilj bio liječenje oboljelih bez lijekova i kirurških metoda. Njegov učenik John Martin Littlejohn u Engleskoj je 1917. osnovao prvu školu za osteopatiju - Britansku školu osteopatije. Osteopatija je posebna zdravstvena grana, precizno regulirana i definirana i ne studira se u sklopu medicinskog fakulteta. Tijekom studija, koji traje pet godina, najviše važnosti pridaje se anatomiji, fiziologiji, neurologiji i radiologiji. Program izobrazbe vrlo je sličan onome na medicinskom fakultetu, s tim da je dopunjen osteopatskim tehnikama (manualnim, visceralnim, fascialnim i kraniosakralnim).
Ravnoteža - zdravlje, neravnoteža - bolest
Zdravlje je pitanje energije koja polazi od kralježnice i širi se po cijelom tijelu, te upravlja svakom pojedinom stanicom i unutarnjim organima. Kako bi se postiglo i zadržalo psihofizičko zdravlje, cijelo tijelo (od mišića do kostiju, od krvožilnog do živčanog sustava) mora biti u potpunoj ravnoteži. Bolest se javlja u trenutku kad nešto blokira ili promijeni uravnotežen tijek energije. U početku organizam nastoji nadoknaditi gubitak ravnoteže, no ako u tome ne uspije, pokreće lančani mehanizam koji izaziva bolest. Bol ne mora uvijek zahvatiti samu kralježnicu ili leđne mišiće. Pravi krivci mogu biti mišići paralelni s kralježnicom: ako su istegnuti i zatim blokirani nepravilnim položajem tijela, može doći do njihova grčenja, što izaziva bol. Osteopat pronalazi mjesto blokade, nakon čega osteopatskim tehnikama provodi deblokadu i uklanja bol. S obzirom na to da bolest upućuje na unutarnju neravnotežu cijelog organizma, osteopat pomoću osteopatskih tehnika uspostavlja ravnotežu i pozitivno utječe na stanje organizma. Tako osteopatija djeluje na kralježnicu u cilju poboljšanja cirkulacije krvi i limfe, ponovno uspostavlja ravnotežu u organizmu i potiče sposobnost tijela da se samo izliječi.

Osteopatska terapija počinje anamnezom, tj. navodima bolesnika o vlastitoj bolesti, simptomima, njihovoj lokalizaciji, vremenskoj učestalosti, otkad problemi postoje, zbog čega su nastali i jesu li prije njih postojali neki drugi. Slijedi detaljan pregled radi sagledavanja slike cjelokupna stanja organizma, a počinje analizom držanja, uzimajući u obzir statičko stanje mišićno-koštanog sustava te vidljive promjene organa. Pretraga promatranja upotpunjuje se testovima kretanja, prvim pokazateljima oštećene pokretljivosti. Osteopati se služe različitim tehnikama, s tim da se sve izvode rukama i na stolu, bez bilo kakvih aparata ili pomagala. Tehnike su u stvari način na koji osteopat primjenjuje načela osteopatije. U osteopatiji razlikujemo nekoliko načina rada:
- parijetalni ili strukturni - za tretiranje mišića, ligamenata, zglobova i kostiju; najčešće se primjenjuje kod bolova u leđima, ramenima, laktovima, zapešću, prstima ruku i koljenima, kod iščašenja gležnjeva i skolioze
- visceralni - za tretiranje unutarnjih organa, najčešće kod probavnih smetnji, kolitisa, zatvora, nadimanja, hijatalne hernije, menstrualnih bolova
- kraniosakralni - za tretiranje glave, trtice, središnjeg sustava za upravljanje mozga i kralježnične moždine, gdje se daje prioritet likvoru i strukturama koje ga okružuju; koristi kod vrtoglavice, sinuitisa, zujanja u ušima, glavobolje, migrene, ukočenja vratnog dijela kralježnice, teškoća s koncentracijom, nemira, tjeskobe i depresije.
Još se koriste:
- tehnike mišićne energije - načelo grčenja i opuštanja mišića radi oslobađanja zglobova, mišića i veziva
- miofascialne tehnike (myo = mišić, fascial = veziva, ligamenti) - uklanjaju bol u vezivnom i mišićnom tkivu
- tehnike za drenažu limfe - pospješuju bolji protok limfe i izmjenu tvari
- refleks tehnike - koriste se kod oslabljene funkcije važnih organa radi poboljšanja funkcije.
Osteopatijom se ne liječe degenerativne, genetske i infektivne bolesti, rak, AIDS, multipla skleroza.
U čemu griješimo?

Kralježnica je središnji dio našeg tijela koji nosi glavu, održava ravnotežu i potpora je mnogim mišićima, usklađuje pokrete ruku i nogu koje su s njom povezane zglobovima ramenog, odnosno zdjeličnog obruča i ujedno štiti trbušne i prsne organe. No, shvaćamo li u potpunosti njezinu funkciju i od kakve je važnosti prevencija? Današnji način života, kao i produljenje životne dobi, uzrokuju sve više poremećaja kralježnice. Tome svjedoči sve veći broj osoba koje pate od raznih tegoba koje se mogu povezati s kralježnicom i koje su jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku osteopatu. Uz to, bol u kralježnici najčešći je razlog izostanka s posla ili škole, a kod sportaša uzrok nemogućnosti aktivna treniranja. Promjene na kralježnici počinju u školskim danima, a manifestiraju se u kasnijim godinama. Pogoršanju tegoba pridonosi i sedentarni način života (sjedimo na poslu, u automobilu, pred televizorom...). Dok sjedimo, jednosmjerno smo aktivni, što umara mišiće, napreže ligamente i zglobove. Važnu ulogu ima i prekomjena tjelesna težina, koja dodatno napreže kralježnicu, osobito diskove, pa katkad i najmanji poremećaj kralježnice dovodi do jake boli. Uz to, mnogi od nas postali su pasivni. Obavljamo posao u različitim neprirodnim položajima, opterećenja se na kralježnicu mijenjaju, pa ona trpi više nego što bi trebalo. Zato je važno ulagati u zdravlje dok smo zdravi, a ne čekati i ignorirati bol dok ona ne postane neizdrživa. Ljudi u početku ignoriraju bolove ili ih prikrivaju tabletama, a na kraju se ipak obraćaju za pomoć jer bolovi utječu na njihove svakodnevne aktivnosti. Bitno je da shvatimo kako smo odgovorni za svoje zdravlje. Jer odluku koju donesemo danas, sutra ćemo i osjetiti. Zato se što prije obratite za pomoć, jer će i rezultati biti bolji. Da bi se ovakvi poremećaji spriječili ili umanjili, treba raditi preventivno, a kad je posrijedi tretiranje i ispravljanje ovih tegoba, osteopatija je doista uspješna.
|