Mozak glavno ishodište
Podijeli
Postoji li dovoljno snažan provocirajući čimbenik, svaka osoba u životu može dobiti epileptični napad
OSOBITOSTI KOD STARIJIH OSOBA
Sa sve većim starenjem populacije raste i incidencija pojave prvih napada epilepsije. Smatra se da je pojavnost u osoba starijih od 65 godina aproksimativno 1,5 posto, a velik je i porast učestalosti status epilepticusa (10 - 30 posto slučajeva).
Najčešće je riječ o simptomatskim epilepsijama, a moždano-žilne bolesti najčešći su uzrok (75 posto). Napadi se mogu javiti inicijalno kod nastupa moždanog udara (10 - 20 posto) ili kasnije (8 - 20 posto). Češće se javljaju kod subarahnoidalnog krvarenja, neposredno nakon moždanog udara, ili kod bolesnika s ponavljanim moždanim udarima. Zatim kod moždanih tumora, Alzheimerove bolesti (rizik raste 5 - 10 puta u odnosu na ostalu populaciju te dobi) ili povezano s intoksikacijom alkoholnim pićima ili naglim prestankom uzimanja, kao i kod upalnih oboljenja središnjeg živčanog sustava.
Kod postavljanja dijagnoze, treba razmotriti i mogućnost sinkope, tranzitornih ishemičkih ataka i tranzitorne globalne amnezije. U EEG nalazu mogu se zapaziti neki uzorci koje treba razlikovati od epileptičnih, a do promjena mogu dovesti i neke bolesti ili lijekovi.
Pojačana moždana aktivnost tijekom epileptičkog napada
S godinama dolazi do promjena fizioloških funkcija u ogranizmu, što djeluje na apsorpciju, distribuciju, biotransformaciju, izlučivanje i međudjelovanje antiepileptičnih lijekova s drugim lijekovima. Tako, primjerice, smanjen metabolizam jetre ili bubrežni klirens izlučivanja lijekova može dovesti do povišenja vrijednosti antiepileptičnih lijekova u serumu, sve do toksične razine. Smanjenje koncentracije albumina plazme za 5 do 10 posto može dovesti do povećanja slobodne razine nekih antiepileptika u odnosu na one vezane uz proteine plazme, te do moguće toksičnosti.
U starijoj dobi otežano je razlikovanje toksičnog učinka antiepileptične terapije od drugih neuroloških simptoma, jer ti učinci mogu biti supklinički izraženi. Toksičnost se manifestira kao sedacija i promjene ponašanja, tremor i hiponatremija. Prateće bolesti (srčane, bubrežne, jetrene, poremećaji prehrane) također utječu na metabolizam antiepileptika i pojavu nuspojava. U starijih osoba zapaža se i češća neredovitost uzimanja antiepileptične terapije, što također utječe na učinkovitost liječenja (nemogućnost nabave lijeka, smetnje pamćenja).
Optimalno liječenje epilepsije u starijih uključuje brze dijagnostičke postupke, postavljanje točne dijagnoze, učinkovitu terapiju te edukaciju i podršku oboljelima. Liječenje epilepsije u starijih najčešće zahtijeva primjenu farmakološki različitih lijekova s različitim međudjelovanjem. Valja uzeti u obzir i kliničku sliku, tijek bolesti te dob bolesnika (razlike između starijih osoba mogu varirati i više od 30 godina). Doza antiepileptika određuje se prema kliničkom iskustvu i potrebi prilagođavanja usporenom metabolizmu i klirensu bubrega. Kontrola epileptičnih napada uz primjerenu terapiju postiže se kod 70 posto starijih. Bolesnici s progresivnom neurodegenerativnom bolešću mogu imati napade unatoč optimalnom terapijskom izboru i dozi.
Cilj antiepileptične terapije u starijih je kontrola epileptičnih napada bez nuspojava, uz zadržavanje zadovoljavajuće kvalitete života. Važni postupci su edukacija bolesnika i obitelji, pisane upute o uzimanju antiepileptika, inicijalna uporaba manjih doza AED-a radi izbjegavanja nuspojava te osiguravanje dostupnosti medicinske skrbi (centri za epilepsiju).
SOCIJALNI, PSIHOLOŠKI I PSIHIJATRIJSKI ASPEKTI
Treba uložiti još mnogo napora kako bi se uklonile stoljećima prisutne predrasude prema osobama koje boluju od epilepsije. Danas postoji mogućnost odgovarajućeg liječenja i uključivanja u društveni i profesionalni život. Suvremena antiepileptična terapija, bez sedativnog učinka, dopušta normalno školovanje i profesionalnu aktivnost. Nužno je upozoriti bolesnika i njegovu okolinu o potrebi redovita uzimanja propisanih lijekova, jer neredovito ili nedostatno uzimanje lijekova, kao i nagli prekid terapije, može dovesti ne samo do slabe kontrole epileptičnih napada nego i do fatalnih komplikacija.
Pojedine aktivnosti bolesnika s epileptičnim napadima u anamnezi su rizične zbog potencijalne mogućnosti ozljeđivanja i sebe ili drugih osoba. Korisne su smjernice o ograničavanju aktivnosti, kao što je plivanje, vožnja automobila, skijanje. Ocjena radne sposobnosti, sposobnosti za vožnju ili obavljanje drugih poslova donosi se na temelju mišljenja užih specijalista. Temelji se na kliničkom praćenju, uzimajući u obzir vrstu i broj epileptičnih napada, vrijeme javljanja, promjene u EEG-u, reagiranje na terapiju. U djece s epileptičnim napadima važno je uputiti roditelje na pravilan izbor budućeg zanimanja djeteta, a u odraslih je katkad potrebno promijeniti radno mjesto ili zanimanje kako bi se izbjegao mogući rizik ozljeđivanja. Psihosocijalni aspekti epilepsije često uzrokuju veće teškoće bolesnicima nego što to čine sami napadi.
Uzroci psihičkih poremećaja su različiti, i najčešće posljedica djelovanja specifične antiepileptične terapije, samih napada, promjene ponašanja povezane s poremećajima neurotransmitera, razvoja poremećenih interpersonalnih odnosa. Najčešći psihički poremećaj je depresija, a pojava samoubojstva veća je pet puta. Češće se opisuju i neke osobine iako nisu specifične - ljepljivost, razdražljivost, opširnost u razgovoru, hiposeksualnost.
Treba istaknuti važnost trajnog informiranja bolesnika i njihovih obitelji, zdravstvenih radnika i šire zajednice o naravi epilepsije te mogućnostima i specifičnostima liječenja. Tako se podiže društvena informiranost o epilepsiji, smanjuje ili ukida diskriminacija prema oboljelima, osigurava primjereno liječenje i obrada u specijaliziranim centrima.
Praktične upute
- osigurati radno mjesto na kojem, u slučaju krize svijesti, oboljeli ne može ugroziti svoj ili tuđi život ili nanijeti veću materijalnu štetu (izbjegavati rad na visini, pored vatre, rad na traci)
- izbjegavati alkoholna pića
- savjetuje se redovit san
- u slučaju izostavljanja jedne doze antiepileptika, treba je dodati sljedećoj
- preporučuje se tuširanje, a ne kupanje u kadi
treba izbjegavati pojedine sportske aktivnosti (ronjenje, skijanje, jedrenje, alpinizam), nikad ne plivati sam, izbjegavati sportove u kojima su česti udarci u glavu (npr. boksanje)
- potreban je oprez kod kuhanja (struja, plin), poželjna je uporaba mikrovalne pećnice
- preporučuje se uvijek sa sobom imati medicinsku dokumentaciju
- kod prve pomoći bolesniku s epileptičnim napadom treba ga zaštititi od ozljeda, nakon napada okrenuti ga u bočni položaj kako ne bi došlo do ugušenja jezikom, po potrebi izvaditi iz usta protezu te, ako se napadi ponove više od dva puta ili bolesnik ne dolazi sebi dulje vrijeme, poslije napada bolesnika uputiti u bolnicu
|
